Šort kats – Serije: Sex Education, Crashing, High Maintenance
Helly Cherry
U ovomjesečnoj ponudi imam tri odlične serije koje su po žanru komedije, premda bi dramedija bila bolji opis. Jedna je nova, ovogodišnja, a druge dvije su već u trećoj sezoni i ako ih do sada niste gledali, što čekate?
„Sex Education“ je jedna u moru novih Netflixovih serija kroz koje se gledatelj mora probijati s kompasom u ruci koliko ih se nakotilo. Ako vas je naslov zaintrigirao, odmah da vas razočaram: seksa u ovoj britanskoj seriji ima dosta, ali naglasak je ipak na edukaciji… (Bugger!)
Glavni lik je srednjoškolac Otis (Asa Butterfield) koji je još uvijek nevin. Čak štoviše, ne nateže ni kožicu što je uobičajena zanimacija srednjoškolaca, bila i bit će. Razlog: njegova stara, poznata sex terapeutkinja (Gillian Anderson) koja mu je ogadila svaku pomisao o seksu još dok je bio klinac priprijetivši mu da će mu, ako ne bude pazio što radi, seks uništiti život. Baš lijep roditeljski savjet. No, živeći s takvom majkom, koja u kući prima i klijente i koja mijenja partnere češće nego Otis gaće, ima za posljedicu to da je Otis puno toga pohvatao o odnosima među ljudima, seksualnim i onim drugim, pa na inicijativu pametne cure u koju je zaljubljen Maeve (Emma Mackey) počinje ilegalni biznis savjetovanja pohotnih ali istovremeno i zbunjenih tinejdžera u školi. Dakle, lik koji nikada nije prcao dijeli savjete o tome. Lijepo kaže na plakatu: iskustvo je precijenjeno!
Već iz ovih nekoliko rečenica vidi se da je ovo popriličan odmak od klasičnih, stereotipnih filmova i serija o tinejdžerima gdje je glavni junak štreber čiji je jedini cilj što prije nešto pojebati i napustiti klub luzera. Doduše, kad serija počne čini se da smo okruženi stereotipovima: Otis je štreber, njegov najbolji prijatelj Eric (sjajni Ncuti Gatwa) je deklarirani gay, tu je školski nasilnik, najpopularniji sportaš u školi, plivač, za kojim uzdišu sve učenice, lezbijski par, tu su i obligatorne navijačice, uobražene i samodostatne… Ali serija pametno dekonstruira sve te stereotipove: svaka epizoda posvećena je nekom od tih likova i njihovim seksualnim problemima koje Otis rješava ili pokušava riješiti.
Serija se dotiče i ozbiljnijih, mračnih tema, poput školskog nasilja, nasilja u obitelji, abortusa ili siromaštva pa iako je žanrovski označena kao komedija, ima preko nekoliko scena koje će vas udariti kao maljem. Jako mi se sviđa i to što je riječ o britanskoj seriji i njihovom specifičnom, uvrnutom smislu za humor, a zanimljivo je i to što se pazilo da ne bude previše indicija o tome kada se serija događa: znamo da se događa danas jer su tu pametni telefoni, spominje se Pornhub, ali po svemu ostalom serija se mogla odigrati bilo kada, od 90-ih naovamo.
Gluma je sjajna: kako to često biva, glavni lik je OK u smislu da je simpa, sladak, nenametljiv, katalizator radnje i sve, ali mnogo su upečatljiviji likovi oko njega. Andersonovica je sjajna kao majka za koju ne postoje tabu teme (i koja je kuću ukrasila seks simbolima i skulpturama). Ovo joj je prva velika uloga u komediji i odlično ju je izvela: njezina ozbiljnost je izvor mnogih komičnih situacija. Emma Mackey briljira kao Maeve, kompleksan lik iza čijeg odbijajućeg stava se krije teška obiteljska situacija i siromaštvo u kome živi, no možda najbolja uloga u cijeloj seriji je ona Erica: voljeli vi gayeve ili ne, Gatwina izvedba je apsolutno besprijekorna i upravo na njegovom liku najbolje se može vidjeti koliko daleko i duboko „Sex Education“ zalazi.
