Prvo me privuklo to što je bend sa dalekog Novog Zelanda, zemlje koja je geografski podobro izdvojena od ostatka svijeta, ali kao što sam se iz prve ruke uvjerio, mali dragulj na planeti. Drugo, mladi su i razmišljaju malo drugačije, malo van klišea od starih panćofa. Kao uvod za pjesmu „Whispers“ postavili su kratak isječak iz suočenja dvije osobe, jedne – predstavnika bijele kolonizatorske rase, druge – predstavnika Maora, starosjedioca ... i tu me pogađa jedna rečenica, „... Can you not understand that it was a different society (Maori), but it’s a society that has grown just as our had grown and we need to live together“. Ova rečenica je kratka, tako jednostavna za shvatiti, tako jaku poruku nosi sa sobom, i ovako gledana na ovom digitalnom papiru je sasvim shvatljiva svima. Ali kada dođe da se primjeni u stvarnom životu, onda postaje očigledno da to baš i nije tako lako nego jedan gargatuanski pothvat promijeniti svijest naroda, otvoriti mu oči da razumije da smo svi isti, da moramo iz više uglova posmatrati, sagledati život iz više uglova. Meni je ovo bilo i više nego dovoljno da dobro poslušam što ovi mladi i, ah, slobodno se može reći, golobradi momci imaju da ponude. Zašto se tako oduševljavam ovim? Zato što je masa zatucana i prosta, i svaka kap razuma je potrebna da se održi razum na svjetskom nivou. Mladi razumni ljudi su potrebni društvu kao voda zemlji. Da se vratim na bend i album.
Osim čistog i radoznalog uma, „Tū” ima da ponudi pregršt vrlo dobrih pjesama. Moderni i poletni groove metal vrlo vještih instrumentalnih igrarija, čas melodičan, čas suv, i otpjevan na Engleski ali i na Maorski. Dovoljna vam je dvije rečenice da krenete u istraživanje. Bitnije je ono što sam opisao u prvom pasusu.
Nikola Franquelli
