Me and that Man – New man, new songs, same shit vol.1
Helly Cherry
Ah, ovo je već nešto sasvim drugačije … „Me and that Man“ je side projekat Adam „Nergal“ Darski (Behemoth). Ovo je drugi album. Prvi je urađen u saradnji sa John Porter, dok je na ovom novom albumu dovukao imena kao Corey Taylor (Slipknot), Ihsahn (Emperor, Ihsahn), Brent Hinds (Mastodon), Rob Cagiano (Volbeat) i drugi. Impresivna lista imena bez daljnjega i ako bolje pogledate, sve osobe sa vrlo širokim muzičkim interesovanjima. Ah, lampice svijetle i zvonca zvone. Nergal je utemeljivača i glavne figure benda Behemoth. Za vas koji niste upoznati, Behemoth su danas jedan od najpoznatijih black/death metal bendova i sam Nergal je možda i najeksponiranija ličnost sa te iste scene. Ovaj projekat je miljama daleko od Behemoth i inspirisan je muzikom Johny Cash, Nick Cave, Americane, country westerna, dark bluesa, dark gothica i sl. Što kažete na to? Ništa novo, niti ništa što nismo imali prilike prije čuti, no ovoga puta dolazi od čovjeka koji se uveliko bavi mnogo ekstremnijom muzikom, pa je donekle neobično, a svakako vrlo interesantno čuti što Nergal ima da ponudi - a nudi doista mnogo i u najboljem mogućem maniru.
Već sa prvim albumom (u saradnji sa John Porter), Nergal je izazvao mnogo pažnje, ne samo činjenicom da je izdao ne metal album, već činjenicom da je album prepun odličnih pjesama koje nose, koje opsjedaju, koje navlače, koje su jendostavno audio droga! Na ovom novom albumu nastavlja u istom smjeru, mada osjetno (barem u solažama) naginje ka metalu. Pjesme su inspirativne, pune emocija, lagane, zanosne i očaravaju svojom moćnom atmosferom. U osnovi, ovo je isto što radi sa Behemoth, ali je svedeno, sporije i drugačije aranžirano. Pjesmu koju bih izdvojio je „By the river“ na kojoj Ihsahn pruža jednu od svojih možda i najboljih vokalnih interpretacija unazad mnogo godina – poslušajte kako ovaj melanholičan tekst Ihsahn vrišti iz svih petnih žila. Ovim ne želim da kažem da su ostale pjesme sabije. Ooooo, nikako, nikako. Svaki pjevač je dao svoj autentični pečat svakoj od pjesama i doista su očaravajuće. „How come?“, „Burning chirches“ (mogao je slobodno bez stupidnog i dječijeg spota), „Confession“ … you name it, što bi rekli.
Odavno je jasno da je Nergal vrlo svestrana ličnost a ovaj projekat samo još jednom to dokazuje te ga stavlja na listi onih autora koji imaju ne samo šlifa, već i hrabrosti da urade nešto novo, nešto drugačije ne bojeći se posljedica. Jedino što donekle nervira je koketiranje sa mainstreamom na spotovima, ali to je biznis i ne bih dublje u to ulazio. Dovoljno sam napisao.
Nikola Franquelli
Već sa prvim albumom (u saradnji sa John Porter), Nergal je izazvao mnogo pažnje, ne samo činjenicom da je izdao ne metal album, već činjenicom da je album prepun odličnih pjesama koje nose, koje opsjedaju, koje navlače, koje su jendostavno audio droga! Na ovom novom albumu nastavlja u istom smjeru, mada osjetno (barem u solažama) naginje ka metalu. Pjesme su inspirativne, pune emocija, lagane, zanosne i očaravaju svojom moćnom atmosferom. U osnovi, ovo je isto što radi sa Behemoth, ali je svedeno, sporije i drugačije aranžirano. Pjesmu koju bih izdvojio je „By the river“ na kojoj Ihsahn pruža jednu od svojih možda i najboljih vokalnih interpretacija unazad mnogo godina – poslušajte kako ovaj melanholičan tekst Ihsahn vrišti iz svih petnih žila. Ovim ne želim da kažem da su ostale pjesme sabije. Ooooo, nikako, nikako. Svaki pjevač je dao svoj autentični pečat svakoj od pjesama i doista su očaravajuće. „How come?“, „Burning chirches“ (mogao je slobodno bez stupidnog i dječijeg spota), „Confession“ … you name it, što bi rekli.
Odavno je jasno da je Nergal vrlo svestrana ličnost a ovaj projekat samo još jednom to dokazuje te ga stavlja na listi onih autora koji imaju ne samo šlifa, već i hrabrosti da urade nešto novo, nešto drugačije ne bojeći se posljedica. Jedino što donekle nervira je koketiranje sa mainstreamom na spotovima, ali to je biznis i ne bih dublje u to ulazio. Dovoljno sam napisao.
Nikola Franquelli