Dalstroy @ Peppermint, 25. 05. 2019.
Helly Cherry
Troglava osječka neman zvana Dalstroy probudila se jednog jutra, protrljala krmeljive oči, pogledala kroz prozor i uzviknula: „Pa jebo si ja mater, već je kraj svibnja, a mi nismo imali svirku u Osijeku ove godine!“ I odlučiše oni ispraviti ovu povijesnu nepravdu.
A kao mjesto zločina odabran je kafić Peppermint koji svako malo otvori svoj podrum za ovakve nemani iz dubine undergrounda koje se nitko normalan ne bi usudio pustiti na površinu. Prije nekoliko mjeseci tamo sam gledao Filetov novi bend Shuttle, a za Noć vještica prošle godine Filetov stari bend Die Hausers, pa mi je drago izvijestiti da u Pepošu može zasvirati i neki bend u kome File nije član.
Dalstroy je osječki bučni trio kojeg čine Majkić (gitara i vokal), Mudri (bas) i Biloš (bubnjevi). Zadnji put sam ih gledao jesenas na Slamanju kada su nastupili kao predgrupa beogradskim Crvima i evo ih opet. Antikristi kakvi već jesu, namjerno su odabrali 25. svibnja (Dan mladosti) za svirku, što znači da su na njihov nastup došli sami jugonostalgičari, bezbožnici, prodane duše i antiHrvati, dok su domoljubni i nacionalno osviješteni elementi otišli na koncert Gnjavassima Savića u park kod Sokolskog doma. Hasan, Esihica, Ruža i sličan šljam bili bi presretni da znaju da je park bio prepun, dok se nas otpadnika u Pepošu skupilo možda 50-ak.
Svirka je počela oko 22 30 što je za osječke standarde prilično rano. Za razliku od prijašnjih nastupa benda, ovoga puta na bini nije bilo synthova, pa se Majkić posvetio isključivo sviranju gitare. Zato je ovaj nastup podsjećao na stari Dalstroy, s time što je njihova brutalna, kičmolomeća nojzara ipak malo primirena upotrebom ambijentalnih i elektroničkih dodataka. Meni se sviđa način na koji je bend ublažio taj svoj primordijalni bijes s prvih izdanja i otkrio melodiju te se uputio više u neke atmosferične post-rock vode, kao na prošlogodišnjem EP-u „Bite the Spirit“ koji je činio kičmu koncerta u Pepošu i s koga su izveli svih pet pjesama.
No, ono što je zanimljivo kod Dalstroya to je što se trude da im niti jedna svirka ne bude ista kao prethodne. Bend stalno nešto mućka i kemija, pa su nam tako i ovaj put predstavili čak četiri nove, još nesnimljene stvari: „Cold Shores“, „Munich“, „Trinity“ i „Hand of a Thief“. Na prvo slušanje najviše su mi se dopale „Trinity“, koja nastavlja bendove post-rokerske avanture s minimumom teksta i poigravanja s tempom i dinamikom pjesme, dok je „Hand of a Thief“ zanimljiva jer se Majkiću na bini pridružila Marina i ta kombinacija muškog i ženskog glasa zvučala je neobično, ali i zanimljivo.
Od starijih stvari, na početku smo dobili „Outrage“ gdje smo mogli čuti Dalstroy iz ranih dana, ali i „As the Wind Blows“ na samom kraju gdje su pustili ritam s matrice, a kad je Biloš potom uskočio sa svojim tamburanjem, stvar je otišla u neki uvrnuti math-rock/industrial zvuk koji me je naježio. Kao i Punčke večer ranije, ni Dalstroyovci nisu puno davili: negdje oko sat vremena svirke, bez biseva i sličnih kerefeka, ekipa se vjerojatno vodi onom starom rockerskom: „prvo falširanje, potom flaširanje“.