Kao i Eric, cijela serija propitkuje kroz iskustveno učenje tko smo zapravo mi, s kakvim se problemima suočavamo te kako ih prebroditi. Otis ne otkriva toplu vodu: perceptivan kakav jest, on zna da korijen svakog seksualnog problema leži u psihi ljudi i često nije potrebno ništa više od otvorenog razgovora da se taj problem detektira i riješi. Osam epizoda u trajanju od nekih sat vremena moći ćete izbinđati kroz par večeri i siguran sam da se nećete razočarati, a kako je serija polučila velik uspjeh, potvrđena je i druga sezona. (Ocjena: 4 i pol savjeta)
Pete Holmes je njujorški stand-up komičar koji je prije dvije godine u dogovoru s HBO-om pokrenuo polusatnu seriju „Crashing“ (kod nas prevedena kao „Na tuđem kauču“ iako mi se sviđa i prijevod naših istočnih susjeda – „Gluvarenje“) koja je djelomično zasnovana na Peteovom stvarnom životu i njegovom mukotrpnom putu prema uspjehu i priznanju od strane stand-up zajednice.
Prve dvije sezone bile su li-la: koncept komičara koji nakon raspada braka ostaje bez kuće pa je prisiljen „šlepati se“ od jednog kauča do drugog je intrigantan, pojava velikog broja stvarnih stand-up komičara je zabavna, ali problem je bio u vrlo neujednačenoj kvaliteti epizoda, kao i jednoj prostoj činjenici – Pete je jednostavno bio loš stand-up komičar: dosadan, ukočen, prežvakanih fora… Pete se doimao poput dosadnog gosta u vlastitom showu.
Zbog toga nisam imao neka prevelika očekivanja od treće sezone, ali ovo je bilo ugodno iznenađenje. Rijetko kad se dogodi da neka serija baš tako skoči u kvaliteti kao ovdje. Pete je konačno uspio stati na noge, sad ima i iznajmljeni stan, ali cijena koju je morao platiti je nastupanje pred često riskantnom i nezahvalnom publikom na nastupima po studentskim kampusima i vjerskim skupinama. To je prva velika promjena u odnosu na prve dvije sezone: serija je manje orijentirana na New York, a više putuje okolo, kao da na taj način pokazuje koliko je Pete raširio krila.
Drugo, Pete je sazrio kao komičar. Da, on je vjernik, katolik, koji je ranije izbjegavao vjerske i bilo koje druge „riskantnije“ teme, a sada ga u jednoj epizodi zatičemo kao dio velikog kršćanskog „cirkusa Kolorado“ koji putuje autobusom po katoličkim crkvama, dok u drugoj nastupa u židovskoj sinagogi. I to je sada pravi stand-up komičar, opušten, siguran u sebe, spreman da se zajebava s pitanjem vjere (bar do određene granice). Privatno mu također ide dobro: upoznaje plavokosu Kat čiji izravan pristup životu i njega čini hrabrijim, a konačno uspijeva prebroditi svoju bivšu pa čak i postati prijatelj s njezinim ljigavim hipi švalerom Leifom.
A na početku i na kraju cijele sezone (od osam epizoda, baš kao i prethodne dvije) nalazi se klub Podrum koji je Meka svih stand-up komičara. Na početku sezone gledamo Petea kako ne uspijeva proći audiciju, da bismo ga u posljednjoj epizodi vidjeli kako rastura i osvaja mjesto za „stolom komičara“ kome mogu pristupiti samo oni koji su dovoljno dobri da nastupe tamo.
