KUD Idijoti, pulski punk bend, poznat i prepoznat diljem bivše Jugoslavije, čiji su rast i razvoj usporili ratna i poratna zbivanja, te hrvatski inovativni proizvod zvan „pretvorba i privatizacija“ službeno su proteklog vikenda dobili svoju prvu biografiju. Vrlo detaljno ispisane o stranice o „bendu naše mladosti“ u periodu od 1985. do 2000. godine, sročio je Nenad Marjanović, ljubiteljima Idijota poznatiji kao dr. Fric, basista benda. Kako portal Lupiga piše, priča u ovoj knjizi, u kojoj su se našle i neke do sad neispričane priče o Idijotima te pregršt nepoznatih detalja, završava s trenutkom kada su Fric i Diego Bosusco - Ptica izašli iz benda.

„Život s Idi(j)otima“ prepuna je dogodovština iz kojih se može iščitati slojevitost rastakanja društvenog života tadašnje Pule i Jugoslavije, te propast urbane kulture u Lijepoj našoj. Frica smo upitali o samoj potrebi pisanja knjige.

„Napisao sam je jer sam osjetio potrebu pisati o danima koji su za neke početak slobode, a za neke, kojima i sam pripadam, početak kraja … Bio sam aktivni sudionik rastakanje jedne države, jednog sustava i uspostavljanja nove države i novog sustava, bio sam dio scene koja je sistematski uništavana i koja se još uvijek koprca i opstaje unatoč jakim pritiscima primitivizma. 'Život s idi(j)otima' samo je djelomično priča o KUD Idijotima, onaj dio u kojem sam sudjelovao dio je mog odrastanja, dio mog života kojeg mi nitko ne može uzeti, a na taj dio svog života sam neizmjerno ponosan“, objašnjava nam Fric, čovjek među prijateljima poznat kao osoba bez dlake na jeziku.

Nekadašnji basist Idijota, a današnji novinar portala Regionalexpress kaže kako je u knjizi puno osobnih impresija, ali da je uvjeren kako ta osobnost ove priče neće biti prepreka za mnogim njegovim istomišljenicima da se prepoznaju u ovoj knjizi, koju je, uz neke prekide, pisao skoro dvije godine i to na razne načine.

„Svakako sam ja nju pisao. Čak sam je u zadnje vrijeme tipkao preko mobitela. Samom sebi sam slao poruke i kasnije ih prebacivao u kompjuter. Kada sam se 'zalaufao' pisao sam iz kafića, naručio bih kavu i pisao, čak su mi ti dijelovi knjige nekako i najživotvorniji, imaju neku posebnu pitkost i boju. 'Život s idi(j)otima' je vjerojatno jedina knjiga na svijetu koju je pisao neki roker, a tiče se rada benda u ratna vremena, jer imamo mi ovdje mali milijun različitih ratnih priča, od onih koje su pisali pobjednici do onih koji su pisali poraženi, no ovo je pisano iz potrebe da jednog dana, bar jednim manjim djelom netko dokumentira kako je bilo čuvati zdravi razum i javno propagirati mir i toleranciju umjesto rata i isključivosti. Držim da su baš KUD Idijoti bili ti koji su tijekom ratnih devedesetih bili bend, punk sastav koji je opravdao smisao R&R na ovim prostorima. To sam htio postići ovom knjigom, o muzičkom dosegu onoga što smo radili govore naše ploče i utjecaj koji smo ostavili na sceni“, kaže Marjanović za Lupigu.

Na kraju, pročitajte do sad neobjavljen kratki odlomak iz knjige u kojem je Fric sažeo mnoge stvari.

U KUD Idijote sam ušao s 21-om godinom, što je sasvim dovoljan broj godina za stvaranje ozbiljne karijere. Imao sam tu sreću da smo se okupili oko vrhunskog autora, da smo imali dovoljno hrabrosti biti dosljedni i da smo rano shvatili da ćemo imati taman toliko slobode koliko se za nju sami izborimo. Svirao sam s prijateljima, s dobrim ljudima, ma koliko god se danas naše galaksije činile udaljenima nikada nisam posumnjao u prijateljstvo i dobrotu. Prijateljstva i ljubavi se gase, dobrota ostaje, nju dobivamo rađanjem. „Ljudi su isti”, rekao mi je jednom davno bivši prijatelj. Povjerovao sam mu. Uvjeren sam da su ljudi isti.