A flaširanje se nastavilo na terasi Pepperminta u društvu druga M., druga Đ. i mene. Drug M. i ja smo stari pratitelji benda i to što smo mi bili zadovoljni svirkom nije ništa novo, ali drug Đ. dolazi iz jednog potpuno drugačijeg miljea (elektronika), pa kad su dečki i njega uspjeli „kupiti“, onda to znači da tu nekog kurca ipak ima. Dalstroy sviraju tešku i hermetičnu glazbu koja nije za svakoga, ali meni je baš gušt uloviti ih tu i tamo. Nadam se nekom skorom viđenju čim ova neman ponovo otvori oči, valjda još jednom do kraja ove godine…
Dalstroy @ Peppermint, 25. 05. 2019. setlista:
Greed Tamer
Outrage
Counterflow
Hungarian, Overtime
Derecho
Cold Shores
Munich
Ahab’s Lament
Hands of a Thief
Trinity
As the Wind Blows
Hadžo, nepodmazani stroj
A kao mjesto zločina odabran je kafić Peppermint koji svako malo otvori svoj podrum za ovakve nemani iz dubine undergrounda koje se nitko normalan ne bi usudio pustiti na površinu. Prije nekoliko mjeseci tamo sam gledao Filetov novi bend Shuttle, a za Noć vještica prošle godine Filetov stari bend Die Hausers, pa mi je drago izvijestiti da u Pepošu može zasvirati i neki bend u kome File nije član.
Dalstroy je osječki bučni trio kojeg čine Majkić (gitara i vokal), Mudri (bas) i Biloš (bubnjevi). Zadnji put sam ih gledao jesenas na Slamanju kada su nastupili kao predgrupa beogradskim Crvima i evo ih opet. Antikristi kakvi već jesu, namjerno su odabrali 25. svibnja (Dan mladosti) za svirku, što znači da su na njihov nastup došli sami jugonostalgičari, bezbožnici, prodane duše i antiHrvati, dok su domoljubni i nacionalno osviješteni elementi otišli na koncert Gnjavassima Savića u park kod Sokolskog doma. Hasan, Esihica, Ruža i sličan šljam bili bi presretni da znaju da je park bio prepun, dok se nas otpadnika u Pepošu skupilo možda 50-ak.
No, ono što je zanimljivo kod Dalstroya to je što se trude da im niti jedna svirka ne bude ista kao prethodne. Bend stalno nešto mućka i kemija, pa su nam tako i ovaj put predstavili čak četiri nove, još nesnimljene stvari: „Cold Shores“, „Munich“, „Trinity“ i „Hand of a Thief“. Na prvo slušanje najviše su mi se dopale „Trinity“, koja nastavlja bendove post-rokerske avanture s minimumom teksta i poigravanja s tempom i dinamikom pjesme, dok je „Hand of a Thief“ zanimljiva jer se Majkiću na bini pridružila Marina i ta kombinacija muškog i ženskog glasa zvučala je neobično, ali i zanimljivo.
Od starijih stvari, na početku smo dobili „Outrage“ gdje smo mogli čuti Dalstroy iz ranih dana, ali i „As the Wind Blows“ na samom kraju gdje su pustili ritam s matrice, a kad je Biloš potom uskočio sa svojim tamburanjem, stvar je otišla u neki uvrnuti math-rock/industrial zvuk koji me je naježio. Kao i Punčke večer ranije, ni Dalstroyovci nisu puno davili: negdje oko sat vremena svirke, bez biseva i sličnih kerefeka, ekipa se vjerojatno vodi onom starom rockerskom: „prvo falširanje, potom flaširanje“.
A flaširanje se nastavilo na terasi Pepperminta u društvu druga M., druga Đ. i mene. Drug M. i ja smo stari pratitelji benda i to što smo mi bili zadovoljni svirkom nije ništa novo, ali drug Đ. dolazi iz jednog potpuno drugačijeg miljea (elektronika), pa kad su dečki i njega uspjeli „kupiti“, onda to znači da tu nekog kurca ipak ima. Dalstroy sviraju tešku i hermetičnu glazbu koja nije za svakoga, ali meni je baš gušt uloviti ih tu i tamo. Nadam se nekom skorom viđenju čim ova neman ponovo otvori oči, valjda još jednom do kraja ove godine…
Dalstroy @ Peppermint, 25. 05. 2019. setlista:
Greed Tamer
Outrage
Counterflow
Hungarian, Overtime
Derecho
Cold Shores
Munich
Ahab’s Lament
Hands of a Thief
Trinity
As the Wind Blows
Hadžo, nepodmazani stroj