Lavkraftovo mjesto u filmu: Zašto nema više adaptacija njegovih djela?
Helly Cherry
Znala to šira publika ili ne, pisac s početka 20. stoljeća H.P. Lovecraft je jedna od najuticajnijih ličnosti današnje pop kulture. Pa zašto nema više adaptacija njegovih djela? Lovecraftov kosmički horor ušao je u šavove gotovo svakog kutka filmova, TV-a i video igara. Ne možete pobjeći! Dakle, s obzirom da svi uzimaju inspiraciju od Lovecrafta, rekao bih da je krajnje vrijeme da ljudi direktno preuzimaju i njegove radove! U današnje vrijeme, nećete naći nekoga zatečenog da dovede svoja vanzemaljska, kosmička čudovišta na veliki ekran, pa u čemu je problem? Pa, Lovcraftove priče su narativno i konceptualno prilično komplikovane, tako da bi iznošenje ovih ideja na veliko platno bio prilično zastrašujući poduhvat za gotovo svakog filmaša. Nekoliko ih je napravljeno tokom godina, ali rijetko kada su ikakve direktne adaptacije njegovog djela ispunile svoju izvornu materijalnu pravdu.
H.P. Lovecraftova djela su uglavnom zasnovana na kosmizmu, filozofiji zasnovanoj na ideji da su čovječanstvo i Zemlja nevažni u poređenju sa ostatkom univerzuma. (Odavde “kosmički” horor.) To je nevjerovatno fascinantan tip horora jer se u velikoj mjeri oslanja na ideju “nepoznatog”. Likove u Lovecraftovim pričama redovno izluđuju prizori neopisivih stvorenja i bića iz drugih dimenzija, svemira ili bilo kojeg drugog svijeta, misterioznog mjesta. Ovo je lako staviti na papir, ali može biti teško prevesti na drugi medij. Uspješno je prikazan na ekranu, ali čak i uz današnje opšte prihvaćanje pojačane, fantastične mehanike i ideja pripovijedanja, kosmički horor može prilično brzo postati pomalo otuđujući (smiješan, zar ne?). I to prije nego što uopće uđete u HP. Lovecraftove megabizarne priče.
Bilo bi jako zabavno vidjeti da mnoge Lovecraftove priče dolaze na velika platna… u teoriji. Čovjek je odgovoran za stvaranje jedne od najvećih (bukvalno) ikona u istoriji horora sa Cthulhuom, vodio nas je stopama Planina ludila, pa nas je čak upoznao sa “bojom” van svemira. Njegove ideje su tako, tako zanimljive… ali čitati ih je sasvim druga zvijer. Lovecraft je dosta sličan Georgu Lucasu. On ima naizgled beskonačan broj sjajnih ideja, ali njegovo stvarno pisanje je manje nego spektakularno. Lovecraftove kratke priče opisuju gotovo sve osim čudovišta i nerijetko se baziraju na atmosferu i neopipljivo negoli bilo šta drugo, tako da njihovo čitanje može biti malo muka. Unatoč tome, uvijek ih vrijedi završiti. Doći do kraja priče o Lovecraftu i osvrnuti se na svako sjeme koje je usput posadio može biti zapanjujuće.
Ali to ne znači da bi se filmske adaptacije morale držati isključivo stranice! Labave adaptacije Lovecraftovog djela bile bi više nego dobrodošle. Re-Animator Stuarta Gordona nije rekreacija Lovecraftove priče. Umjesto toga, doveden je u 1980-e i dobio je zabavan kampovski osjećaj, s puno narativnih razlika. Ali osnovne ideje i karakter Herberta Westa (Jeffrey Combs) su još uvijek tu. Uradimo isto i sa ostalim njegovim kratkim pričama. Teško je zamisliti 100% vjernu adaptaciju nečega poput “Na planinama ludila”. Postoji tačka u toj priči u kojoj naučnici neprestano otkrivaju crteže i gravure na zidovima napuštenih građevina koje su izgradila drevna kosmička bića, slike koje govore o istoriji te vanzemaljske rase. Ovo zvuči zanimljivo na papiru, zar ne? Pa, Lovecraft uspijeva da u svom pisanju to učini tako bez događaja da je teško proći kroz njega. Možda bi u rukama pravog režisera spori, otegnuti momenti u Lovecraftovim pričama mogli biti zanimljiviji.
