Ako ste imali visoka očekivanja od ove, četvrte po redu adaptacije „Zvijezda je rođena“, pripremite se da ih Bradley Cooper i Lady Gaga opravdaju jer oboje doslovno ubijaju u ovom filmu, a tu je i sjajan soundtrack…


Zanimljiva je priča o filmu „Zvijezda je rođena“, pa hajde da se malo prošetamo koridorima (polu)zaboravljene povijesti. Sve je započelo zaboravljenim filmom „What Price Hollywood?“ iz 1932. redatelja Georgea Cukora gdje imamo sad već poznati obrazac: mladu, ambicioznu glumicu i ostarjelog redatelja koji joj pomaže u karijeri. Vrlo mračan film, ciničan i bez ljubavne priče između dvoje protagonista, nije prošao jako zapaženo, ali se dopao Cukorovom prijatelju, redatelju Williamu Wellmanu, koji je 1937. snimio prvu „Zvijezdu“ s Janet Gaynor i Fredricom Marchom. Film je bio veliki uspjeh, nominiran za sedam Oscara (osvojio je jednog), ali Cukor je smatrao da je konačan rezultat mogao biti mnogo bolji te je odlučio sam režirati rimejk. No, zbog rata i poraća morao je čekati do 1954. da snimi „svoju“ verziju ali kada je to napravio, stvorio je instant klasik, zahvaljujući izvanrednoj kemiji između Judy Garland i Jamesa Masona, koji je postao dio pop kulture, ne samo američke.

Novi rimejk uslijedio je 1976. s tada mladom Barbrom Streisand i već omatorjelim Krisom Kristoffersonom i značajan je po tome što je fokus priče prebacio s glumačkog na glazbeni svijet. Film nije bio ni približno toliko dobar poput prethodne verzije, ali je bio uspješan na kino blagajnama, a Streisandovoj je donio Oscara za najbolju originalnu pjesmu za klasik „Evergreen (Love Theme From A Star Is Born)“. I taman kad smo pomislili da je s rimejkovima „Zvijezde“ gotovo, evo nje opet, u 2018., u vrijeme velike krize ideja u Hollywoodu kada se reciklira sve i svašta iz bolje prošlosti američke tvornice snova.

Priču manje više svi znate, pa evo vrlo kratko o čemu se tu radi: u novoj verziji tako imamo Bradleya Coopera u ulozi Jacksona Mainea, iskusnog glazbenika i kantautora koji jaše na vrhuncu popularnosti, ali je već prošao zenit svoje karijere. Nakon jednog koncerta završava u lokalnom baru gdje se okupljaju transvestiti i tamo ga očara Ally (Lady Gaga) svojim glasom i pojavom. Oni izlaze van, među njima se rađa kemija, i Jack odluči Ally uzeti pod svoje kao mentor, autor, ljubavnik, muž, whatever. Ally će vrlo brzo steći popularnost koja će zasjeniti Jackovu i to će unijeti razdor među njih, a Jackova ovisnost o tabletama i alkoholu i rastuća ljubomora dovest će do tragičnog kraja…

Dosta se pitanja postavljalo kad se pročulo da Cooper radi novi rimejk „Zvijezde“: kako će se snaći kao redatelj (ovo je prvi film koji je režirao, plus napisao je scenarij, glumi glavnu ulogu, koproducirao ga je te je napisao i otpjevao nekoliko originalnih pjesama za njega) i, još važnije, kako će se snaći kao pjevač? Znamo ga kao odličnog glumca, ali njegove pjevačke dosege do sada su mogle čuti samo sretnice koje bi doveo kući nakon noćnog izlaska i koje su ga eventualno mogle čuti kako pjevuši pod tušem. Podiglo se i dosta obrva oko castinga Gage za ženski lead: ekstravagantna pop pjevačica vam sigurno ne bi bila prvi izbor u priči o kantautorici u usponu, a i njezini glumački dosezi bili su, recimo to najblaže moguće, vrlo upitni (govorim o njenom pojavljivanju u onom smeću od „American Horror Story“). Ne biste baš stavili lijevo jaje na panj da će ovo uspjeti. Ali, na neku čudnu foru, jest.

