Na underground sceni je konkurencija jača i svirepija nego ikada. Gledano sa tehničke strane, ako bend nije uvježban do bola i ako ne zvuči kao bilo koji pandan sa mainstream scene, danas nema mnogo čemu da se nada sem malom mediskom pokrivanju.

Convictors su izgleda to shvatili na teži način. Početak benda je zabilježen još 1987, pa onda duga pauza i nastavak priče 2008, tada već malo pametniji i iskusniji. Ovo im je drugi album i mogu vam reći da je iznenađenje od prvog preslušavanja. Old School Death Metal. Eh, ima sličnih bendova kao salate ... jeste, ali ne zvuči baš svaki ovoliko upečatljivo. Sve je tu – vrlo energične i uvjerljive pjesme, dobro baratanje instrumentima, dobra produkcija, nema pretjerivanja te su pjesme odmjerene – ne prebrze ali niti mlake - i najbitnije, u vodama death metala gdje je odsvirano sve što se može odsvirati, Convictors su uspjeli da oforme svoj dovoljno originalni stil i zvuk. Samo ovo zadnje pa ih izbacuje već za jednu dobru dužinu ispred cijele underground scene. Nemojte meni vjerovati nego poslušajte „Withdrawn“ i „All Hope's Gone“.

I ovaj album donekle pati od stereotipa i klišea death metala, pa ima tu i tamo klasičnih (može se reći i pomalo stupidnih) prelaza i starih finti. Čini se kao da bend u tim momentima nije znao šta tačno da uradi pa su se odlučili za neki kliše da samo popune rupu. Na kraju, cjelokupna slika je i više nego dobra i preporučujem svima koji (i dalje) prate ovaj pravac.

Nikola Franquelli