Filmovi na osnovu Lovecraftovih priča koji su snimljeni imaju svoje obožavatelje, ali ne postoji nijedan koji bi se mogao smatrati klasicima horor filmova. Najbliža stvar koja bi mogla ličiti na to je prethodno spomenuti Re-Animator, ali čak i tada, on ima više kultni status od bilo čega drugog. Postojao je niz starih holivudskih produkcija zasnovanih na autorovim pričama, poput The Haunted Palace (slobodna adaptacija „Neobičnog slučaja Charlesa Dextera Warda“) i Die, Monster, Die! (labava adaptacija “Boje van svemira”). Nekoliko indie filmaša preuzelo je Lovecraftova djela kako bi predstavili filmove poput Dagona i brojnih filmova baziranih na Chtulhuu.
Koliko je kosmički horor postao popularan u posljednje dvije decenije, H.P. Lovecraftovo brdo radova samo moli da bude prikazano na ekranu. To su čudne priče, da, i teško ih je oživjeti zbog tolikog užasa koji se smatra neopisivim, ali dokazano je da se to može učiniti. Njegovim pričama je potreban drugi umjetnik da ih dovede do svog punog potencijala, čineći ih većim od pukog zbrajanja fascinantnih ideja. Nadajmo se da će, dok pop kultura još uvijek zavlada ovim kosmičkim horor valom, neko uzeti kameru i oživjeti još Lovecraftovih kratkih priča.
piše: collider.com, prijevod: E-volucija
H.P. Lovecraft i njegova ljubav prema kosmičkom hororu
H.P. Lovecraft je rođen 20. avgusta 1890. godine i bio je američki autor horor i naučnofantastičnih priča. Čovjek ima jedan roman pod svojim imenom, Čudesni slučaj Čarlsa Dekstera Vorda, ali Lovecraft je uglavnom bio pisac kratkih priča. Njegova djela su ostala nepoznanica za vrijeme njegovog života, ali će kasnije ponovo dobiti oživljavanje popularnosti u drugoj polovini 20. vijeka. Lovecraft se danas smatra jednim od najvažnijih autora 1900-ih, koji je uticao na mnoge pisce, knjige, filmove, TV, pa čak i muziku da zauzmu njegov poseban pristup hororu. Lovecraft je također bio užasno rasistička i problematična osoba u svom životu, pa želja za što više adaptacija njegovog djela nije da bi slavila samog čovjeka, već iz divljenja pričama koje je i on stvorio.
H.P. Lovecraftova djela su uglavnom zasnovana na kosmizmu, filozofiji zasnovanoj na ideji da su čovječanstvo i Zemlja nevažni u poređenju sa ostatkom univerzuma. (Odavde “kosmički” horor.) To je nevjerovatno fascinantan tip horora jer se u velikoj mjeri oslanja na ideju “nepoznatog”. Likove u Lovecraftovim pričama redovno izluđuju prizori neopisivih stvorenja i bića iz drugih dimenzija, svemira ili bilo kojeg drugog svijeta, misterioznog mjesta. Ovo je lako staviti na papir, ali može biti teško prevesti na drugi medij. Uspješno je prikazan na ekranu, ali čak i uz današnje opšte prihvaćanje pojačane, fantastične mehanike i ideja pripovijedanja, kosmički horor može prilično brzo postati pomalo otuđujući (smiješan, zar ne?). I to prije nego što uopće uđete u HP. Lovecraftove megabizarne priče.
Zašto više Lovecraftovih priča nije adaptirano?
Bilo bi jako zabavno vidjeti da mnoge Lovecraftove priče dolaze na velika platna… u teoriji. Čovjek je odgovoran za stvaranje jedne od najvećih (bukvalno) ikona u istoriji horora sa Cthulhuom, vodio nas je stopama Planina ludila, pa nas je čak upoznao sa “bojom” van svemira. Njegove ideje su tako, tako zanimljive… ali čitati ih je sasvim druga zvijer. Lovecraft je dosta sličan Georgu Lucasu. On ima naizgled beskonačan broj sjajnih ideja, ali njegovo stvarno pisanje je manje nego spektakularno. Lovecraftove kratke priče opisuju gotovo sve osim čudovišta i nerijetko se baziraju na atmosferu i neopipljivo negoli bilo šta drugo, tako da njihovo čitanje može biti malo muka. Unatoč tome, uvijek ih vrijedi završiti. Doći do kraja priče o Lovecraftu i osvrnuti se na svako sjeme koje je usput posadio može biti zapanjujuće.
