Jedva sam dočekao 20 Novembar, dan objavljivanja novog Dark Tranquillity albuma. U posljednja tri mjeseca su objavili 3 singla kojim su podstakli glad fanova za nečim novim iz DT kužine. Iako nikada nisam bio njihov veliki ljubitelj, pjesme „Phantom Days“ kao prva, potom razarajuća „Identical to None“ i za kraj, malo mirnija „The Dark Unbroken“ su me baš dobro zainteresovale svojom svježinom, poletnošću i energijom. Sve tri pjesme krasi izražena melodičnost i klavirske dionice koje mnogo uobličavaju pjesme. Ništa novo za Dark Tranquillity, ali, usudio bih se reći, napokon su se, nakon par blago prosječnijih albuma, vratili na velika vrata pravljenju pjesama koje se ne zaboravljaju. 

Preslušavanje cijelog albuma je potvrdilo moja očekivanja. Neke su pjesme uspješnije, druge manje, ali sveukupna slika je i više nego dobra, usudio bih se reći odlična. Nivo profesionalizma je jako visok kao i uvjek a bend nije upao u klopku ponavljanja jedne te iste formule. Iako je ovo prepoznatljivi Dark Tranquillity zvuk i stil, pjesme obiluju novim, svježim i vrlo energičnim idejama. Studijski i kompjuterski efekti su prisutni, ali samo da akcentuiraju pojedine momente, nikako da maskiraju nedostatak ideja ili rupa u pjesmama, i to je apsolutno najbitnija činjenica na „Moment“.Nisam nikada bio veliki ljubitelj Dark Tranquillity pa se ne usuđujem da ovaj novi album baš poredim sa nekim od prethodnim. Bitno je da su ove pjesme poput „Eyes of the World“, „Remain in the Unknown“, „Ego Deception“ sa gore pomenuta prva tri singla vrlo dobre, da obiluju energijom, velikim melodijama i odličnim instrumentalnim rješenjima. Samo iščekivanje objavljivanja albuma je meni bilo zanimljivo i podsjetilo me na dječačke dane. Danima sam češljao torrent sajtove i tražio novi DT. Nisam htjeo da naručim album za 50 i kusur eura (pre-order) bez preslušavanja. Sada kada je cijena razumnija, neću se dvoumiti i sebi ću pokloniti lijepi novogodišnji dar na crnom vinilu :-)

U kontekstu svjetske metal i uopšte rock scene, Dark Tranquillity s ovim albumom se cementiraju na poziciji koju su zauzeli još sa „Haven“ i pogotovo „Damage Done“ albumima, i koja je blago bila okrnjena pojedinim prethodnim ostvarenjima. Za „Moment“ ne mogu da tvrdim da apsolutno remek djelo, ali sa punim uvjerenjem vam kažem da je jedan odličan, iskren i pošten album, album u kome je uloženo mnogo nematerijalnog i album koji zaslužuje mnoge pohvale, a obiluje pjesmama koje, kao što sam već gore napomenuo, se ne zaboravljaju. Koliko bendova danas može da se pohvali ovakvim uspjehom?

Nikola Franquelli