Posljednja epizoda tako završava trijumfalno za Petea jer je konačno ostvario svoj životni cilj (a usput je ponovno osvojio i Ali (Jamie Lee), kolegicu iz branše s kojom je bio u vezi u prethodnoj sezoni) i dok gledamo završnu scenu njih dvoje kako odlaze zagrljeni u noć niz Šestu aveniju dobio sam dojam da je ovo fenomenalan način za završiti cijelu sezonu. I onda drugi dan pročitam vijest da je HBO odlučio otkazati seriju. Koji su razlozi ne znam, gledanost je bila sasvim dobra, kritike odlične, serija je dobila na kvaliteti, a sjajna epizoda u kojoj Pete i Ali idu na turneju s komičarem stare škole Jasonom (Dov Davidoff) čiji humor se pretvori u govor mržnje prema ženama odlično je pokazala promjene koje se događaju u toj branši. Šteta što je serija tek pred sam kraj svog emitiranja konačno postala dovoljno hrabra da progovori o takvim ozbiljnim temama i što joj je toliko dugo trebalo da izađe iz sjene „Louie“-a, ali bolje ikad nego nikad. Ako je ovo doista zbogom, Pete Holmes je otišao sa stilom, kao faca, i priznajem da će mi malo nedostajati taj simpatični smotanko. (Ocjena: 4 kauča)
Ima razloga zašto sam „High Maintenance“ stavio odmah iza „Crashinga“. Naime, te dvije serije donedavno su se prikazivale na američkom HBO-u u udarnom terminu u nedjelju navečer jedna iza druge. Što je samo po sebi interesantno da dvije, uvjetno rečeno riskantne serije, dobiju tako prestižan termin. Postoje još neke poveznice: obje serije su prave njujorške serije, posvete Velikoj jabuci, a neslužbene priče kažu i kako je upravo „HM“ razlog zašto je „Crashing“ ukinut iako je imao dvostruko veću gledanost: glavešine TV kuće smatrale su da nema potrebe imati dvije toliko njujork-centrične serije, a ovu su očito prepoznali kao dugoročniji projekt. I rizičniji i hrabriji, a rizik i hrabrost su u današnje vrijeme važni u utrci sa sve progresivnijim sadržajima na streaming platformama.
Elem, „HM“ je možda najnjujorškija serija, ono, ever. Ben Sinclair i Katja Blichfeld započeli su ju prije nekoliko godina kao web seriju na Vimeu s epizodama neujednačenog trajanja, da bi ju potom HBO preuzeo i pretvorio u seriju s manje-više polusatnim trajanjem. Neki su odmah to proglasili „prodajom“, znate već kako to ide, međutim serija je i na velikoj televiziji ostala „edgy“ i ima svoju vjernu, iako brojčano možda ne preveliku publiku.
Ono po čemu se „HM“ razlikuje od gotovo svake druge serije je činjenica da nema glavnog lika ili likove. Dobro, tu je lik kojemu ne znamo ime (saznat ćemo ga u ovoj sezoni) pa ga svi zovu Lik (Guy), simpatični bradati gmaz koji prodaje marihuanu diljem grada, no on je više ljepilo, poveznica između različitih karaktera koji koriste njegove usluge i koji su zapravo glavni lik serije. „High Maintenance“ je sjajan, suptilan prikaz jednog mikrokozmosa u velegradu od preko 10 milijuna ljudi.
Lik tako kroz niz vinjeta susreće ljude različitih svjetonazora, godišta, zanimanja, životnih stilova ali ne osuđujući nikoga: svi koji uzimaju njegove proizvode i za to uredno plate kod njega su rado viđene mušterije. To uključuje i egzibicionisticu s porivom da pred svima, kod kuće ili na javnom mjestu, pokazuje sisu. Tu je i starija beskućnica koja također ima svoje demone a koja se useljava kod tipa koji se kroz svoj stan šeta gol; tu je vjerojatno najsmotanija filmska ekipa ikad čiji članovi su više zabavljeni duvanjem nego snimanjem, a super mi je i ona vinjeta s dvoje ljudi koji se iskradu s uredske zabave kako bi se na brzinu poseksali, a onda ih karma stigne i udari pih o tintari jer su njihovi kolege na zabavi ispunili loto listić i dobili poveću sumu.
