Memoriam – The Silent Vigil
Helly Cherry
Confíteor Deo omnipoténti et vobis, fratres (i sestres) quia peccávi nimis cogitatióne, verbo, ópere et omissióne: mea culpa, mea culpa, mea máxima klupa!
Debelo sam zapostavio bend Bolt Trower kada su 2016 godine najavili da se razilaze nakon smrti bubnjara (Martin Kearns). Ni na kraju pameti mi nije bilo da će preostali članovi možda nastaviti pod nekim drugim imenom, ili će možda krenuti solo vodama, a najmanje od svih članova sam očekivao da će Karl Willets (vokal) nastaviti. A onda sam skoro nabasao na bend Memoriam, i vidim, tj. čujem, poznat mi nešto taj glas. Ma da li je moguće? Ma nema šanse da je on. Ma ...? Da li je ipak moguće? Nakon kratkog upita omni-mega-holy-svevišnjeg Googla i eto ti na đaola i iznenađenja. Memoriam su i Karl Willets i Andy Whale (prvi pjevač, drugi dugogodišnji bubnjar Bolt Throwera prije pokojnog Martina). Aaa, mrčo Nikola, ispod kojeg kamena si se ti nalazio sve ove godine? Memoriam su u međuvremenu objavili četiri (4, ČETIRI jbt!) albuma i posljednji „To The End“ početkom 2021. Odmah sam krenuo u auto prekoravanje i metodično istraživanje i ovog puta vam predstavljam njihov drugi album, „The Silent Vigil“ iz 2018 godine. Zašto baš ovaj a ne posljednji? Vratimo se na Bolt Thrower.
Bolt Thrower su jedan od najpoznatijih engleskih death metal bendova prve generacije koji su za sobom ostavili najmanje 5 vrhunskih albuma (a po najzagriženijim fanovima cijela diskografija je odlična). Brojke su nebitne. Ono najvažnije su činjenice:
Sa Memoriam je priča benda Bolt Thrower nastavljena i to je možda jedna od najsjajnijih vijesti na metal sceni. Naravno, nije ovo isti bend. Pored dva člana koji su bili značajni članovi BT, tu su i dva nova člana, Frank Healey i Scott Fairfax, ali obojica sa pancer blickrieg pedigreom (Bendiction, Killing Joke, The Damned ...). Teme i motivi, kako audio tako i tematski, su isti kao kod BT – spori, teški ritmovi a tematika je o strahotama rata i junaštvu u najtežim trenutcima. Nema nikakve riječi o plagijatu i sličnome. Ovo su ljudi koji su radili ovu muziku prije nego što se većina današnjih plagijatora i rodilo, prije nego što je počela manijakalna hiper produkcija i mlaćenje prazne slame. „The Silent Vigil“ zvuči kao da je neki zaboravljeni, izgubljeni album iz perioda od 1992 do 1998 godine. Poslušajte pjesmu „No known grave“ i nemojte mi reći da vam tu nije nešto poznato. Pa zarazni rif sa pjesme „Nothing Remains“, ili tako očigledan BT rif na „As bridges Burn“ dok gitare nemilosrdno štekću i gaze audio prostor pred sobom. Pobogu, naježio sam se. Kao da ponovo po prvi put preslušavam album „Mercenary“.
Iako nikada nisam pretjerano volio Andy Whale bubnjanje, na ovom albumu je pokazao da ipak može i zna da ponovo uradi dobar posao kao na gore pomenutom „Mercenary“ albumu. Nevjerovatna je količina odličnih ideja koje su ljudi imali tokom snimanja ovog albuma a sklad u bendu je samo doprinjeo da je zastrašujuće teška svirka najbolje moguće prenesena na zvučni medium. „The Silent Vigil“ je apsolutno jedno vrhunsko djelo moderne metal diskografije a nije široko rasprostranjeno ili prihvaćeno jer bendu je reklama manje važna a i ne prave pjesme za vrtić. Jedino produkcija nije baš na najvisočijem nivou, ali to donekle daje na šarmu ovom albumu jer i sonično zvuči kao stari velikani – a da budem iskren, bolje ovako nego da imaju generičnu produkciju kao na zadnjem albumu koja je donekle umrtvila pjesme, i eto vam jedan od razloga zašto sam pisao o „The silent vigil“ albumu a ne o najnovijem.
