Ekranizacije djela Stevena Kinga najčešće su promašaji, pa sam puhao na hladno i u slučaju „Castle Rocka“. Srećom, ovoga puta ćorava koka je ubola zrno i to kapitalca, tako da smo dobili jako dobru seriju koja je u samom vrhu Kingovog kanona ali i ovogodišnje TV produkcije.

Stvarno, kada pogledate koliko je filmova i serija nastalo po Kingovim djelima u posljednjih 40-ak godina, vidite da je industrija zabave odmah prepoznala njegov potencijal za zgrtanje zelembaća. Još kad tome dodate činjenicu da je King užasno produktivan autor koji neprestano štanca nešto novo, nije teško zaključiti da u tom moru objavljenih (i ekraniziranih) priča, romana i knjiga mora biti i dosta kukolja.

Što i jest slučaj, posebno kada gledamo ono po čemu je King najpoznatiji, a to su hororci. Uz povremene iznimke poput legendarne „Carrie“ Briana De Palme ili „Usijavanja“ Stanleya Kubricka, većina njegovih hororaca bila je drek, a ono najbolje što je ekranizirano su filmovi koji nisu horor u užem smislu te riječi poput „Stand by Me“, „Misery“ ili „The Shawshank Redemption“. Ekranizacija serija bilo je nešto manje, a meni je najuspješnija bila „It“, mini serija snimljena početkom 90-ih koja je apsolutno superiorna bezveznom prošlogodišnjem filmskom hitu.
 

I tu dolazimo do „Castle Rocka“, originalne serije koja nije snimljena po nekom već postojećem Kingovom predlošku već zahvaća duboko u Kingov univerzum. Autori serije su Sam Shaw i Dustin Thomason, King je potpisan kao izvršni producent, kao i u posljednje vrijeme sveprisutni J. J. Abrams koji je vozio paralelku na ovom projektu i novim „Star Warsima“. Shaw i Thomason su seriju nazvali po izmišljenom malom gradiću u kojem se odvija radnja nekoliko Kingovih romana („Needful Things“, „Cujo“, „The Dead Zone“) ili se mjesto samo spominje u nekim Kingovim djelima („It“, „Stand“, „Pet Sematary“) i tako odmah stvorili dobro poznati jezoviti setting kod poznavatelja Kingovog opusa.

Priča počinje bizarnim samoubojstvom upravitelja zatvora u Shawshanku (vrlo originalan koncept samo-dekapitacije) na posljednji dan njegova posla pred odlazak u mirovinu. Istražujući taj događaj, uprava zatvora u nekom podrumu zatvora skrivenom bogu iza nogu pronalazi kavez sa zatočenim mladićem bez identiteta (Bill Skarsgård) kojega je upravitelj zatvora tamo držao godinama. Kada ga puste iz kaveza, inače šutljivi The Kid izgovara dvije riječi: Henry Deaver. Deaver (André Holland) je odvjetnik podrijetlom iz Castle Rocka čije je djetinjstvo obilježio niz tajanstvenih i zastrašujućih događaja, uključujući otmicu i 11-dnevno držanje u zatočeništvu, zbog čega nije baš presretan što se mora vratiti u rodnu grudu. Kada uspije izvući mladića iz zatvora, gradić potpada pod mrežu neobjašnjivih nasilnih događaja – paleži, ubojstava i slične ljepote, a za što je na neki čudan način odgovoran upravo The Kid. Pokušavajući otkriti što se zapravo događa, Deaver otkriva da je mladić oživotvorenje čistog, primordijalnog zla, ali i da ima veze s Deaverovom davnom otmicom kao klinca...

Ako vam se ovaj kratki opis učini odličnim predloškom za neki klasičan Kingov hororac, griješite: „Castle Rock“ nije horor serija. Neki su to iskoristili kao argument protiv nje jer, kao, nema zastrašivanja, nema bu! klaunova s noževima umjesto noktiju i sličnih pizdarija. Fakat, nema ih, ali ovo je prije svega psihološka drama, rekao bih čak obiteljska drama. Ima tu misterije, trilera, ima tu i SF-a, posebno u onom dijelu priče o paralelnim stvarnostima i prolazu do njih, ima tu i jako mnogo napetosti i prikrivene prijetnje koja poput grabežljivca vreba iz sjene, ali klasičnog horora gotovo da i nema. Što i nije tako loše: „The Shawshank Redemption“ nije hororac, ali svakodnevnica u tom zatvoru jest horor; „Misery“ nije horor ali ono što manijakalna Kathy Bates radi jadnom Jamesu Caanu je čisti horor, a kada ovdje gledate suzdržanu glumu Billa Skarsgårda kao nepoznatog mladića osjetit ćete isti taj feeling jeze i strave u svakoj sceni u kojoj se pojavi. Bill je poznatiji kao Pennywise iz prošlogodišnje filmske adaptacije „It“-a, no ovdje je mnogo strašniji i opasniji.

