Grupa dno. osnovana je krajem 2014. godine nakon raspada grupe Cherkezi United. Gitarist Daba i bubnjar Nino željeli su nastaviti svirati, pa im se igrom slučaja pridružio i basist Oleg. Svi članovi benda aktivno su prisutni na underground i alternativnoj sceni još od početka 90-ih godina, a svirali su u raznim punk-rock, hard core i sličnim bendovima (No Comment, The Babies, Cherkezi United, Vegetable Soup, Minus Cway, Porota...)

S obzirom na bogato iskustvo, bend je odlučio strpljivo graditi karijeru lišen grozničave potrebe da što prije izađe u javnost i prezentira svoju glazbu, što su iskoristili za temeljit i dugotrajan rad na smišljanju i aranžiranju autorskih pjesama. Krajem 2016. godine u splitskom studiju Bozon snimili su demo-snimke koje su uvod u pravo studijsko snimanje. Nakon uspjeha na Karlovačko RockOffu i osvajanja nagrade za najbolju izvedbu, krenulo se i s ozbiljnim snimanjem. Album je snimljen u studiju Sunday Studios u Svetoj Nedjelji, snimali i producirali su ga Sven Pavlović i Mijo Gladović, a masteriran je u Amsterdamu. Polovicom ovog mjeseca (11/2018) album će objaviti Geenger Records.
 

Kada ste napravili bend, koja je vaša želja bila i kakav smisao on ima? Šta to vama znači a šta bi trebalo slušaocima?
U osnovi, nas trojica smo već nakon par kontakata shvatili da se jako dobro slažemo i da se želimo družiti, a bend je bio samo logičan korak dalje. Smisao… Nađemo se dvaput tjedno u našoj Glazbenoj kući, pa vičemo i vrištimo, rješavamo se stresa kojim nas zatrpava ovaj moderni život. Ponekad nam se ne svira pa sjedimo, pijemo pivo i pričamo. Ali ta dva termina tjedno nama su rezervirana za bend. Ako bi se smisao ovog benda morao opisati jednom riječju, bila bi to riječ „druženje“.

Motivi i filozofija benda...
Ovo smo uglavnom već apsolvirali u prethodnom odgovoru, ali možemo malo proširiti. Motivira nas ono očito, mikrosvijet koji nas okružuje i frustracije proizašle iz nesređenosti i nelogičnosti tog neposrednog okruženja. Naravno, bolno smo svjesni da naše uvijene primjedbe i izrugivanje onome što nam smeta neće imati apsolutno nikakav učinak i znamo da nećemo popraviti svijet našim pjesmama. Već smo prestari za takve iluzije, a ovom svijetu ionako nema spasa.

U kojoj meri vam je ovaj bend nekakva spona sa društvom i način komunikacije sa istim, u kolikoj vaše lično ispucavanje energije i lično pražnjenje?
Uglavnom je riječ o osobnom pražnjenju (koliko god to čudno zvučalo!). Spone s društvom svi održavamo na minimumu. Ako smo uopće imali što za reći društvu i svima oko nas, to smo već odavno rekli i sad se možemo samo ponavljati, a to ne vodi ničemu. Da je ovaj bend osoba, bio bi to jedan zabrinjavajuće introvertan pojedinac. Kreativan, motiviran, ali introvertan.

Koliko je teško okupiti ljude i održati ih zajedno u jednoj ovakvoj priči?
Sva trojica imamo obitelji i sva trojica smo zaposleni. Naravno da je u takvim okolnostima ponekad izazovno izdvojiti vrijeme koje je potrebno uložiti u bend, ali dajemo sve od sebe da uskladimo sve te aspekte života. Motivacija nam nije nikakav problem - lako je održati zajedno ljude koji žele biti zajedno, nema tu pretjerane filozofije.

Problemi sa kojima se suočavate kao bend...
Nemamo nekih problema koje bi trebalo isticati. Živimo u Zagrebu, gradu koji se još nekako opire gubitku urbanog identiteta i koji nam pruža sve što bi jedan bend trebao imati. Imamo sjajan prostor za probe u Glazbenoj kući, imamo klubove gdje možemo svirati, imamo potencijalnu publiku, imamo se gdje snimiti, ima nas tko snimiti… Nije kao ranih 90-ih kad smo stvarali i gradili scenu, sad je sve postavljeno, uhodano i sve nam je na raspolaganju.  S obzirom na sve to, stvarno bi bilo licemjerno spominjati nekakve probleme.

Kome i u kojoj prilici biste pustili vaš bend?
Otvorenim ljudima koji se pokušavaju riješiti okova tradicije, lažnog morala i licemjerja. Ljudima kojima ne smeta malo glasniji glazbeni izričaj. Ljudima koji se neće naljutiti kad vičemo na njih.