Iza naslova „The ROCK Album“ se skriva još jedan u dugom nizu Whitesnake best of albuma. Nemojte da vas ovo obeshrabri. Svi vi koji volite Whitesnake ponovo imate razloga za slavlje i pored toga što su ove pjesme poznate i vrapcima na grani. Iako su sve prežvakane milion puta, ipak je Coverdale, i ovoga puta, uspio da iznenadi. Naime, sve pjesme na albumu su prošle kroz prvoklasni audio kozmetički tretman od strane samog Coverdale i dva producenta. Pjesme su „revisited, remixed and remastered”. Sada, ovo „revisited, remixed and remastered” se u svijetu muzičkog biznisa vrlo često svodi na par sitnijih korekcija (malo prčkanja po kompjuteru i eventualnooooo, na nekom baš ultra hard core bitnom albumu i pritiskanje jednog, moguće čak(!) i dva digitalna puceta) da bi se sa što manje rada i truda ponovo marketizovao stari proizvod. Sa Whitesnake i Coverdale nije taj slučaj, a-aa, ne, ne!

Pjesme na „The ROCK Album“ su doista prošle kroz rigorozno sito i svima je doista udahnut novi život. Negdje su korekcije relativno manje i svode se na nivelizaciju zvuka instrumenata i cjelokupnog miksa, dok su negdje baš ekstremne. Zvuk je pročišćen, odnos visokih i niskih tonova je doveden u bolji odnos (nego npr. na „Forevermore“ albumu gdje uši otpadaju od brujanja niskih frekvencija), tu i tamo su dodati neki djelovi pjesama koje su ispale tokom originalnog miksa, te sada pjesme koje su nastale u rasponu od dobrih 40 (!) godina, zvuče kao da su nasnimljene prije deset dana (obavezno poslušati i uporediti ovu i staru verziju pjesme „Love Ain’t No Stranger“). Najdrastičniji primjeri su četiri pjesme sa „Restless Heart“ albuma koje zvuče tri puta bolje nego na originalnom izdanju. Čovjek je napravio malu revoluciju na rok sceni sa ponovnim nasnimavanjima svojih starijih stvari (podsjetimo se npr. pjesme „Fool For Your Loving“ prvo objavljenoj na „Ready an’ Willing“ albumu a nasnimljena ponovo sa Stevie Vai na „Slip of the Tongue“ albumu koja je naglavačke obrnula tadašnju rock i metal scenu, ili Mini LP „1987 Versions“ sa ponovno nasnimljenim starim hitovima ali sa razjarenom hair metal postavom – ahhhhh!). Kako nekada tako i danas i čovjek doista uspjeva da modernom digitalnom tehnologijom starim pjesmama udahne novi život i ponovo pokrene magiju koje te pjesme posjeduju. Dodajte na to i jednu novu pjesmu („Always the Same“), te alternativnu verziju pjesme „Forevermore“. Ovome treba još dodati da je ovo u stvari tek prvi od tri albuma koje Coverdale planira da objavi u narednom periodu – prvi je ovaj album, bijelog omota, drugi „Love Songs“ u crvenom omotu, i treći, „The BLUES Album“, u plavom omotu. Sigurno neće biti dosadan ovaj naredni period jer za svakoga ima pomalo, a kao što rekoh, kozmetička transformacija pjesama je na momente doista zaprepašćujuća.

Sve u svemu, „The ROCK Album“ jeste best of, ali je kilometrima i kilometrima daleko od neke tamo prosječne plejliste od best of albuma najboljih stvari koje u osnovi čujemo na svakoj radio stanici i od samog početka, od prve, uvodne „Still of the Night“ Whitesnake su u ofanzivi, nakon svih decenija u muzici. Čovjek ima talenta, ima snage, zna biti nemilosrdan u sprovođenju svojih ideja, i radi mala audio čuda. Ne propuštajte ovaj mali dragulj.

Nikola Franquelli