Embed from Getty Images

Život i muzika prvog pevača grupe Iron Maiden bili su gotovo isti: Brzi, glasni, energični, skandalozni, kontroverzni i turbulentni.

Pol Endrus je rođen u Londonu 17. 5. 1959. kao dete Engleskinje i Italijana. Oca nikada nije upoznao ali je njegovo prezime kasnije koristio jer je „dobro zvučalo“.

Kao dečak koji je odrastao u „kolevci panka“, od ranog detinjstva je postao veliki obožavalac benda Sex Pistols i već sa 11 godina počinje da osniva sopstvene sastave nesvakidašnjih imena poput Paedophiles u kojima je pevao. Majka mu je, uvidevši da je talentovan za muziku tada kupila klavir koji je on kasnije zapalio jer mu je dosadio. Neobuzdani karakter dečaka praćen pank filozofijom učinio ga je je u najmanju ruku „tempiranom bombom“, tako je prema sopstvenim rečima obožavao da odlazi na pank svirke na kojima bi namerno izazivao tuče i sa svojim drugarom Filom Kolenom, koji će kasnije da se proslavi kao gitarista grupe Def Leppard (i zamalo gitariste Mejdena nakon Polovog odlaska) postaje ozloglašen kao mlađi delikvent.

Po sopstvenom priznanju, Iron Maiden kao hevi metal bend u eri dominacije panka mu je bio poprilično nezanimljiv. Međutim, nakon odlaska pevača Denisa Vilkoka, Haris koji ga je poznavao iz srednje škole ga je želeo kao frontmena svog benda. Iako po vokaciji panker, bio je dovoljno harizmatičan i zgodan i odlično je vladao scenom, a sa glasom kojim nije mogao da izvodi visoke deonice, odlično se uklopio sa „sirovim“, brzim metal zvukom benda koji i jeste donekle naginjao ka panku u to vreme. Čak je za prvu probu i navežbao nekoliko pesama grupe Deep Purple i posle prve pesme „Lady double dealer“ bilo je jasno da je bend dobio novog pevača. Odnosno, drugu zakazanu probu jer na prvu nije došao jer je bio uhapšen zbog vitlanja nožem „skakavcem“ na javnom mestu.

Bend pozira na Kalemegdanu
Sa grupom Iron Maiden je činio okosnocu pokreta New wave of British heavy metal i snimio je albume Iron Maiden, Killers i Maiden Japan i nastupao je po celom svetu, između ostalog i u Beogradu na festivalu Svi marš na ples 1981. Međutim, neprofesionalnost i previše opuštanja su ga učinilim nemogućim za rad i saradnju. Nije birao droge koje je uzimao, preterivao je u piću i druženju sa devojkama, a neretko je kasnio i na probe i koncerte ili uopšte nije dolazio pa je Haris morao da peva. U knjizi Iron Maiden – U znaku zveri, Branko Rogošić je zabeležio njegov citat:“Pravio sam takva sranja da ne mogu da shvatim kako Stiv nije unajmio plaćenog ubicu da me sredi i time se reši bede.“ Takav stav prema bendu i životu nije odgovarao Mejdenima koji su postajali sve popularniji i počeli su da tretiraju bend kao firmu, pa je prekid saradnje sa Di’annom bio neminovan. Ipak, rastali su se mirno, čak iako je Di’anno prodao svoja autorska prava bendu i od tada nije zaradio ništa od albuma na kojima je pevao. „Jebiga, bio sam totalno švorc i oni su mi to ponudili. A mogao sam da zaradim milione. Po ugovoru, sva prava će se nakon moje smrti vratiti mojim naslednicima“, izjavio je nedugo posle.

Kao bivši pevač Iron Maidena, osniva grupu Lonewolf koja usled postojanja benda istog imena menja ime u Di’anno, zatim osniva bendove Gogmagog, Battlezone, Killers i nastupa kao solo izvođač. Ukupno je snimio 37 i gostovao je na 34 albuma i kada dodamo još 3 albuma iz perioda u Iron Maidenu, dobijamo i više nego neumornu i impresivnu karijeru.

Ipak, ni period posle Mejdena nije mogao da prođe bez skandala, tako je, na primer, 2006. godine bio u obavezi da objavi novi album, ali kako mu se nije snimala nova muzika, samo je izmenio redosled pesama sa svog poslednjeg albuma Nomad, dodao je DVD snimak sa jednog koncerta i album The Living Dead je pušten u prodaju.

