Barikade su nade (izbjegavaćemo dodatke poput mlade/nove/stare i slične epitete) punk scene Srbije koji sa svojim demo albumom “Umri na sceni” izlaze jasnije i glasnije nego neki bendovi koji izbacuju profesionalno snimane EP-ove (nećemo imenovati, autor teksta je vrlo raspoložen u ovom trenutku).

Album možete čuti na Bandcamp-u, kao i na YouTube-u.

Iako je teško za punk odrediti u kojem momentu jedan riff prelazi iz crusta u grind, u punk, u tradicionalni HC, ja ću da svrstam Barikade prosto kao HC na konto novijih bendova (u Srbiji mi prvi na pamet padaju Nabod!, a vanka mi je prvi u glavi Raw Nerve), a vokali koketiraju sa grindcore zvukom u momentima (nešto nalik drugom albumu Napalm Death-a).

Stara bluz ideja da je dovoljno reći istinu preko par ideja se i dalje ne gubi u punku. Barikade svoje ideale i jasne i glasne poruke (gle sad) jasno i glasno predstavljaju. Tekstovi nalik grafita, kratke fraze koje svako može razumijeti. Isto tako, baš kao i kad grafit od par riječi okupira cijeli zid, ovdje tekstovi i pored naizgled jakog minimalizma okupiraju više nego dovoljno prostora u pjesmama. Igranje dva vokala nas uvjerava da jedno kratko "Odjebite!" bude više nego uvjerljivo, a kad kažu "Snovi se ruše!" sa istom dozom energije kao i prethodno "Odjebite", dobijete sliku benda koji pokušava iz očaja da sebe/nas/sve trgne da ipak probamo nešto svi skupa promijeniti. Same pjesme koketiraju između klasik punk rifova, HC dionica i jakih brejkova, koji na već pomenute vokale i tekstove stavljaju tačku na ‘i’.

Biće nešto...
Luka Domazet