Joe Shua Kizz – Putešestvije
Helly Cherry
Na krilima nedavne ekspanzije crnogorskog repa, sa novim albumom se javio i Joe Shua Kizz, još jedan veteran crnogorske hip hop scene i ekipe koja se bila okupila oko imena Barska100ka sa kojim su napravili, slobodno se može reći, malu pometnju na regionalnoj hip hop sceni, postavili mnoga imena u prvi plan i pojedinima dali odličnu odskočnu dasku za daljnju karijeru. Ovo je drugi album Joe Shua Kizz nakon dobrih 15 godina i ovoga puta su mu pomogle kolege te možete čuti Darzi, Random, Labia, Ronaldo Maximum, NOYZ i Jollanda. Interesantno je da izlazi na Who See Klapa etiketi Klapa Muzik i cijeli album je dostupan na njihovim YT stranicama što će mu obezbjediti veliku bazu slušalaca koju Who See ima.
„Putešestvije“ je donekle zarobljen u prošlosti. Ovo ne smatrajte nečim lošim. Socijalne teme šireg konteksta, koje su nekada bile glavni adut (ne samo Joe Shua Kizz-a), sada su prošarane temama ličnije prirode, o porodici, o prijateljima, uspjesima i neuspjesima tokom života, ali o svakodnevnim aktivnostima od buđenja do spavanja, i rezultat su sazrijevanja u okolini u kojoj živimo. Rezultat je, po mom mišljenju, ipak donekle ispod očekivanog. Pjesme posjeduju drčnost i bunt, ali ta energija nije najuspješnije fokusirana. Jednostavno rečeno, nema bljuvanja vatre. Donekle sam i ja u nedoumici što tačno da napišem. Sa jedne strane osjećam jaku privrženost prema svim akterima ove stare hip hop škole i želim da im dam svoju bezrezervnu podršku, ali ne mogu u potpunosti da je dam kada čujem tekstove prepuni vulgarnosti i onapušavanju i prepušavanju. OK, OK, hip hop, rep, je uvjek bio vrlo direktan, bez dlake na jeziku i bez ustezanja, možda sam i ja omatorio pa ne razumijem - uglavnom, taj detalj mi je zapao za uho. Ipak, nije cijeli materijal takav. Jedan dio tekstova su očigledno vrlo lične prirode i mnogo je duhova koji vire iza svakog ćoška.
Muziku potpisuju sada već omni prisutni Knowhere2Run, Licaseja i Janjo i najviše naginje trepu, ali ima ekskurzija i u drugim pravcima. Atmosfera je mračna, vrlo mračna, donekle pesimistična, melanholična i karakteriše je minimalizam i muzika koja nema drastičnog odstupanja. Kako tema počne, tako i završi bez nekih većih (a ni manjih) stilskih promjena i diverzifikacije. Od onih bitova koji su nekada podsjećali na metal ekstremizam, sad samo ima tragova tu i tamo, i mišljenja sam da toga najviše nedostaje na ovom albumu.
Samo što je Joe Shua Kizz to sve oblikovao u rime i objavio za javnost da sluša, i možda sudi, je vrlo hrabro, jer, ne živimo u emancipovanom društvu, već u društvu zatvorenom i sklonom jednoumlju gdje je Cancel Culture ne samo trend u posljednjih deset godina nego životna činjenica decenijama. Zato, na kraju, svaka čast Joe Shua Kizz na ovom albumu, bez obzira na sve moje kritike.
Muziku potpisuju sada već omni prisutni Knowhere2Run, Licaseja i Janjo i najviše naginje trepu, ali ima ekskurzija i u drugim pravcima. Atmosfera je mračna, vrlo mračna, donekle pesimistična, melanholična i karakteriše je minimalizam i muzika koja nema drastičnog odstupanja. Kako tema počne, tako i završi bez nekih većih (a ni manjih) stilskih promjena i diverzifikacije. Od onih bitova koji su nekada podsjećali na metal ekstremizam, sad samo ima tragova tu i tamo, i mišljenja sam da toga najviše nedostaje na ovom albumu.
Samo što je Joe Shua Kizz to sve oblikovao u rime i objavio za javnost da sluša, i možda sudi, je vrlo hrabro, jer, ne živimo u emancipovanom društvu, već u društvu zatvorenom i sklonom jednoumlju gdje je Cancel Culture ne samo trend u posljednjih deset godina nego životna činjenica decenijama. Zato, na kraju, svaka čast Joe Shua Kizz na ovom albumu, bez obzira na sve moje kritike.
Nikola Franquelli