Ono što odmah upada u oči je strast s kojom je Cooper prionuo radu na „Zvijezdi“, koja mu je uzela tri godine života. O ovom projektu se razmišljalo još prije desetak godina, bila je ideja da se napravi „crna“ verzija „Zvijezde“ u kojoj bi glavnu ulogu igrala Beyonce a režirao bi ju Clint Eastwood, no od toga se odustalo, a Cooper je uskočio i odlučio da mu ovo bude projekt života. Čak je išao i na satove gitare i klavira te na vokalne instrukcije kako bi si snizio glas za jednu oktavu jer je smatrao da je nedovoljno dubok za lik Jacka. Ta strast se osjeća i u vezi Jacka i Ally: kemija među njima funkcionira od prvog trenutka i to je razlog zašto je prethodna verzija sa Streissandovom i Kristoffersonom bila neuspješna: među njima uopće nije bilo kemije, pa su gledatelji ostali u čudu kako su njih dvoje završili zajedno i vjenčali se. (Ne samo gledatelji, pogledajte scenu njihovog vjenčanja i Kristoffersonove grimase i vidjet ćete da ni on sam ne vjeruje u to, ali honorar je dobar, pa ajd’…). A poanta ove priče jest upravo u tome da među glavnim glumcima „klikne“, što se ovdje dogodilo.

Gaga je također otkrovenje. Zaboravite na one njezine priglupe dance pop pjesmičuljke i ekstravagantne kostime od svježeg mesa i slične pizdarije: ovdje imamo fantastičnu glumicu i pjevačicu (to je bilo poznato i od ranije, samo što nije baš imala materijal koji bi to pokazao) koja je dala sve od sebe i više od toga za ulogu pjevačice u usponu. I Cooper i Gaga su prešli u novi medij na neki način: on kao redatelj, ona kao glumica, i pomogli su jedno drugome da ta tranzicija bude što lakša. Gaga je u lik Ally unijela sav svoj glazbeni talent, ali ga nije natrpala prtljagom svoje ekscentrične osobnosti. Cooper i Gaga uspijevaju se nadviti izvan okvira klišeja u koje priča povremeno upada: priznajte, koliko ste puta gledali izmučene likove koji se bore sa svojim demonima, najčešće alkoholom i drogama? Ali Cooperu ipak vjerujemo dok ga gledamo kako polako propada i gubi se u izmaglici od alkoholnih para.

Kod ovakvih filmova dva glavna lika nose cijelu priču i njihova kemija je od najveće važnosti hoće li projekt uspjeti ili ne, ali tu su i sporedni glumci koji također moraju biti sjajni, pa makar se pojavljivali samo u par kratkih scena. Tu imamo kultnog brkonju Sama Elliotta u ulozi Jackovog starijeg brata Bobbyja koji je žrtvovao svoje snove kako bi pomogao svom uspješnijem bratu da postane rock zvijezda. Bobby neizmjerno voli Jacka i tim mu je teže gledati ga kako poput Titanica tone na dno boce viskija. Elliott nema mnogo manevarskog prostora, ali svaku sekundu koju provede na ekranu pamtite – to je odlika velikog glumca. Poznati komičar i stand-up komičar Andrew Dice Clay glumi Allynog zaštitnički nastrojenog oca Lorenza koji misli da pruža podršku Ally svojim savjetima da se prestane zajebavati s pjevanjem i pronađe „pravi“ posao, no samo još više hrani njezinu nesigurnost i sumnju u svoje sposobnosti, ali ponajprije svoj izgled.


Tu je i uvijek pouzdani Dave Chappelle kao George „Noodles” Stone, Jackov stari prijatelj koji mu pomaže nakon jednog ozbiljnog pijanstva kada Jack dovodi u pitanje svoju vezu s Ally. George je taj koji će mu otvoriti oči da su njih dvoje stvoreni jedno za drugo, pa će nešto kasnije, tijekom jednog druženja s prijateljima, Jack zaprositi Ally na njegov način: stavljajući joj na prst prsten napravljen od savijenih gitarskih žica. Konačno, tu je i Rafi Gavron kao Rez, Allyn menadžer koji će ju nagovoriti da odbaci imidž kantautorice i postane pop zvijezda, zbog čega će Jack zamračiti optužujući ju da ga je izdala i prodala se za sitne pare. To je ono što ovu verziju priče malo razlikuje od prethodnih, uz naravno neke moderne pojave poput utjecaja društvenih mreža na popularnost glazbenika itd.

