Pesma po pesma: Mučin - ST (EP)
Helly Cherry
Bend Mučin i istoimeni EP je nastao 2014. u Podgorici kao plod dugogodišnje saradnje Đorđija i Nemanje. Ranije su imali dbeat-crust bend Gnar, ali je zbog obaveza nakon albuma taj projekat stao.
“Prošlost se ne briše” prva pjesma za koju smo imali samo instrumental, ali pošro smo pokušali da napravimo određeni koncept junak je trebao da krene na svoj put odnekud. Odlučili smo se za kafanu. I ona pokazuje sav očaj ljudi, kojih nije malo i koja svoja unutrašnja trvenja traže kroz času. Često kao i ovaj naš Mučin ništa boljeg stanja ne izlazi iz kafane, a on bi sve... a ne može. Kada smo imali instrumental podsjetila me na Cockney Rejetcs i pjesmu Police car, ali je ispalo daleko od toga, što je i trebalo naravno.
“Zima” je prva pjesma koju smo uradili i koja je meni lično najbolja. Kada mi je Grba poslao sa iskucanim bubnjem, i ovim dubokim vokalom, to je bilo to. Esencija žanra, zbog načina pjevanja, rifova, energije i atmosfere. Nema šta da se doda. Prosto je ovu pjesmu muzički “oslikao” i odmah upadnete u atmosferu. Sada je naš antijunak već na ulici...
“Eho 68” sam napisao ja. Inače ne pišem, niti umijem da pišem pjesme, ali sam bio podstaknut ovim govorom Steva Žigona i dokumentarcem o tim famoznim demonstracijama 68 godine. Jedna politička zavrzlama. Dobro znamo kako su protestanti prošli kasnije i šta su napravili. Ali tada ta energija, prkos, ponos i želja da se napravi bolja sredina, u sredini u kojoj nije ništa falilo kako se priča, je zadivljujuća. Kako ne željeti čistokrvni socijalizam, pravdu, jednakost. I kako ne biti protiv socijalizma koji nas je sve zadesio? Upravo i te krilatice sam iskoristio za dio teksta: “Zahtjevaj nemoguće”, i možda esencija života na Balkanu jeste: “Mi gradimo socijalizam, a vi vile”. Maestralni Stevo, Maestralni Robespjer, maestralni Žilnik koji je to sačuvao kamerom i mikrofonom. Naš mučenik sada već kreć na demonstracije, želio bi nešto da mijenja....
“Glas” smo izabrali kao singl prije EP-ja, jer dobro pokazuje smjer benda, i tekstualno i muzički. Svaki aspekt dobro pokriva i to je taj put. Introvertna pjesma za koju ćemo ubrzo raditi i spot. Svako ima to trvenje u sebi, taj glas, vrisak, tu muku, i u suštini uvijek se vratimo tom glasu kakav god on bio. On nas vodi i on je tu. I Mučeni Mučin mu se vraća, to je jedino šta ima. Tako ostaju vrata otvorena za naredna izdanja u kojem ćemo nastaviti ovu našu muzičku sagu, nadamo se uspješno!
EP je sniman u kućnom studiju G. Nešto ranije bend je izbacio singl “Glas” koji je i najavio ovo izdanje. Ostale pesme koje sačinjavaju ovo izdanje su “Prošlost se ne briše”, “Eho 68” i “Zima”. U planu je i snimanje spota za singl “Glas”, a bend uskoro počinje i koncertne aktivnosti. Ovo je svojevrsni konceptualni album socijalne tematike na tragu stare škole punk i Oi! bendova Britanije (Blitz) i Francuske (Camera Silence), kao i dominantnog mrakom obojenog tona post punk bendova poput Joy Division, UK Decay, i nesumnjivog uticaja jugoslovenskih pank bendova.
Prepuštamo reč Đorđiju koji će predstaviti novo izdanje:
Poslije mnogo vremena rekli smo ajd nešto da radimo ali i Nemanji i meni se mijenjao žanr, i ovo je nešto što zajedno stvarno volimo, taj Oi! prljave produkcije, kakav se više ne sluša. Taj neki Blitz, Partisans vibe uz Joy Division i malo mračniju muziku, tako da je i muzički i tekstualno sazrio u Nemanjinoj glavi a on je slao na doradu. Imao je već neke tekstove, poslije par proba to je bilo spremno. Cilj je bio da se muziki uprosti, da damo prostora da se osjeti energija uz kućno snimanje koje smo odradili kod njega, mislim da smo uboli ono što smo željeli na ovom EP-ju. Jako dobar cover za album je uradio naš prijatelj Andrija Milonjić iz benda Petrikor.
“Prošlost se ne briše” prva pjesma za koju smo imali samo instrumental, ali pošro smo pokušali da napravimo određeni koncept junak je trebao da krene na svoj put odnekud. Odlučili smo se za kafanu. I ona pokazuje sav očaj ljudi, kojih nije malo i koja svoja unutrašnja trvenja traže kroz času. Često kao i ovaj naš Mučin ništa boljeg stanja ne izlazi iz kafane, a on bi sve... a ne može. Kada smo imali instrumental podsjetila me na Cockney Rejetcs i pjesmu Police car, ali je ispalo daleko od toga, što je i trebalo naravno.
“Zima” je prva pjesma koju smo uradili i koja je meni lično najbolja. Kada mi je Grba poslao sa iskucanim bubnjem, i ovim dubokim vokalom, to je bilo to. Esencija žanra, zbog načina pjevanja, rifova, energije i atmosfere. Nema šta da se doda. Prosto je ovu pjesmu muzički “oslikao” i odmah upadnete u atmosferu. Sada je naš antijunak već na ulici...
“Eho 68” sam napisao ja. Inače ne pišem, niti umijem da pišem pjesme, ali sam bio podstaknut ovim govorom Steva Žigona i dokumentarcem o tim famoznim demonstracijama 68 godine. Jedna politička zavrzlama. Dobro znamo kako su protestanti prošli kasnije i šta su napravili. Ali tada ta energija, prkos, ponos i želja da se napravi bolja sredina, u sredini u kojoj nije ništa falilo kako se priča, je zadivljujuća. Kako ne željeti čistokrvni socijalizam, pravdu, jednakost. I kako ne biti protiv socijalizma koji nas je sve zadesio? Upravo i te krilatice sam iskoristio za dio teksta: “Zahtjevaj nemoguće”, i možda esencija života na Balkanu jeste: “Mi gradimo socijalizam, a vi vile”. Maestralni Stevo, Maestralni Robespjer, maestralni Žilnik koji je to sačuvao kamerom i mikrofonom. Naš mučenik sada već kreć na demonstracije, želio bi nešto da mijenja....
“Glas” smo izabrali kao singl prije EP-ja, jer dobro pokazuje smjer benda, i tekstualno i muzički. Svaki aspekt dobro pokriva i to je taj put. Introvertna pjesma za koju ćemo ubrzo raditi i spot. Svako ima to trvenje u sebi, taj glas, vrisak, tu muku, i u suštini uvijek se vratimo tom glasu kakav god on bio. On nas vodi i on je tu. I Mučeni Mučin mu se vraća, to je jedino šta ima. Tako ostaju vrata otvorena za naredna izdanja u kojem ćemo nastaviti ovu našu muzičku sagu, nadamo se uspješno!