Dve nedelje nakon uspešnog debitantskog nastupa (u njujorškom Town hallu 12. aprila 1963. godine, koji mu je doneo sjajne kritike i izbacio ga u orbitu zvezda), Dylan se pojavljuje kao politički angažovani kantautor folk stila na svom drugog albumu The Freewheelin’ Bob Dylan. Afirmativni album prikazuje Dylana kao autora celokupnog materijala, priklonjenog protestnom folk pokretu. Akustična gitara, usna harmonika i promuklo-nazalni vokal, obojen ironijom i snagom koja emotivno veže slušaoca, postaju zaštitni znaci novog Dylana i njegove stvaralačke faze. Image pesnika-lutalice prašnjavih puteva diljem Amerike samo je upotpunio autentičnost utiska i trenutka. Legendarne pesme A hard rain’s gonna fall, Blowin’ in the wind i Masters of war istog trenutka postaju klasicima omladinskog protestnog pokreta i pokreta za građanska prava ili jednostavno rečeno antiratne himne.

Dođite vi gospodari rata
Come you masters of war

Ti koji praviš velike puške
You that build the big guns

Ti koji gradiš zrakoplove smrti
You that build the death planes

Ti koji gradiš sve bombe
You that build all the bombs

Ti što se skrivaš iza zidova
You that hide behind walls

Vi koji se skrivate iza stolova
You that hide behind desks

Samo želim da znaš
I just want you to know

Vidim kroz tvoje maske
I can see through your masks

Ti koji nikad nisi ništa napravio'
You that never done nothin'

Ali gradite da uništavate
But build to destroy

Igraš se s mojim svijetom
You play with my world

Kao da je to tvoja mala igračka
Like it's your little toy

Stavio si mi pištolj u ruke
You put a gun in my hand

I skrivaš se od mojih očiju
And you hide from my eyes

A ti se okreni i pobjegni dalje
And you turn and run farther

Kad brzi meci lete
When the fast bullets fly

Kao nekada Juda
Like Judas of old

Lažeš i obmanjuješ
You lie and deceive

Svjetski rat se može dobiti
A world war can be won

Želiš da vjerujem
You want me to believe

Ali vidim tvojim očima
But I see through your eyes

I vidim kroz tvoj mozak
And I see through your brain

Kao da vidim kroz vodu
Like I see through the water

To mi teče niz odvod
That runs down my drain

Pričvrstite sve okidače
You fasten all the triggers

Da ostali pucaju
For the others to fire

Zatim sjedite i gledate
Then you sit back and watch

Kad broj mrtvih bude veći
When the death count gets higher

Skrivaš se u svojoj vili
You hide in your mansion

Dok mlade krvi
While the young people's blood

Istječe iz njihovih tijela
Flows out of their bodies

I zakopan je u blato
And is buried in the mud

Bacio si najgori strah
You've thrown the worst fear

To se ikada može baciti
That can ever be hurled

Strah dovesti djecu
Fear to bring children

U svijet
Into the world

Zbog prijetnji mom djetetu
For threatening my baby

Nerođeni i neimenovani
Unborn and unnamed

Nisi vrijedan krvi
You ain't worth the blood

To teče tvojim venama
That runs in your veins

Koliko ja znam
How much do I know

Pričati preko reda
To talk out of turn

Moglo bi se reći da sam mlad
You might say that I'm young

Moglo bi se reći da sam neučen
You might say I'm unlearned

Ali jedno znam
But there's one thing I know

Iako sam mlađi od tebe
Though I'm younger than you

To čak ni Isus ne bi nikada
That even Jesus would never

Oprosti što radiš
Forgive what you do

Dopusti da ti postavim jedno pitanje
Let me ask you one question

Je li tvoj novac toliko dobar?
Is your money that good?

Hoće li ti to kupiti oprost
Will it buy you forgiveness

Mislite li da bi moglo?
Do you think that it could?

