Jugo-stiska oko kompakt-diska: Slovenci prednjače, ali Jugoslavija zaostaje u proizvodnji CD-ova
Helly Cherry
Februar 1987: Konkurentske igre diskografa već u startu ozbiljno ugrožavaju naše uskakanje u voz novih svjetskih tehnologija ...
Proizvođačima je CD ploča još budućnost, a samo u Beogradu postoji oko 5.000 uređaja za njihovo reprodukovanje ...
Dok se drugi nakanjuju i gledaju preko plota šta ostali rade, Slovenci opet prednjače ... Za probnu proizvodnju potrebno "samo" 20 miliona dolara ...
Uz satelitsku izgleda da gubimo i diskografsku trku. Dok cijeli svijet već uveliko grabi ka razvoju najvišeg vida tehnologije u reprodukovanju zvuka, mi sitnosopstvenički razmišljamo kako da nadmudrimo kohkurenciju.
Ta već razvikana digitalna ploča ili kompakt-disk, što nosi oznaku CD, više nije svemirska tehnologija, niti je putovanje u daleku budućnost. Ona je svakodnevnica čak i kod naših susjeda Mađara, ili kod Čehoslovaka, Poljaka.
O zapadnim zemljama da ne pričamo.
Opet Slovenci
Slovenci kao Slovenci. Opet prednjače u primjeni novih tehnologija. Dok ostale disko-kuće u nas razmišljaju kako da se uključe u najsavremenije audio-tokove, Založba kazet in plošč pri RTV Ljubljana već je, u saradnji sa stranim partnerima, izdala 25 CD ploča.
- Svojevremeno smo prvi krenuli i sa klasičnim audio-kasetama. Tada su mnogi sumnjičavo vrtjeli glavom. Od tog vremena do danas situacija se znatno promijenila.
Diskografi proizvode u Jugoslaviji oko 70 odsto kaseta i tek 30 odsto ploča.
Iz godine u godinu taj odnos se smanjuje - upoznaje Jure Robežnik, glavni urednik Založbe kazet in plošč.
Ova firma planira da već ove godine domaćem tržištu ponudi 15 programa na CD pločama. Zbog čega u ovaj posao nije išla sa domaćim disko-kućama?
- Teško je to. Svako vodi svoju računicu, svoju strategiju. Dalje, sigurni smo da nijedna kuća nema toliko sredstava da bi krenula u ovaj izuzetno skupi projekt - tvrdi Robežnik.
Zanimljivo je da Slovenci, osim što već proizvode CD ploče, na njima plasiraju i svoju muziku. Simfonijski i plesni orkestar pri RTV Ljubljana gotovo da ne stiže da izvrši sve narudžbe za plasman svoje svirke vani. Posebno zanimanje za ljubljanske instrumentaliste pokazuje englesko i zapadnonjemačko tržište.
Ovim su Slovenci još jednom dokazali da su bili u pravu kada nisu zanemarili instrumentaliste na račun vokalnog pjevanja, kako je to u drugim sredinama.
Stanko Terzić, direktor i glavni i odgovorni urednik Produkcije gramofonskih ploča RTB, još je konkretniji:
- Mi već dosta kasnimo na CD projektu i teško ćemo se moći uklopiti u svjetsku trku!
Kako se udružiti?
U PGP navode da su ljubitelji dobrog zvuka u našoj zemlji sve brojniji. Prema grubim procjenama samo u Beogradu postoji već 5.000 uređaja za slušanje CD ploča. U Jugoslaviji se procjenjuje na više od 50.000.
Iz dana u dan takvi uređaji vani postaju jeftiniji i samim tim dostupniji sve većem broju diskofila. Zanimljivo je da je pojavom CD uređaja naglo poraslo zanimanje za djela klasične muzike, koja preko kompakt-diska dobijaju na savršenstvu reprodukcije.
- Da interes za takve proizvode kod nas postoji, najbolje smo se uvjerili lani kada smo iz Mađarske uvezli manje količine CD ploča. Planule su za nekoliko sati. Kada već spominjem Mađarsku, onda da kažem da je tu već objavljeno preko 200 naslova CD ploča.
A, gdje smo mi?
Terzić tvrdi da sve veća rascjepkanost diskografa u Jugoslaviji, želja da gotovo svaka opština ima svoju disko-kuću, vodi ka sve težoj situaciji u ovoj oblasti. Sigurno je da će uskoro nastupiti jugo-stiska oko kompakt-diska. Svi će željeti neke svoje tehnologije i događaće se ono što je sada slučaj sa proizvođačima TV opreme kod nas.
Odjednom imamo pet proizvođača video-rikordera, umjesto da udruženim snagama proizvedemo jedan tip.
- Kako započeti sa CD programom kada samo za prve pokuse treba izdvojiti oko 20 miliona dolara. To niko od diskografa u nas nema. Ili, kad bi se ta suma obezbijedila - ko bi garantovao dobar plasman? - pita se Terzić.
Možda diskografima CD još nije privlačan i zbog toga što bi na njemu narodnjaci zvučali upravo onako kako i pjevaju. A, to bi bilo baš žalosno slušati. Treba se upitati da li bi iko takve ploče i kupovao!?