I ostatak ekipe iza kamere čine teškaši s holivudske A liste: scenarist Eric Roth (dobio Oscara za „Forresta Gumpa”), snimatelj Matthew Libatique (radio vizualno impresivni „Black Swan”), scenografkinja Karen Murphy („The Light Between Oceans”) te stari Cooperov suradnik, montažer Jay Cassidy, s kojim je radio zajedno na filmovima „American Hustle” i „Silver Linings Playbook”, koja su oba Cooperu donijela nominaciju za glumačkog Oscara, a čini se da mu ni ovaj put nominacija neće izmaći. Zapravo, već se špekulira kako bi „Zvijezda“ mogla pomesti Oscare nagodinu, a Cooperova uloga izmučene duše je tipičan oskarovski štof koji kod glasača Akademije dokazano pali.

A tu je i glazba, ne mislite valjda da bih zaboravio na svoj core business, he he. Originalnu glazbu za film napisali su Cooper i Gaga potpomognuti nizom sjajnih autora iz sjene – Lukasa Nelsona, Jasona Isbella i top producenta Marka Ronsona. Svi vokali u filmu snimljeni su uživo tijekom snimanja, a Jackov prateći bend u filmu je Promise Of The Real kojega predvodi gore pomenuti Lukas Nelson, inače sin country legende Williea Nelsona, koji je sa svojim bendom snimio nekoliko albuma s Neilom Youngom i to je zvučalo sjajno. Cooper i snimatelj Libatique snimili su sve scene nastupa iz perspektive izvođača, a film je sniman na autentičnim lokacijama kao što su Greek Theatre, Forum i Shrine Auditorium u Los Angelesu (gdje se održava dodjela Grammyja, kao i u stvarnom životu) te na pozornicama velikih glazbenih festivala kao što su Coachella i Stagecoach, a fora je i gostovanje u kultnoj TV emisiji „Saturday Night Live”. Kako bi sve djelovalo što uvjerljivije i autentičnije, Cooperovi nastupi snimani su na pozornicama stvarnih glazbenih festivala, pred publikom koja pojma nije imala da se snima film, niti su prepoznali Coopera kao izvođača. A tijekom nastupa na  Europskom glazbenom festivalu, uspjeli su ukrasti par minuta od nikog drugog već – Krisa Kristoffersona.

„Zvijezda“ nije savršen film: s trajanjem od preko dva sata definitivno je predug i prerazvučen, pogotovo što većinu filma pratite odnos samo dva lika (ma koliko oni sjajni bili u svojim ulogama). Naravno, nije moglo proći ni bez srcedrapajućih scena, poput posljednje scene kada Ally izvodi uber baladu „I’ll Never Love Again“ koju je Jack napisao za nju: ovo je pjesma gdje je Gaga pokazala svu vokalnu akrobatiku kojom raspolaže, ali nekako mi se čini da je ta stvar na razini grozomornih „My Heart Will Go On“ Celine Dion iz „Titanica“ ili „I Will Always Love You“ Whitney Houston iz „The Bodyguarda“ – prekomjerno vokalno granatiranje i udavi od pjesama.

Pitanje je, naravno, i koliko je danas, anno domini 2018., u doba prevlasti hip hopa i EDM-a, moguće da jedan kantautor postigne takav uspjeh da nastupa na najvećim festivalima i rasprodaje dvorane (ne mislim pritom na prodane duše poput onog riđokosog smeća Eda Sheerana). U vrijeme Streissandove i Kristoffersona to je zvučalo mnogo uvjerljivije jer je kantautorstvo tada bilo popularno i komercijalno prihvaćeno, no danas bi izvođači s ovakvom glazbom prije nastupali u malim klubovima pred par stotina okorjelih fanova.

Ali, ovo je film koji vrijedi pogledati. Cooperova strast i trud na njemu su se isplatili i lik je uspio napraviti film koji je s jedne strane romantično staromodan, ali relevantan i dan danas, baš kao što su relevantne teme ljubavi i slave. Ako zanemarite sladunjavost na trenutke i predugo trajanje, ovdje ima dosta toga u čemu se može uživati, stoga skoknite do najbližeg kina, naoružajte se velikim kokicama i ponesite papirnate maramice. Mogle bi vam zatrebati…

Hadžo, nerođena zvijezda

P.S. Evo jedan simpatičan komad trivije: kada Jack prvi put vidi Ally kako pjeva, ona izvodi pjesmu „La Vie En Rose” Edith Piaf. Dugo prije nego što je uopće znao da će snimiti ovaj film, i to još s njom, Cooper je Gagu gledao kako nastupa na jednom humanitarnom koncertu gdje je izvela – pogađate – „La Vie En Rose”.