Za kraj, ako ste kao i ja propustili Memoriam, a volite tešku i beskompromisnu metal svirku, te ste poštovalac benda Bolt Thrower, ovaj i sve ostale iz diskografije benda Memoriam nikako ne propuštajte.
Nikola Franquelli
Debelo sam zapostavio bend Bolt Trower kada su 2016 godine najavili da se razilaze nakon smrti bubnjara (Martin Kearns). Ni na kraju pameti mi nije bilo da će preostali članovi možda nastaviti pod nekim drugim imenom, ili će možda krenuti solo vodama, a najmanje od svih članova sam očekivao da će Karl Willets (vokal) nastaviti. A onda sam skoro nabasao na bend Memoriam, i vidim, tj. čujem, poznat mi nešto taj glas. Ma da li je moguće? Ma nema šanse da je on. Ma ...? Da li je ipak moguće? Nakon kratkog upita omni-mega-holy-svevišnjeg Googla i eto ti na đaola i iznenađenja. Memoriam su i Karl Willets i Andy Whale (prvi pjevač, drugi dugogodišnji bubnjar Bolt Throwera prije pokojnog Martina). Aaa, mrčo Nikola, ispod kojeg kamena si se ti nalazio sve ove godine? Memoriam su u međuvremenu objavili četiri (4, ČETIRI jbt!) albuma i posljednji „To The End“ početkom 2021. Odmah sam krenuo u auto prekoravanje i metodično istraživanje i ovog puta vam predstavljam njihov drugi album, „The Silent Vigil“ iz 2018 godine. Zašto baš ovaj a ne posljednji? Vratimo se na Bolt Thrower.
Bolt Thrower su jedan od najpoznatijih engleskih death metal bendova prve generacije koji su za sobom ostavili najmanje 5 vrhunskih albuma (a po najzagriženijim fanovima cijela diskografija je odlična). Brojke su nebitne. Ono najvažnije su činjenice:
- Njihov sporiji tempo i razarajući rifovi su i dalje neprevaziđeni;
- Od „4th Crusade“ do posljednjeg „Those Once Loyal“ su naređali hitova za nekoliko generacija metalaca;
- Karl Willets vokal je jedan od najcjenjenijih u žanru, i usubio bih se reći da je najbolji odmah nakon Tom Araya (Slayer);
- Uvjek su bili svojeglavi i nikada nisu padali na pritiske scene, izdavača ili fanova i time su zaradili ogromnu i beskompromisnu bazu poštovalaca;
Izvinjavam se bendu Memoriam. Ponesu me emocije slušajući „The Silent Vigil“ pa sam se suviše raspričao o BT.
Iako nikada nisam pretjerano volio Andy Whale bubnjanje, na ovom albumu je pokazao da ipak može i zna da ponovo uradi dobar posao kao na gore pomenutom „Mercenary“ albumu. Nevjerovatna je količina odličnih ideja koje su ljudi imali tokom snimanja ovog albuma a sklad u bendu je samo doprinjeo da je zastrašujuće teška svirka najbolje moguće prenesena na zvučni medium. „The Silent Vigil“ je apsolutno jedno vrhunsko djelo moderne metal diskografije a nije široko rasprostranjeno ili prihvaćeno jer bendu je reklama manje važna a i ne prave pjesme za vrtić. Jedino produkcija nije baš na najvisočijem nivou, ali to donekle daje na šarmu ovom albumu jer i sonično zvuči kao stari velikani – a da budem iskren, bolje ovako nego da imaju generičnu produkciju kao na zadnjem albumu koja je donekle umrtvila pjesme, i eto vam jedan od razloga zašto sam pisao o „The silent vigil“ albumu a ne o najnovijem.
Za kraj, ako ste kao i ja propustili Memoriam, a volite tešku i beskompromisnu metal svirku, te ste poštovalac benda Bolt Thrower, ovaj i sve ostale iz diskografije benda Memoriam nikako ne propuštajte.
Nikola Franquelli