Vinjete traju od nekoliko minuta (najčešće dvije do tri po epizodi) pa do punih pola sata, a likove u njima ništa ne povezuje osim činjenice da konzumiraju Likovu maricu. Iako je prvenstveno riječ o komediji, ima u njoj i dosta dramskih elemenata, pa bogami i onih nadrealnih, što se čini logičnim za seriju koja prikazuje život u velikom mravinjaku uz obilnu konzumaciju halucinogenih sredstava. Tako neke epizode, poput one sa spadalima iz filmske ekipe, djeluju montypythonovski, a suživot matore beskućnice i egzibicionista fakat djeluje kao da je došao iz Lynchovog „Twin Peaksa“. A za promjenu sezona počinje jednom epizodom u kojoj Lik (koji sad po New Yorku krstari u kamp vozilu, što je nadogradnja u odnosu na bicikl koji je furao u prve dvije sezone) odlazi van grada na sahranu jedne svoje mušterije, a cijela epizoda, gledana iz kuta žene koja je živjela s pokojnikom, predivan je, duboko bolan i produhovljen prikaz rastanka od voljene osobe.
I upravo ti i takvi motivi koji se pojave i zaskoče vas taman kad pomislite da gledate jednu konvencionalniju epizodu ono su što me oduševljava iznova dok gledam ovu seriju. Na internet forumima postoje i threadovi posvećeni ovoj seriji gdje vjerni pratitelji ukazuju na povremeno pojavljivanje likova iz ranijih sezona, obično u totalno drugom kontekstu, a tijekom ove tri sezone dobivamo (na kapaljku doduše) i dodatne informacije o samom Liku. Ne mogu dovoljno nahvaliti ovu seriju, stoga vam preporučujem, ako već niste, da potražite na netu sve prethodne sezone, uključujući i one prije HBO-a, te da uživate u jednoj od najpodcjenjenijih serija ikada. Ovo je stvarna serija o stvarnom gradu i njegovim stvarnim stanovnicima i možda nešto najbliže što ćemo ikada doći kao surogatu za stvarni život u gradu koji nikad ne spava. OK, možda vi obični smrtnici, ja ću tamo završiti jednoga dana, pa makar i kad budem imao 70 na grbači… (Ocjena: 5 oblačića trave)
Zli Hadžo
Sex Education (Laurie Nunn (Netflix))
„Sex Education“ je jedna u moru novih Netflixovih serija kroz koje se gledatelj mora probijati s kompasom u ruci koliko ih se nakotilo. Ako vas je naslov zaintrigirao, odmah da vas razočaram: seksa u ovoj britanskoj seriji ima dosta, ali naglasak je ipak na edukaciji… (Bugger!)
Glavni lik je srednjoškolac Otis (Asa Butterfield) koji je još uvijek nevin. Čak štoviše, ne nateže ni kožicu što je uobičajena zanimacija srednjoškolaca, bila i bit će. Razlog: njegova stara, poznata sex terapeutkinja (Gillian Anderson) koja mu je ogadila svaku pomisao o seksu još dok je bio klinac priprijetivši mu da će mu, ako ne bude pazio što radi, seks uništiti život. Baš lijep roditeljski savjet. No, živeći s takvom majkom, koja u kući prima i klijente i koja mijenja partnere češće nego Otis gaće, ima za posljedicu to da je Otis puno toga pohvatao o odnosima među ljudima, seksualnim i onim drugim, pa na inicijativu pametne cure u koju je zaljubljen Maeve (Emma Mackey) počinje ilegalni biznis savjetovanja pohotnih ali istovremeno i zbunjenih tinejdžera u školi. Dakle, lik koji nikada nije prcao dijeli savjete o tome. Lijepo kaže na plakatu: iskustvo je precijenjeno!
Već iz ovih nekoliko rečenica vidi se da je ovo popriličan odmak od klasičnih, stereotipnih filmova i serija o tinejdžerima gdje je glavni junak štreber čiji je jedini cilj što prije nešto pojebati i napustiti klub luzera. Doduše, kad serija počne čini se da smo okruženi stereotipovima: Otis je štreber, njegov najbolji prijatelj Eric (sjajni Ncuti Gatwa) je deklarirani gay, tu je školski nasilnik, najpopularniji sportaš u školi, plivač, za kojim uzdišu sve učenice, lezbijski par, tu su i obligatorne navijačice, uobražene i samodostatne… Ali serija pametno dekonstruira sve te stereotipove: svaka epizoda posvećena je nekom od tih likova i njihovim seksualnim problemima koje Otis rješava ili pokušava riješiti.
