Black Star Riders are back i uspjevaju da iznenade iz albuma u album. U ovim turobnim vremenima predstavljaju jedan tračak sunčeve svjetlosti kroz sive oblake. Njihov rokenrol je na tragovima starijih klasika u novom ruhu i bend je čedo Ricky Warwicka koji se zadnjih 30 i kusur godina pokazao kao vrlo maštovit, osjećajan i talentovan muzičar. Pjesme su o životu, iskustvima i osjećanjima, a u ritmu variraju od jako veselih, pjevljivih i čak plesnih „Tonight the Moonlight ...“, žustre rokerske „Standing in the line of fire“, opet plesne „What will it take“ pa do lagane „Why do you love your guns“. „Another State of Grace“ je album koji se cijeli sluša.

Jako mi se sviđa to što bend svoje albume snima bez nekog velikog štelovanja zvuka. Što prirodnije to bolje i razlika između ovoga što čujete na albumu i živog nastupa nije velika. Nema velikih manipulacija, nema trista studijskih zajebancija, nema nepotrebnih dodataka koji samo opterećuju a na sceni moraju da se reprodukuju preko matrica/kompjutera. Ovo nije album za striming, za kratkoročnu/jednokratnu zabavu nego je rađen po zdravom principu svakog kvalitetnog rokenrol albuma da se sluša od početka do kraja. Svako prekrajanje je nepotrebno. Odvojite malo vremena za njega i bend. Zaboravite na dnevnu užurbanost, na trku i obaveze, opustite se i zavrtite ga i već od prvih nota „Tonight the Moonlight ...“ će vas preplaviti prijatno strujanje energije kroz cijelo tijelo. Uživajte i ne morate da se suzdržavate od repeata.

Nikola Franquelli