Muzički stil Danko Jonesa je vrlo štur, suv, jednostavan, u potpunosti je gitarski orjentisan, te direktan i vrlo ritmičan. To je mač sa dvije oštrice. Sa jedne strane gubi, sa druge dobija, što se bolno pokazalo nakon prva dva albuma kada je izvor rifovanja malo presušio. Prvim albumima je pokazao da je jedan odličan riff master i iznenadio je cijelu svjetsku scenu. A onda je nastupio sušni period kada je rifovanje bilo ... dosadnije. Sva sreća pa je čovek ponovo pronašao muzu i inspiraciju i krenuo u uveseljavanje fanova. Novi album ne donosi apsolutno ništa novo na stilskom planu, ali donosi nešto mnogo bitno, preokret u atmosferi i ponovo odlično rifovanje.

Nije lako napisati pjesmu od nekoliko rifova, i to još da je pola njih skraćeno, mjutirano (palm muting – nemam pojma kako kod nas zbore) a da pjesma zvuči poletno, puna elana. Ajde nekoliko pjesama, kao što je bio slučaj u početku karijere, ali tokom godina imati toliko albuma i da na svakom ima nekoliko odličnih hitova, koji iako su urađeni svi po istom modelu, ipak pomjeraju i najljeniju osobu. E, to je nešto posebno. Novi Danko Jones, „A Rock Supreme“ je povratak prvim albumima i odličnom, žustrom i vrlo melodičnom rifovanju koji pomjera sve kosti. Ne znam što se tačno promijenilo, što je ono što je prije nedostajalo, a sada je tu. Album zvuči mnogo ubjedljivije nego pojedini prethodni i pjesme popout „I’m in a Band“ ili „Dance, Dance, Dance“ ili „That Girl“ prosto obuzmu dušu i tijelo i nagone vas na pokret … na bilo kakvo pokretanje, od plesa do bilo kakvog i neartikulisanog skakanja. Ah, stvarno je uživanje slušati ove tri pjesme. Ne mogu reći da je cijeli album apsolutno remek djelo, ali budimo zadovoljni sa ovim što imamo jer i ovako je sasvim dovoljno. Bravo Danko Jones!

Nikola Franquelli