Ako već do sada niste čuli - Džoker je propao.
Da, da, nastavak hita iz 2019. imao je otvaranje od nešto jedva preko 35 miliona dolara ovog vikenda u Americi, pa iako je u ostatku sveta izvukao 80, to ni izbiliza nije bilo dovoljno da opravda troškove koji su pitajbogazasšto naduvani do preko 200 miliona.

Prvi deo je zaradio preko milijardu, ali je i mimo toga bio cenjen i popularan film o kome se rado pričalo, pisalo i debatovalo, a Finiksu je doneo i Oskara.

Šta je krenulo po zlu? Pa, verovatno sve.


Film ima ocenu publike D, što je najgora ocena za neki film baziran na stripu još od, pa... oduvek, znači gore je prošao od "Morbiusa" ili "Madame Web". Od prve najave da će film biti delom mjuzikl, hejt na internetu nije jenjavao, iako je kod odabranih bilo daška za umereni optimizam jer je Tod Filips i prvim filmom zapravo uradio jednu hrabru dekonstrukciju predstavljajući jednog arhizlikovca kao žrtvu sistema i socijalne nepravde.

Međutim, posle prvog trejlera, a pogotovo posle premijere u Venciji entuzijazam je samo opadao, sve je delovalo kao jedna muzička fantazija koja lik Džokera umesto da dalje osenčava i grana ka "Princu zočina" gura ka daljoj patetizaciji. Bilo je i onih kojima se prvi film zapravo nije svideo, ali su bili spremni da daju šansu i ovom. Takvi su sada nestali, a oni koji su otišli u bioskop mahom su nezadovoljni jer je njihov imagunarijum o Džokeru kao raspojasanom egzibicionisti njihovih najmračnijih tajni, htenja i poriva potpuno uništen.

Lako je posle ovoga zaključiti da ne samo da više Finiksa nećemo videti u ovoj ulozi već ni da se Vorner neće mašati za ovaj lik bar neko vreme.

Previše slobode autorima ponekad rezultuje ovakvim pogrešnim kalkulacijama koje su potpuno omašile puls publike i onoga što ona želi i oseća.
Slobodan Novokmet