Pesma po pesma: Punkreas - Makni mi te ruke! (EP)
Helly Cherry
Novi EP benda Punkreas donosi tri nove pesme snimljene u februaru ove godine po već ustaljenom principu u studiju Disorder u Nikšiću, a i ovoga puta snimatelj je Bojan Dobrilović dok je miks i master uradio Bojan Bojanić. Punk i krosover ovog puta dolaze do izražaja i to postaje prepoznatljiv pečat Punkreasa.
Sve pjesme je napisao Goran Dabović vokal benda, a mi smo odlučili kao i poslednjih godina da to bude jedan kroseover da ima u okviru EP-ja različitih žanrova, ritmova i muzičkih rešenja a da to bude jedna cjelina.
Nikad je pjesma koja odmah daje do znanja da ima onih ljudi koji su isti, sa svojim uvjerenjima, vrlinama i manama i da ništa na tom putu ne može da ih obeshrabri i promijeni. Od starta benda nekako mi taj glas prenosimo i čuvamo. Smatramo da ima pravih ljudi, da ima prave i zdrave strane, ali oni su u sijenci i nema tog glasa ohrabrenja da istraju, pa se mnogi pokolebaju. Mi taj glas kao bend i kao ljudi moramo još jednom da definišemo, i pored pjesme Nije kraj, ovo je još jedan nastavak moralne borbe. Njena muzika se prosto nadovezala na ideju i brzo je legla.
Ljakse je zaista isplivala kao najdirektniji odgovor na prostakluk i modus operandi današnje elite. I svi u ovoj pjesmi mogu da se prepoznaju, tj da prepoznaju svoje okruženje. Društveni jaz je toliko veliki da je ovo gotovo stereotipsko određenje ljudi koji svojom bahatošću, osjećajem moći i nametnutom estetikom nameću nove norme ponašanja koje mnogi usvajaju. Zbog budućih generacijama i ovo je naš odogovor na tu elitu. Pjesma se svojom brzinom nametnula da mora da iskali naš bijes, i kao takva će biti jako zanimljiva za sviranje, jer ima i taj zarazni rif.
Tri linije je najnetipčnija stvar benda. Stvar koja je na granici repa, ali na bubnju meni uvijek ima taj prelaz kao Boston ili neki klasik rok bendovi. I svaki put u njoj čujem nešto novo. Ona je još jedna pričica o običnom čovjeku i zadovoljavanju svojih potreba i pogledu na okruženje uz taj reperski hc narativ. Kao ipreostale dvije pjesme i ona je prvo nastala od muzike tj. pomenutom rifa i bubnja i onda se prosto razvila, i taj rif je nosioc cijele pjesme. Na prošlim izdanjima smo često koristili izreke iz domaćih filmova kao uvodi u pjesme i ovaj put to činimo na sve tri pjesme jer nam to odgovara. Sigurno će da će ove pjesme biti dobro uklopljene u repertoar i naći svoje mjesto u plejlistama.
Suočeni porastom malograđanštine u svojoj okolini kao i do sada bend reaguje donoseći tekstove poput Nikad, Ljakse makse i Tri linije. EP nosi naziv “Makni mi te ruke!” što predstavlja prepoznatljiv narativ društva u kojem živimo. Cover art su uradili umetnici prijatelji benda Damir Garčević i Nenad Cvitičanin.
Punkreas čine: Goran Dabović-vokal, Veljko Vučurović-bas gitara, Bojan Kandić-gitara, Mihailo Bulajić-gitara i Đorđije Njunjić-bubnjevi koji će predstaviti ovo izdanje - pesmu po pesmu. Dajemo mu reč.
Album je posledica onoga što kao građani grada svjedočimo, a to je degradacija svih moralnih i društvenih vrijednosti, naročito je važno istaći da album izlazi par dana prije lokalnih izbora, gdje u kampanji ispliva i pokaže se sav društveni talog. Album je svjedok jednog vremena gdje grad Nikšić kao i država prolazi kroz teške trenutke gdje po pravilu uvijek ispašta i strada zdravi i pravi čovjek.
Sve pjesme je napisao Goran Dabović vokal benda, a mi smo odlučili kao i poslednjih godina da to bude jedan kroseover da ima u okviru EP-ja različitih žanrova, ritmova i muzičkih rešenja a da to bude jedna cjelina.
Nikad je pjesma koja odmah daje do znanja da ima onih ljudi koji su isti, sa svojim uvjerenjima, vrlinama i manama i da ništa na tom putu ne može da ih obeshrabri i promijeni. Od starta benda nekako mi taj glas prenosimo i čuvamo. Smatramo da ima pravih ljudi, da ima prave i zdrave strane, ali oni su u sijenci i nema tog glasa ohrabrenja da istraju, pa se mnogi pokolebaju. Mi taj glas kao bend i kao ljudi moramo još jednom da definišemo, i pored pjesme Nije kraj, ovo je još jedan nastavak moralne borbe. Njena muzika se prosto nadovezala na ideju i brzo je legla.
Ljakse je zaista isplivala kao najdirektniji odgovor na prostakluk i modus operandi današnje elite. I svi u ovoj pjesmi mogu da se prepoznaju, tj da prepoznaju svoje okruženje. Društveni jaz je toliko veliki da je ovo gotovo stereotipsko određenje ljudi koji svojom bahatošću, osjećajem moći i nametnutom estetikom nameću nove norme ponašanja koje mnogi usvajaju. Zbog budućih generacijama i ovo je naš odogovor na tu elitu. Pjesma se svojom brzinom nametnula da mora da iskali naš bijes, i kao takva će biti jako zanimljiva za sviranje, jer ima i taj zarazni rif.
Tri linije je najnetipčnija stvar benda. Stvar koja je na granici repa, ali na bubnju meni uvijek ima taj prelaz kao Boston ili neki klasik rok bendovi. I svaki put u njoj čujem nešto novo. Ona je još jedna pričica o običnom čovjeku i zadovoljavanju svojih potreba i pogledu na okruženje uz taj reperski hc narativ. Kao ipreostale dvije pjesme i ona je prvo nastala od muzike tj. pomenutom rifa i bubnja i onda se prosto razvila, i taj rif je nosioc cijele pjesme. Na prošlim izdanjima smo često koristili izreke iz domaćih filmova kao uvodi u pjesme i ovaj put to činimo na sve tri pjesme jer nam to odgovara. Sigurno će da će ove pjesme biti dobro uklopljene u repertoar i naći svoje mjesto u plejlistama.