Serija se dotiče i ozbiljnijih, mračnih tema, poput školskog nasilja, nasilja u obitelji, abortusa ili siromaštva pa iako je žanrovski označena kao komedija, ima preko nekoliko scena koje će vas udariti kao maljem. Jako mi se sviđa i to što je riječ o britanskoj seriji i njihovom specifičnom, uvrnutom smislu za humor, a zanimljivo je i to što se pazilo da ne bude previše indicija o tome kada se serija događa: znamo da se događa danas jer su tu pametni telefoni, spominje se Pornhub, ali po svemu ostalom serija se mogla odigrati bilo kada, od 90-ih naovamo.
Gluma je sjajna: kako to često biva, glavni lik je OK u smislu da je simpa, sladak, nenametljiv, katalizator radnje i sve, ali mnogo su upečatljiviji likovi oko njega. Andersonovica je sjajna kao majka za koju ne postoje tabu teme (i koja je kuću ukrasila seks simbolima i skulpturama). Ovo joj je prva velika uloga u komediji i odlično ju je izvela: njezina ozbiljnost je izvor mnogih komičnih situacija. Emma Mackey briljira kao Maeve, kompleksan lik iza čijeg odbijajućeg stava se krije teška obiteljska situacija i siromaštvo u kome živi, no možda najbolja uloga u cijeloj seriji je ona Erica: voljeli vi gayeve ili ne, Gatwina izvedba je apsolutno besprijekorna i upravo na njegovom liku najbolje se može vidjeti koliko daleko i duboko „Sex Education“ zalazi.
Kao i Eric, cijela serija propitkuje kroz iskustveno učenje tko smo zapravo mi, s kakvim se problemima suočavamo te kako ih prebroditi. Otis ne otkriva toplu vodu: perceptivan kakav jest, on zna da korijen svakog seksualnog problema leži u psihi ljudi i često nije potrebno ništa više od otvorenog razgovora da se taj problem detektira i riješi. Osam epizoda u trajanju od nekih sat vremena moći ćete izbinđati kroz par večeri i siguran sam da se nećete razočarati, a kako je serija polučila velik uspjeh, potvrđena je i druga sezona. (Ocjena: 4 i pol savjeta)
Crashing (Pete Holmes (HBO), 3. sezona)
Pete Holmes je njujorški stand-up komičar koji je prije dvije godine u dogovoru s HBO-om pokrenuo polusatnu seriju „Crashing“ (kod nas prevedena kao „Na tuđem kauču“ iako mi se sviđa i prijevod naših istočnih susjeda – „Gluvarenje“) koja je djelomično zasnovana na Peteovom stvarnom životu i njegovom mukotrpnom putu prema uspjehu i priznanju od strane stand-up zajednice.
Prve dvije sezone bile su li-la: koncept komičara koji nakon raspada braka ostaje bez kuće pa je prisiljen „šlepati se“ od jednog kauča do drugog je intrigantan, pojava velikog broja stvarnih stand-up komičara je zabavna, ali problem je bio u vrlo neujednačenoj kvaliteti epizoda, kao i jednoj prostoj činjenici – Pete je jednostavno bio loš stand-up komičar: dosadan, ukočen, prežvakanih fora… Pete se doimao poput dosadnog gosta u vlastitom showu.
Zbog toga nisam imao neka prevelika očekivanja od treće sezone, ali ovo je bilo ugodno iznenađenje. Rijetko kad se dogodi da neka serija baš tako skoči u kvaliteti kao ovdje. Pete je konačno uspio stati na noge, sad ima i iznajmljeni stan, ali cijena koju je morao platiti je nastupanje pred često riskantnom i nezahvalnom publikom na nastupima po studentskim kampusima i vjerskim skupinama. To je prva velika promjena u odnosu na prve dvije sezone: serija je manje orijentirana na New York, a više putuje okolo, kao da na taj način pokazuje koliko je Pete raširio krila.
