Van Halen – Zero
Helly Cherry
Kao i svaki demo snimak, i ove pjesme pate od slabije produkcije, ali zato sadrže jedan jedini i najpotrebniji magični sastojak, ludost i testosteron mladosti. Sve su pjesme u nedovršenoj fazi, ali energija i snaga pršte iz svake note instrumentalista i iz svakog glasa koji Roth ispušta i ogromno je zadovoljstvo slušati ih. Ne da malo slabiji snimak ne smeta, nego sasvim suprotno, prija uhu i u prvi plan izbacuje ogromnu koherentnost koju je bend imao tih godina. Muzička kompaktnost dva Van Halen brata, Edijeva luda inovativnost, ubitačni Michael Anthony bas pasaži i vrištanje David Lee Roth je prosto nevjerovatna. Na ovim snimcima su srasli zajedno kao Sijamski blizanci. Brzo, odlučno, i svi nadopunjavaju jedan drugoga. Pa ovo je čudo!
Razdvajanje stereo kanala (odvratan trip koji su imali na prvim albumima gdje se gitara u potpunosti čula, činimi se, samo na lijevom kanalu) je manje očigledno ovdje što samo doprinosi još boljem osjećaju. Talenat ovih ljudi je toliko bio jak, sjajan i bučan da je prosto nepojmljivo da Simmons nije uspio da im obezbjedi ugovor (a opet, ko zna zašto je i to dobro, jer Simmons i nema baš neku dobru reputaciju kada je biznis u pitanju). Poslušajte ove snimke. Ako imate bend, stremite ovome – apsolutnoj sviračkoj perfekciji, i ne zaboravite, vi to možete, isto kao što su oni mogli nakon Simmonsovog nogiranja.
Nikola Franquelli