Pol i Stiv u Mančesteru 1980,
Privatni život Pola Di’anna nije bio ništa manje buran od javnog. Ženio se pet puta i ima šestoro dece. Od rastanka sa Iron Maiden-om je živeo u Sjedinjenim Američkim Državama u kojima je neretko provodio vreme po zatvorima najčešće zbog tuča. Jednom prilikom je, na primer, bio poslat na odsluženje kazne nakon što je policija, upavši u stan u kom je živeo sa devojkom nakon glasne svađe pronašla narkotike, nož i vatreno oružje, a jednom je i sam bio ranjen u obračunu lokalnih bandi. Nakon toga je deportovan u Englesku u kojoj je boravio po kazneno-popravnim institucijama, što zbog incidentnog ponašanja, što zbog prikrivanja stvarnih prihoda i prijavljivanja manje zarade državi.

Ideološki, Pol Di’anno se smatrao socijalistom. Čak je jednom prilikom na Kubi upoznao Fidela Kastra kog je u intervjuima nazivao „ujka Fidel“. Religijska orijentacija mu je bila nešto kompleksnija. Početkom 90-ih godina, izjašnjavao se kao musliman i izjavio je „da redovno čita Kuran, da je bio u Jerusalimu i posetio Zid plača i da je prestao da pije“. Kasnije se iščuđavao na svoje reči i rekao je da nikada nije bio vernik i da na glavi ima istetovirano 666 GOD = SUCKER i da je njegov otac bio musliman sa Sicilije (inače je tvrdio i da mu je otac Brazilac a ne Italijan u nekim intervjuima). U svojoj autobiografiji, na više mesta je tvrdio i da je Musliman, ali i Katolik, Jevrej i Aboridžin.

Kao panker oštrog jezika, neretko je u intervjuima prozivao druge poznate ličnosti pa je izjavljivao „da bi Džordža Buša, sve novinare sveta, Britni Spirs i grupu Stratovarius pobio po kratkom postupku.“ O grupi Iron Maiden izjavljivao „da bi samo mnogo novca bio jedini razlog da se vrati u bend i da ne želi da bude ničiji vojnik i nosi kožne pantalone na +30 kao ranih 80-ih“, „da je zvuk benda postao previše hevi metal za njegov ukus“ i godinama ih je javno prozivao nazivajući ih „mašinerijom za pranje para“ da bi mnogo kasnije rekao da mu je odlazak iz benda nešto najbolje što mu se desilo u životu i želeo sve najbolje Harisu i drugima.

Ipak, vesti koje su najviše uzburkale javnost bile su one koje su se ticale njegovog zdravlja. Decenije nezdravog načina života su počele da uzimaju maha, tako da se pre nekih 10-ak godina saznalo da je operisao apsces na plućima koji se stvorio nakon upale, da mu je imunitet naglo opao nakon odbolovane sepse i da je usled višegodišnjih padova sa motora oštetio oba kolena koja su morala da se operišu. Pošto ga „nije držalo mesto“, neprestano je odlazio na turneje i nastupao po svetu bez obzira na svoje zdravlje i negde sredinom 2021. je bio prinuđen da počne da koristi invalidska kolica usled velikih oteklina obe noge prouzrokovane slabim imunitetom i nezalečenom sepsom. Naravno, to ga nije sprečilo da i dalje nastupa pa je neko vreme pevao sedeći u kolicima sve dok više nije uopšte bio u stanju da idrži koncerte.

foto: Silvio Tanaka
Obožavaoci širom sveta su započeli kampanju doniranja novca za operacije zamena njegovih kolena, dok je grupa Iron Maiden platila polovinu iznosa operacije. Novembra 2021. godine, preselio se u Zagreb gde je neumornog duha, dok je čekao operaciju osnovao bend Warhorse sa kojim je snimio tri singla i album. Operacija je uspešno izvedena septembra 2022. godine a već sledećeg meseca je imao i nastup je na festivalu Keep it true rising II.

Pol Di’anno je preminuo 21.10.2024. godine u 66. godini u svojoj kući u Salisburiju u Engleskoj. Iako nemirnog duha i karaktera, očigledno je tokom svog života uglavnom bio najgori po sebe. Bivši članovi grupa čiji je bio član počevši od Iron Maiden-a, preko drugih kolega, prijatelja i obožavaoca širom sveta o njemu imaju lepe reči i sećaju ga se kao vrlo autentičnog, hatizmatičnog i duhovitog tipa koji je uticao na razvoj ne samo jednog od najvećih bendova svih vremena, već i celokupnog metala kao žanra. Hteo on to kao panker da prihvati ili ne.
Ilija Najdanović