Drugo, Pete je sazrio kao komičar. Da, on je vjernik, katolik, koji je ranije izbjegavao vjerske i bilo koje druge „riskantnije“ teme, a sada ga u jednoj epizodi zatičemo kao dio velikog kršćanskog „cirkusa Kolorado“ koji putuje autobusom po katoličkim crkvama, dok u drugoj nastupa u židovskoj sinagogi. I to je sada pravi stand-up komičar, opušten, siguran u sebe, spreman da se zajebava s pitanjem vjere (bar do određene granice). Privatno mu također ide dobro: upoznaje plavokosu Kat čiji izravan pristup životu i njega čini hrabrijim, a konačno uspijeva prebroditi svoju bivšu pa čak i postati prijatelj s njezinim ljigavim hipi švalerom Leifom.
A na početku i na kraju cijele sezone (od osam epizoda, baš kao i prethodne dvije) nalazi se klub Podrum koji je Meka svih stand-up komičara. Na početku sezone gledamo Petea kako ne uspijeva proći audiciju, da bismo ga u posljednjoj epizodi vidjeli kako rastura i osvaja mjesto za „stolom komičara“ kome mogu pristupiti samo oni koji su dovoljno dobri da nastupe tamo.
Posljednja epizoda tako završava trijumfalno za Petea jer je konačno ostvario svoj životni cilj (a usput je ponovno osvojio i Ali (Jamie Lee), kolegicu iz branše s kojom je bio u vezi u prethodnoj sezoni) i dok gledamo završnu scenu njih dvoje kako odlaze zagrljeni u noć niz Šestu aveniju dobio sam dojam da je ovo fenomenalan način za završiti cijelu sezonu. I onda drugi dan pročitam vijest da je HBO odlučio otkazati seriju. Koji su razlozi ne znam, gledanost je bila sasvim dobra, kritike odlične, serija je dobila na kvaliteti, a sjajna epizoda u kojoj Pete i Ali idu na turneju s komičarem stare škole Jasonom (Dov Davidoff) čiji humor se pretvori u govor mržnje prema ženama odlično je pokazala promjene koje se događaju u toj branši. Šteta što je serija tek pred sam kraj svog emitiranja konačno postala dovoljno hrabra da progovori o takvim ozbiljnim temama i što joj je toliko dugo trebalo da izađe iz sjene „Louie“-a, ali bolje ikad nego nikad. Ako je ovo doista zbogom, Pete Holmes je otišao sa stilom, kao faca, i priznajem da će mi malo nedostajati taj simpatični smotanko. (Ocjena: 4 kauča)
High Maintenance (Katja Blichfeld & Ben Sinclair (HBO), 3. sezona)
Ima razloga zašto sam „High Maintenance“ stavio odmah iza „Crashinga“. Naime, te dvije serije donedavno su se prikazivale na američkom HBO-u u udarnom terminu u nedjelju navečer jedna iza druge. Što je samo po sebi interesantno da dvije, uvjetno rečeno riskantne serije, dobiju tako prestižan termin. Postoje još neke poveznice: obje serije su prave njujorške serije, posvete Velikoj jabuci, a neslužbene priče kažu i kako je upravo „HM“ razlog zašto je „Crashing“ ukinut iako je imao dvostruko veću gledanost: glavešine TV kuće smatrale su da nema potrebe imati dvije toliko njujork-centrične serije, a ovu su očito prepoznali kao dugoročniji projekt. I rizičniji i hrabriji, a rizik i hrabrost su u današnje vrijeme važni u utrci sa sve progresivnijim sadržajima na streaming platformama.
Elem, „HM“ je možda najnjujorškija serija, ono, ever. Ben Sinclair i Katja Blichfeld započeli su ju prije nekoliko godina kao web seriju na Vimeu s epizodama neujednačenog trajanja, da bi ju potom HBO preuzeo i pretvorio u seriju s manje-više polusatnim trajanjem. Neki su odmah to proglasili „prodajom“, znate već kako to ide, međutim serija je i na velikoj televiziji ostala „edgy“ i ima svoju vjernu, iako brojčano možda ne preveliku publiku.