Mislim da ćeš pronaći
I think you will find

Kad tvoja smrt uzme danak
When your death takes its toll

Sav novac koji ste zaradili
All the money you made

Nikada neće otkupiti tvoju dušu
Will never buy back your soul

I nadam se da ćeš umrijeti
And I hope that you die

I tvoja će smrt uskoro doći
And your death will come soon

Slijedit ću tvoj lijes
I'll follow your casket

Do blijedog popodneva
By the pale afternoon

A ja ću paziti dok si spušten
And I'll watch while you're lowered

Dolje do samrtne postelje
Down to your deathbed

I stajat ću nad tvojim grobom
And I'll stand over your grave

Dok ne budem siguran da si mrtav
'Til I'm sure that you're dead

Bob Dilan u Torontu 1980, foto: Jean-Luc Ourlin
Bob Dylan napisao je neke od najpoznatijih antiratnih pesama i pesama za građanska prava do danas. Iako je većina njegovih antiratnih pesama izvorno napisana u znak protesta protiv Vijetnamskog rata, mnoge od njih, uključujući i pesmu Masters of War, još uvek se koriste kao protest protiv današnjih ratova. Dylan je posudio aranžman za Masters of War iz pesme Nottamun Town koju je snimila folk pevačica Jean Ritchie (bila je to stara tradicionalna engleska pesma koju je sakupila i aranžirala gospođa Ritchie). Dylan je promenio tekst i učinio ga svojim, iako je tekst bio mnogo direktniji od većine njegovih drugih pesama. Dylanovi stihovi jetko kritikuju ljude koji zarađuju na ratu i naoružanju (ili pak naoružavanju drugih da ratuju u njihovom interesu, radi profita vojne beskrupulozne industrije). On otvoreno progovara protiv licemerja vladara sveta (gospodara rata, ljudskih sudbina), postavljajući pitanje misle li oni da im novac može kupiti oprost greha. Dylan implicira da ni oni ni njihov novac neće moći kupiti put do spasenja u zagrobnom životu. Pesma proziva sve one koji ekonomsku korist stavljaju iznad ljudskih života i služi kao snažna osuda ratne industrije. U Gospodarima rata bio je naglašeniji s porukom koju je želeo preneti: da su ljudi s moći u vladi krivi za zločine rata i sve nepotrebno prolivanje krvi. Dylan nikada nije bio tako otvoren u svojim drugim pesmama, a čak je i samog sebe iznenadio stihovima koje je koristio, izjavivši:

Nikad pre nisam napisao ništa slično. Ne pevam pesme u kojima se nadam da će ljudi umreti, ali s ovom nisam mogao pomoći.

Svaki red u ovoj britkoj pesmi govori o tome koliko su strašni ti gospodari rata i kako ih Dylan može prozreti, kako zna šta rade u tajnosti, kako se nada da će umreti i da im Isus neće oprostiti. Iako je ova pesma napisana za vreme Vijetnamskog rata, tekst se od tada u mnogim situacijama smatrao politički značajnim. Civili nastavljaju koristiti ovu pesmu u protestima kada smatraju da vlasti zloupotrebljavaju svoju moć i da se prema njima postupa nepravedno. Uz jednostavnu muzičku podlogu koju je Dylan napravio za ovu pesmu, tekst igra najvažniju ulogu. Stihovi su moćni i neoprostivi i osećaju se intenzivnije jer ih prati stabilna, smirenija narodna muzika u pozadini.

Masters of War će uvek biti ikona u svetu protesta protiv ratova za koje građani smatraju da nisu ispravni. Gospodari rata ostaju vanvremenom pesmom, izuzetno relevantnom u današnjem svetu gde je uticaj proizvođača oružja i ratne mašinerije na vladu SAD i medije nemerljiv (i ništa manje licemeran nego pre 6 decenija kad je pesma nastala). SAD danas imaju stotine vojnih baza širom sveta, mnogo više izvan svojih granica nego sve ostale zemlje zajedno. Obelodanjeni dokumenti Pentagona ukazuju danas da je pre mnogo decenija nekoliko predsedničkih administracija i njihovih generala znalo da se u Vijetnamskom ratu ne može pobediti i lagalo je o tome, što samo dodatno daje na snazi Dylanovoj apokaliptičnoj viziji sveta i snažnoj protestnoj noti uznemiravajuće antiratne himne o Gospodarima rata.

Dragan Uzelac