Zadnjeg dana avgusta 2024. godine, dvorište Banovine u Nišu okupirali su predstavnici indi scene - kruševačka grupa Keni nije mrtav i panečavački dvojac Buč Kesidi.

Ono što je retko za Niš, događaj je počeo skoro na vreme, jer je predgrupa Keni nije mrtav zasvirala koji minut posle 21 čas, svirajući nekih 40-ak minuta. Njihov set bio je solidan, malo siroviji nego na novijim numerama, što je i logično jer je ipak reč o živom nastupu. Ovaj sastav je pre par godina krenuo kao pank rok bend da bi poslednjih godinu-dve načinili radikalan zaokret kojim su prilično promenili i modernizovali svoj zvuk, čineći ga prilično aktuelnim (neki bi rekli previše mejnstrim). Na neki način, sličan put je imao i Buč Kesidi pa se KNM kao predgrupa nametnuo kao sasvim logičan izbor.

Zaokret koji su "Keniji" načinili nije naišao na odobravanje starijih fanova jer je promenu zvuka pratila i promena imidža kao i kompletan pristup i odnos prema bendu. Što bi rekli u Munjama "izdali su hard kor". Mogu da razumem negodovanje tog dela publike ali svaki bend ima (pot)puno pravo da sam upravlja sopstvenom sudbinom i da izabere svoj put. Momci su načinili radikalan korak koji se čini se, i pored svog negodovanja stare publike, isplatio. Jer, Keni nije mrtav je, nakon ovog nastupa je to i više nego jasno, stekao sasvim novu, reklo bi se prilično mladu publiku koja evidentno poznaje pesme ovog sastava. To je sada jedan nov, drugačiji, moderan bend. Love it or hate it, deal with it.

Buč Kesidi je imao sličnan put, mada njihova promena nije bila toliko nagla već je više delovala kao prirodna evolucija. Verujem da je uspeh koji su pančevci ostvarili imao snažan uticaj na KNM i na neki način, ohrabrio ih na zaokret.

Mi smo imali sreću da Buč Kesidi gledamo i u staroj, indi rok fazi, dok su još radili kao trojac. Fanovi smo benda još od prvog albuma koji je i muzički i tematski, tekstualno, kako god hoćete bio pravo osveženje na domaćoj sceni. Potom smo ih gledali i kada su počeli proboj u mejnstrim vode sa "Kada đuskanje ne pomaže". Trojac je postao dvojac, stare pesme je trebalo prilagoditi a nove, u tehničkom smislu "naučiti" i navežbati. Na red je došao i mejnstrim proboj i ovaj sastav se danas zaista može smatrati jednim od najperspektivnijih. 

foto: Nikola Đorđević

Lepo je videti jedan bend na domaćoj sceni koji vodi računa o svim aspektima svog nastupa. Buč Kesidi nude "kompletan proizvod" jer osim same muzike tu je i izgled, imidž, nastup, spotovi, ponašanje i generalno čitava produkcija njihovih nastupa. Možete li da se setite domaćeg benda koji je toliko posvećen? Sve ovo sigurno košta ali sav trud se isplatio te su Luka i Zoran danas omiljeni, pre svega, opet mlađoj publici. U Nišu je najmanje bilo 30+ publike. Jednostavno, klinci su danas dobili nove "idole". Razumem i da se nekome to ne sviđa ali Buč Kesidi su mladima, kada rokenrol polako posustaje, daleko poželjnija alternativa Desingerici, Nućiju i ostalima.

Neko bi rekao da sve ovo nema puno veze sa koncertom sa kog se javljamo. Ali ima. Jednostavno sve ovo gore napisano je utisak i misli koje su se gomilale dok smo ih slušali. Ova dva benda smo jednostavno više posmatrali i doživljavali kao sociološki fenomen. Jer, čini nam se da je razmišljanje "na glas" možda i važnije od toga da su svirali hitove - Euforija, Stani, stani, Laž, Draga, Trebaš mi, Subota, Tiho, Nedelja ujutru, i par novih pesama sa novog albuma koji se sprema.

Nije bilo previše razgovora sa publikom a od zanimljivosti bismo izdvojili kada je Zoran, na sred koncerta, odlučio da igra "papir-kamen-makaze" sa nekim iz publike. Pa, pošto je izgubio - pobedniku je dao palicu. Publici to nije baš bilo dovoljno, pa je tražila još sličnih fora. Toliko da je ekipa jedva uspela da završi koncert a da ne ostane bez funkcionalnih instrumenata. 

foto: Nikola Đorđević

U drugoj polovini koncerta, Zoran i Luka su sušli sa bine, svetla se ugasila, a sa razglasa je počeo instrumental pesme Idemo do hodnika. Publika je zamenila dvojac i odlično se snašla u ulozi pevača. Ipak, momci su se vratili i odsvirali i tu stvar. 

Usledio je još jedan kraći set pesama koji je, između ostalog, uključivao pesme Jedina i Đuskanje ne pomaže, kojom su i završili koncert. 

Banovina je bila prepuna. rasveta je bila dobra za publiku, za fotografe izazovna, sa češćim pozadinskim osvetljenjem nego frontanim, dimom koji je vladao scenom sve vreme, ostavljajući filmičan utisak.

Nakon koncerta idemo na after. U 5 se razilazimo jer je baš kao u njihovoj pesmi Nedelja ujutru. Konstatujemo da klinci imaju nove heroje, nekoga ko govori njihovim jezikom i peva o temama koje su njima bitne. I to vam je tako, što bi rekao znate-već-ko. Pa zašto vas i dalje čudi njihov uspeh?

U nastavku pogledajte i galeriju sa nastupa Buč Kesidija.