Džim Morison je živ! Mnogi će se zakleti da su ga videli na najegzotičnijim mestima u svetu kako sa slamenim šeširom, gustom bradom i havanom u ustima kako uživa u hladovini svog komadića raja, "dok palme njišu grane". Na kolenima mu je beležnica, a olovka u ruci. Flaša kakvog žestokog pića je neizbežna, jer to onda ne bi bio Morison. I dalje piše poeziju, drugačiju od bilo koje u istoriji književnosti. Kažu da ima i bezbroj scenarija za filmove, koji čekaju pravog reditelja. Recimo, mene.

Morison je žudeo za komadićem raja i, ako ga je pronašao, time je sreća nas, njegovih obožavalaca, bezgranična. Ja ga nisam video, ali verujem da je živ. Osećam to. Možda se i sretnemo, negde, nas dvojica, kada ja pronađem svoj raj. Sećam se poslednje rečenice iz teksta o njemu, objavljenog krajem osamdesetih, u Džuboksu: "Ako je ikada neko bio voljan i spreman da umre, to je bio on!"

Da li je inscenirao sopstvenu smrt? Time se još uvek bave hroničari njegovog života. Skoro sam na jednoj inostranoj TV pogledao dokumentarni film, francuske produkcije, o pariškim danima Džima Morisona. Jedva je čekao da dodje u Pariz. Da pobegne od gužve, nepravde, obožavalaca, nekulture, Dorsa, od sebe. U Parizu ga niko nije poznavao. Osim Pamele.

Lekarski i policijski izveštaji kažu da je smrt nastupila zbog prestanka rada srca, te kobne noći, u kadi njihovog iznajmljenog stana. Imao je osmeh na licu. Bio je 3. jul, 1971. godine. Sahranjen je već sutradan, na groblju Per Lašez, u "Uglu pesnika", pored Sare Bernar, Viktora Igoa i Oskara Vajlada, kome se posebno divio. Na sahrani je bila Pamela, menadžer Dorsa, jedan njihov pariški prijatelj i niko više.

To je deo priče koji manje - više svi znaju. Šta se dešavalo pre nego što će Pamela prijaviti vlastima Morisonovu smrt? Bilo je mnogo nagađanja, pretpostavki, teorija... Koliko god da su mu narkotici bili dostupni Morison ih nije uzimao. Teške, naročito. Igala se užasavao. On koji je gledao smrti u oči i živeo život šamana, plašio se svega što je moglo da mu nanase fizički bol. To je trauma iz detinjstva. Bio je svedok velike nesreće na putu, kada su tela indijanaca ležala krvava, boreći se život. Među njima je bio i vrač, šaman. Mnogo posle tog događaja Morison je pričao kako se duh starog indijanca na samrti preselio u njgovu dušu. Morisonovi roditelji su poricali taj događaj. Govorili su da je to izmislio. Medjutim, kada god su Džima pitali za roditelje, on je odgovaro da su mrtvi. Nikada sa ocem, mornaričkim oficirom, nije mogao. Tu leži njegov otpor prema autoritetuma, stegama, pravilima, vlasti, ...

"Ja sam Kralj Guštera, ja mogu sve", pevao je Džim Morison. Pre povratka u stan Morison je bio u kafiću i čekao jednog momka da mu nešto donese. To što je čekao trebalo je da preda Pameli. Neću pričati dalje. Pogledajte film, ako već niste ili potražite slične tekstove koji se bave životom i smrću najvećeg pesnika medju rokerima, pa složite soju verziju. Ova priča, da bi bila drugačija, mora imati svoju tajnu, jer je i njegov život bio takav - tajanstven.

Sa Dorsima Morison nije bio u kontaktu za vreme boravka u Parizu. Jedino se Džon Densmor čuo sa njim, nekoliko dana pre kobnog dogadjaja. Vest o smrti Kralja Guštera stigla je u Ameriku nakon njegove sahrane, sa zvaničnim podacima lekara i policije. Obdukcija nikada nije uradjena jer nije bilo tragova nasilne ili bilo kakve druge smrti. Telo niko nije video. Pamela Karson, njegova saputica kroz život, ubrzo je tajnu odnela sa sobom, u grob. Samo je nju voleo i njoj je mnogo pesama posvetio. Želeo je da je zaštiti. Bila je njegova muza. Govorio joj je: "Ja sam pesnik, a ti si moja muza."

Njegov grob je ubrzo postao mesto hodočasnika iz celog sveta, iako nije imao nikakvo obeležje. Jedan momak iz Hrvatske je za desetogodišnjicu smrti izvajao i postavio bistu. Nije se dugo zadržala. Morisonova familija obišla je grob 1993. Izbrisani su svi grafiti, potpisi i poruke. Po njihovoj želji zapisano je Džim Morison - pesnik i, dodat je natpis na grčkom jeziku: "Kata ton daimona eavtou", odnosno: "Veran svom duhu."

Morisonov život je lepa ljubavna pesma, sa tužnim krajem. Sve dobre ljubavne pesme su takve. Džim nikada nije napisao lošu pesmu.
Vladimir Milojević