Zagrebački punk vizionari Kurve ponovno pomeraju granice novim izdanjem „Jedna Mladost Jedan Ep“. Četvrti EP je prvi koji su snimili live i time utjelovili energiju nastupa uživo. Drugačiji od svih dosadašnjih izdanja, EP je zapravo jedna višeslojna pjesma (ili jedan ep) u trajanju od za punk pojmove dugih šest minuta, a čija je priča utjelovljena i u vizualno dopadljivom video spotu.

foto: Jahvo Joža
Na underground sceni ranije već poznati po oštroj lirici dostojnoj da ju se prozove inteligentnom i elokventnom punk poezijom, „Jedna mladost jedan ep“ osvješćuje mentalne posljedice nezaposlenosti, osjećaj bespomoćnosti i mirenja s neostvarenim ambicijama, kao i važnost emocionalne podrške. O odluci da jednu takvu životnu pjesmu razvuku na šest minuta su izjavili:

„Mi smo to napali s hrpetinom rifova i napravili pjesmu u kojoj se sve kreće, ništa se ne ponavlja, kao neka avantura rifa koji krene iz jedne točke i završi nakon šest minuta na nekom dalekom, nezamislivom mjestu. Tako i tekst prati cijelu jednu narativnu liniju, zato se pjesma zove 'jedan ep' jer je za naše tekstualne standarde to zaista ep i po prvi puta donosimo neku priču kao sadržaj.“

Glazbu i tekst potpisuju Kurve. Snimanje, mix i master radio je Mark Mrakovčić (Dostava Zvuka studio). Art u videospotu djelo je Đane Kršulje, dok je za video i montažu zaslužan Toni Plutonij. „Jedna Mladost Jedan Ep“ izašao za diskografa Dostava Zvuka. Dostupan je na svim streaming servisima, Bandcampu i Youtubeu benda. Protresajući glazbenu terminologiju u shvaćanju što sve smije i može biti EP, kada je nešto ep, a ne singl, manevar je kojim reflektiraju stavove na temu što je zapravo punk danas:

„Život je to neko kretanje, promjena, neumoljivost vremena. Za nas je besmisleno da nam bend bude odjel za konzerviranje zvuka. Gledamo društvo oko sebe i našu socijalnu stvarnost koja postaje sve kompleksnija, a naše društvo se sve više okreće nekom pogledu unazad, što prepoznajemo kao socijalnu impotenciju, odustajanje i zapravo starenje nekog živog organizma. Isto vrijedi i za pank. Zato nas zanima da neprestano izmještamo način na koji mislimo o toj mjuzi koju radimo, o panku. Nakon deset godina zajedničkog sviranja i dalje lovimo čistu energiju i nalazimo je u novome, u stvarima koje nismo mogli. Veselimo se susretu s onima koji nas bolje razumiju od nas samih. Kako su znali prepoznati oni najveći među nama: 'Ne treba nam normalno, ljudi moji idemo!'“