Ono po čemu se „HM“ razlikuje od gotovo svake druge serije je činjenica da nema glavnog lika ili likove. Dobro, tu je lik kojemu ne znamo ime (saznat ćemo ga u ovoj sezoni) pa ga svi zovu Lik (Guy), simpatični bradati gmaz koji prodaje marihuanu diljem grada, no on je više ljepilo, poveznica između različitih karaktera koji koriste njegove usluge i koji su zapravo glavni lik serije. „High Maintenance“ je sjajan, suptilan prikaz jednog mikrokozmosa u velegradu od preko 10 milijuna ljudi.
Lik tako kroz niz vinjeta susreće ljude različitih svjetonazora, godišta, zanimanja, životnih stilova ali ne osuđujući nikoga: svi koji uzimaju njegove proizvode i za to uredno plate kod njega su rado viđene mušterije. To uključuje i egzibicionisticu s porivom da pred svima, kod kuće ili na javnom mjestu, pokazuje sisu. Tu je i starija beskućnica koja također ima svoje demone a koja se useljava kod tipa koji se kroz svoj stan šeta gol; tu je vjerojatno najsmotanija filmska ekipa ikad čiji članovi su više zabavljeni duvanjem nego snimanjem, a super mi je i ona vinjeta s dvoje ljudi koji se iskradu s uredske zabave kako bi se na brzinu poseksali, a onda ih karma stigne i udari pih o tintari jer su njihovi kolege na zabavi ispunili loto listić i dobili poveću sumu.
Vinjete traju od nekoliko minuta (najčešće dvije do tri po epizodi) pa do punih pola sata, a likove u njima ništa ne povezuje osim činjenice da konzumiraju Likovu maricu. Iako je prvenstveno riječ o komediji, ima u njoj i dosta dramskih elemenata, pa bogami i onih nadrealnih, što se čini logičnim za seriju koja prikazuje život u velikom mravinjaku uz obilnu konzumaciju halucinogenih sredstava. Tako neke epizode, poput one sa spadalima iz filmske ekipe, djeluju montypythonovski, a suživot matore beskućnice i egzibicionista fakat djeluje kao da je došao iz Lynchovog „Twin Peaksa“. A za promjenu sezona počinje jednom epizodom u kojoj Lik (koji sad po New Yorku krstari u kamp vozilu, što je nadogradnja u odnosu na bicikl koji je furao u prve dvije sezone) odlazi van grada na sahranu jedne svoje mušterije, a cijela epizoda, gledana iz kuta žene koja je živjela s pokojnikom, predivan je, duboko bolan i produhovljen prikaz rastanka od voljene osobe.
I upravo ti i takvi motivi koji se pojave i zaskoče vas taman kad pomislite da gledate jednu konvencionalniju epizodu ono su što me oduševljava iznova dok gledam ovu seriju. Na internet forumima postoje i threadovi posvećeni ovoj seriji gdje vjerni pratitelji ukazuju na povremeno pojavljivanje likova iz ranijih sezona, obično u totalno drugom kontekstu, a tijekom ove tri sezone dobivamo (na kapaljku doduše) i dodatne informacije o samom Liku. Ne mogu dovoljno nahvaliti ovu seriju, stoga vam preporučujem, ako već niste, da potražite na netu sve prethodne sezone, uključujući i one prije HBO-a, te da uživate u jednoj od najpodcjenjenijih serija ikada. Ovo je stvarna serija o stvarnom gradu i njegovim stvarnim stanovnicima i možda nešto najbliže što ćemo ikada doći kao surogatu za stvarni život u gradu koji nikad ne spava. OK, možda vi obični smrtnici, ja ću tamo završiti jednoga dana, pa makar i kad budem imao 70 na grbači… (Ocjena: 5 oblačića trave)
Zli Hadžo