Ali to ne znači da bi se filmske adaptacije morale držati isključivo stranice! Labave adaptacije Lovecraftovog djela bile bi više nego dobrodošle. Re-Animator Stuarta Gordona nije rekreacija Lovecraftove priče. Umjesto toga, doveden je u 1980-e i dobio je zabavan kampovski osjećaj, s puno narativnih razlika. Ali osnovne ideje i karakter Herberta Westa (Jeffrey Combs) su još uvijek tu. Uradimo isto i sa ostalim njegovim kratkim pričama. Teško je zamisliti 100% vjernu adaptaciju nečega poput “Na planinama ludila”. Postoji tačka u toj priči u kojoj naučnici neprestano otkrivaju crteže i gravure na zidovima napuštenih građevina koje su izgradila drevna kosmička bića, slike koje govore o istoriji te vanzemaljske rase. Ovo zvuči zanimljivo na papiru, zar ne? Pa, Lovecraft uspijeva da u svom pisanju to učini tako bez događaja da je teško proći kroz njega. Možda bi u rukama pravog režisera spori, otegnuti momenti u Lovecraftovim pričama mogli biti zanimljiviji.
Nedavni Lovecraftovi filmovi i TV emisije
 |
| Naslovna strana romana i plakat serije Lovecraft Country |
Sa popularizacijom Lovecraftovskog horora, ogroman talas nadahnute fikcije u svim medijima preplavio je police za knjige i ekrane. Filmovi poput Prometheus i Annihilation su nedavna izdanja koja prikazuju Lovecraftovske narative o ljudima koji se upuštaju u vanzemaljske svjetove, gdje stupaju u interakciju sa bićima izvan našeg razumijevanja. Drugi filmovi kao što su The Empty Man i The Lighthouse govore o drugačijem tipu Lovecraftovskog horora, koji se više naginje njegovim sklonostima “čudne fikcije”. To su priče koje imaju manje veze s drugim dimenzionalnim stvorenjima, a više s neobjašnjivim natprirodnim pojavama. Zatim, tu je HBO-ova Lovecraft Country, serija zasnovana na istoimenom romanu. I knjiga i serija su duboko ukorijenjene u Lovecraftov horor i jako su zabavne za one koji traže više od toga! Nijedna od njih nije zasnovana na bilo kojoj Lovecraft priči, ali su dokaz da se ovakve priče mogu prenijeti na film.
Filmovi na osnovu Lovecraftovih priča koji su snimljeni imaju svoje obožavatelje, ali ne postoji nijedan koji bi se mogao smatrati klasicima horor filmova. Najbliža stvar koja bi mogla ličiti na to je prethodno spomenuti Re-Animator, ali čak i tada, on ima više kultni status od bilo čega drugog. Postojao je niz starih holivudskih produkcija zasnovanih na autorovim pričama, poput The Haunted Palace (slobodna adaptacija „Neobičnog slučaja Charlesa Dextera Warda“) i Die, Monster, Die! (labava adaptacija “Boje van svemira”). Nekoliko indie filmaša preuzelo je Lovecraftova djela kako bi predstavili filmove poput Dagona i brojnih filmova baziranih na Chtulhuu.
 |
Color Out of Space, jedna od rijetkih direktnih Lovecraftovih adaptacija |
U skorije vrijeme, Color Out of Space Richarda Stanleya bila je jedna od rijetkih direktnih Lovecraftovih adaptacija koje smo imali. To je jedan od rijetkih filmova koji u potpunosti prihvaća čudnost Lovecraftovih priča, a očito će ga Stenli pratiti adaptacijom The Dunwich Horror. Prošlogodišnja Netflixova emisija, Cabinet of Curiosities Guillerma del Tora, donijela je “Pickmanov model” na male ekrane u epizodi koja ne samo da je vjerna narativu romana, već se čak i drži originalnog vremenskog perioda u kojem ga je Lovecraft napisao, a to je nešto što većina njegovih adaptacija u potpunosti izbjegava.
Koliko je kosmički horor postao popularan u posljednje dvije decenije, H.P. Lovecraftovo brdo radova samo moli da bude prikazano na ekranu. To su čudne priče, da, i teško ih je oživjeti zbog tolikog užasa koji se smatra neopisivim, ali dokazano je da se to može učiniti. Njegovim pričama je potreban drugi umjetnik da ih dovede do svog punog potencijala, čineći ih većim od pukog zbrajanja fascinantnih ideja. Nadajmo se da će, dok pop kultura još uvijek zavlada ovim kosmičkim horor valom, neko uzeti kameru i oživjeti još Lovecraftovih kratkih priča.
piše: collider.com, prijevod: E-volucija