Alice Cooper – Road
Helly Cherry
Najviše dobrobiti od trenda zdrave hrane, zdravog života i zdravog svega i svačega - najviše uživaju stari velikani rokenrola. Zašto? Pa više ne umiru od overdoza. Nakon devedesetih i grunge eksplozije, svijet se opasuljio i okrenuo za 180 stepeni i ljudi su počeli da razmišljaju glavama, ne sjedalnim dijelom. Alice Cooper je u februaru napunio 75 godinu. Ajde, okrenite se malo i pogledajte osobe tih godina iz vašeg okruženja. Više nije pitanje kako vam oni izgledaju, već koliko ih uopšte ima. Naravno, malo ih je da su ovoliko vitalni i radni.
„Road“ je 22. solo album pod imenom Alice Cooper. Ponavljam, 22. album! Nakon svog tog vremena, nakon svih napisanih pjesama, nakon svih zavrzlama i problema i sigurne iznurenosi poslom, bilo bi sasvim normalno da želi da stane, da se odmori i da počine više. Ali, ne, ne i Alice Cooper. Čovjek ne samo da izdaje još jedan album, nego izdaje odličan album. U čemu se ogleda taj kvalitet? Prvo, čovjek je oko sebe okupio mladu ekipu koja je radna i voljna, ali njegova harizma, radne navike, volja za još nešto više, su bile katalizator ovako dobrog albuma. Da nije bilo njegove ruke vodilje, finalni produkt bi bio mnogo svedeniji i nikako ovako vitalan.
Još jedna mala tajna iza ovako vitalnog albuma je Aliceovo insistiranje da se album snimi uživo u studiju, bez nasnimavanja, bez pretjeranih studijskih uljepšavanja. Čovjek je znao da pored sebe ima prvoklasne muzičare koji se odlično slažu i imaju boli glava zvuk i stav. To je htjeo da ima, to je htjeo da snimi i da predstavi svijetu. Pjesme kao pjesme su uobičajene Alice Cooper pjesme bez onog natapiranog zvuka devedesetih godina. Jednostavan, bezbrižan i prosti rokenrol, koji je uvjek i svirao. Da nema ovog modernog zvuka, album se ne bi mnogo razlikovao od onih iz sedamdesetih godina, ali ga izdvaja energija kojim je album odsviran i predstavljen publici. Znate li onaj plastični zvuk i stav koji se sreće danas na mnogim, i ne samo rock/metal albumima? E, toga ovdje nema ni i naznakama, niti malo. Samo jednostavan rokenrol odsviran sa emocijom. Zamišljen kao konceptualni album, ali jednostavan koncept, o životu i radu na putu između koncerata, Alice je izvukao ono najbolje iz sebe i benda i prenio na nas slušaoce.
„Road“ neće biti nikakav blokbuster, vrtiće se po radio stanicama koliko i ostali albumi, ali zato hoće biti upisan u istoriji kao jedno iznimno djelo modernog rokenrola, upravo zbog toga što u prvi plan stavlja ljude, svoj bend i energiju koja teče između svih njih. Ovo nije plastično napravljen bend sa pjevačem poznatog imena. Ovo je jedan živi organizam koji diše, jede, pije, pjeva i pleše. To vam je „Road“. Bravo Gospodine Furnier. Još jednom ste pokazali što je to rokenrol i publika će vas dočekati objeručke, kao i uvjek.
Nikola Franquelli
Još jedna mala tajna iza ovako vitalnog albuma je Aliceovo insistiranje da se album snimi uživo u studiju, bez nasnimavanja, bez pretjeranih studijskih uljepšavanja. Čovjek je znao da pored sebe ima prvoklasne muzičare koji se odlično slažu i imaju boli glava zvuk i stav. To je htjeo da ima, to je htjeo da snimi i da predstavi svijetu. Pjesme kao pjesme su uobičajene Alice Cooper pjesme bez onog natapiranog zvuka devedesetih godina. Jednostavan, bezbrižan i prosti rokenrol, koji je uvjek i svirao. Da nema ovog modernog zvuka, album se ne bi mnogo razlikovao od onih iz sedamdesetih godina, ali ga izdvaja energija kojim je album odsviran i predstavljen publici. Znate li onaj plastični zvuk i stav koji se sreće danas na mnogim, i ne samo rock/metal albumima? E, toga ovdje nema ni i naznakama, niti malo. Samo jednostavan rokenrol odsviran sa emocijom. Zamišljen kao konceptualni album, ali jednostavan koncept, o životu i radu na putu između koncerata, Alice je izvukao ono najbolje iz sebe i benda i prenio na nas slušaoce.
„Road“ neće biti nikakav blokbuster, vrtiće se po radio stanicama koliko i ostali albumi, ali zato hoće biti upisan u istoriji kao jedno iznimno djelo modernog rokenrola, upravo zbog toga što u prvi plan stavlja ljude, svoj bend i energiju koja teče između svih njih. Ovo nije plastično napravljen bend sa pjevačem poznatog imena. Ovo je jedan živi organizam koji diše, jede, pije, pjeva i pleše. To vam je „Road“. Bravo Gospodine Furnier. Još jednom ste pokazali što je to rokenrol i publika će vas dočekati objeručke, kao i uvjek.
Nikola Franquelli