Napisao: Pavle Pavlović (AS, 1987.), obrada: Yugopapir
Proizvođačima je CD ploča još budućnost, a samo u Beogradu postoji oko 5.000 uređaja za njihovo reprodukovanje ...
Dok se drugi nakanjuju i gledaju preko plota šta ostali rade, Slovenci opet prednjače ... Za probnu proizvodnju potrebno "samo" 20 miliona dolara ...
Uz satelitsku izgleda da gubimo i diskografsku trku. Dok cijeli svijet već uveliko grabi ka razvoju najvišeg vida tehnologije u reprodukovanju zvuka, mi sitnosopstvenički razmišljamo kako da nadmudrimo kohkurenciju.
Ta već razvikana digitalna ploča ili kompakt-disk, što nosi oznaku CD, više nije svemirska tehnologija, niti je putovanje u daleku budućnost. Ona je svakodnevnica čak i kod naših susjeda Mađara, ili kod Čehoslovaka, Poljaka.
O zapadnim zemljama da ne pričamo.
Opet Slovenci
Slovenci kao Slovenci. Opet prednjače u primjeni novih tehnologija. Dok ostale disko-kuće u nas razmišljaju kako da se uključe u najsavremenije audio-tokove, Založba kazet in plošč pri RTV Ljubljana već je, u saradnji sa stranim partnerima, izdala 25 CD ploča.
- Svojevremeno smo prvi krenuli i sa klasičnim audio-kasetama. Tada su mnogi sumnjičavo vrtjeli glavom. Od tog vremena do danas situacija se znatno promijenila.
Diskografi proizvode u Jugoslaviji oko 70 odsto kaseta i tek 30 odsto ploča.
Iz godine u godinu taj odnos se smanjuje - upoznaje Jure Robežnik, glavni urednik Založbe kazet in plošč.
Ova firma planira da već ove godine domaćem tržištu ponudi 15 programa na CD pločama. Zbog čega u ovaj posao nije išla sa domaćim disko-kućama?
- Teško je to. Svako vodi svoju računicu, svoju strategiju. Dalje, sigurni smo da nijedna kuća nema toliko sredstava da bi krenula u ovaj izuzetno skupi projekt - tvrdi Robežnik.
Zanimljivo je da Slovenci, osim što već proizvode CD ploče, na njima plasiraju i svoju muziku. Simfonijski i plesni orkestar pri RTV Ljubljana gotovo da ne stiže da izvrši sve narudžbe za plasman svoje svirke vani. Posebno zanimanje za ljubljanske instrumentaliste pokazuje englesko i zapadnonjemačko tržište.
Ovim su Slovenci još jednom dokazali da su bili u pravu kada nisu zanemarili instrumentaliste na račun vokalnog pjevanja, kako je to u drugim sredinama.
Stanko Terzić, direktor i glavni i odgovorni urednik Produkcije gramofonskih ploča RTB, još je konkretniji:
- Mi već dosta kasnimo na CD projektu i teško ćemo se moći uklopiti u svjetsku trku!
Kako se udružiti?
U PGP navode da su ljubitelji dobrog zvuka u našoj zemlji sve brojniji. Prema grubim procjenama samo u Beogradu postoji već 5.000 uređaja za slušanje CD ploča. U Jugoslaviji se procjenjuje na više od 50.000.
Iz dana u dan takvi uređaji vani postaju jeftiniji i samim tim dostupniji sve većem broju diskofila. Zanimljivo je da je pojavom CD uređaja naglo poraslo zanimanje za djela klasične muzike, koja preko kompakt-diska dobijaju na savršenstvu reprodukcije.
- Da interes za takve proizvode kod nas postoji, najbolje smo se uvjerili lani kada smo iz Mađarske uvezli manje količine CD ploča. Planule su za nekoliko sati. Kada već spominjem Mađarsku, onda da kažem da je tu već objavljeno preko 200 naslova CD ploča.
A, gdje smo mi?
Terzić tvrdi da sve veća rascjepkanost diskografa u Jugoslaviji, želja da gotovo svaka opština ima svoju disko-kuću, vodi ka sve težoj situaciji u ovoj oblasti. Sigurno je da će uskoro nastupiti jugo-stiska oko kompakt-diska. Svi će željeti neke svoje tehnologije i događaće se ono što je sada slučaj sa proizvođačima TV opreme kod nas.
Odjednom imamo pet proizvođača video-rikordera, umjesto da udruženim snagama proizvedemo jedan tip.
- Kako započeti sa CD programom kada samo za prve pokuse treba izdvojiti oko 20 miliona dolara. To niko od diskografa u nas nema. Ili, kad bi se ta suma obezbijedila - ko bi garantovao dobar plasman? - pita se Terzić.
Možda diskografima CD još nije privlačan i zbog toga što bi na njemu narodnjaci zvučali upravo onako kako i pjevaju. A, to bi bilo baš žalosno slušati. Treba se upitati da li bi iko takve ploče i kupovao!?
Napisao: Pavle Pavlović (AS, 1987.), obrada: Yugopapir