S glumačkog aspekta treba izdvojiti dvije glavne ženske uloge: Melanie Lynskey kao Molly Strand, vlasnica lokalne agencije za promet nekretnina i bivša Deaverova susjeda iz dječačkih dana sa sposobnošću da čita misli, ostvarila je odličan performans kao tajnovita žena koja zna mnogo više o tome što se u gradu događa nego što pokazuje, no najbolju ulogu ipak je ostvarila veteranka Sissy Spacek koja je kao klinka briljirala u filmu „Carrie“, a sada je zatvorila krug vrativši se u Kingov univerzum kao Deaverova dementna posvojiteljica Ruth sa sposobnošću putovanja iz jedne stvarnosti u drugu. Spacekova doslovno krade svaku scenu u kojoj se pojavi, a odlično joj parira Scott Glenn kao ostarjeli bivši šerif Alan Pangborn koji se brine o njoj. Pangborna se možda sjećate kao mladog šerifa koji se borio protiv zla u filmu „Needful Things“ gdje ga je glumio Ed Harris. Možda najslabija karika u ovom  jako dobrom glumačkom nizu je sam Deaver – Andre Holland je odličan glumac što je dokazao, primjerice, u „Mjesečini“, ali ovdje baš kao da, hm, mjesečari, pogotovo u prvih nekoliko epizoda.

Netko će se zapitati je li potrebno neko predznanje o Castle Rocku iz prethodnih Kingovih ekranizacija ili knjiga. Nije, serija se može lako pratiti bez da ste išta Kingovo gledali do sada, iako ovo „lako“ treba uvjetno shvatiti obzirom da je priča jako kompleksna, račva se u više pravaca i radnja serije se odvija u različitim vremenskim razdobljima i napreskokce. Ako ste Kingov fan, bit će vam zanimljivo hvatati sitne poveznice porazbacane kroz seriju, od onih očitih aluzija poput imena gradića, zatvora, lika šerifa Pangborna, pa do onih manje očitih. Jedan od mojih favorita: Jane Levy glumi Dianu Torrance, a prezime Torrance poznato je svim Kingoljupcima jer je to prezime glavnog lika iz filma „The Shining“ kojeg je maestarlno odglumio Jack Nicholson. Ima još sijaset takvih komadića slagalice iz različitih Kingovih djela, no kad se udubite u seriju ona će vas toliko usisati u svoj svijet da ćete prestati obraćati pozornost na njih.

Ono što je možda i najvažnije, Shaw i Thomason su sjajno uhvatili atmosferu i ugođaj Kingovih romana, pa iako je riječ o originalnom scenariju, imate dojam da je sam King napisao predložak. Kamera je fantastična, vizualno je serija impresivna, a dok ju gledate uočit ćete dosta sličnosti s još jednom sličnom kultnom serijom koja se događa u malom gradiću premreženom mračnim tajnama – naravno, radi se o Twin Peaksu. Sličnosti između dviju serija itekako postoje, a možda ponajviše se očituju u tome što su u obje serije glavni likovi zapravo sama mjesta radnje. Svaka čast odličnim glumcima, ali setting je u oba slučaja primaran i gradić Orange u Massachusetsu (gdje je serija snimana) bi trebao biti visoko pozicioniran među glumcima na odjavnoj špici…

Nije ovo savršena serija: kvaliteta epizoda je neujednačena, serija počinje malo previše usporeno i kao da joj treba vremena da postigne „radnu temperaturu“, što se može reći i za Hollanda u glavnoj ulozi, ali jednom kada to postigne, negdje u četvrtoj epizodi, zgrabit će vas za vrat i neće vas pustiti. A neke od epizoda su naprosto brilijantne: deveta na primjer: taman kad očekujete veliko finale i razrješenje svih misterija, autori vas bace u paralelnu stvarnost gdje su likovi totalno izmiješani, ali epizoda je važna za lakše razumijevanje koncepta preklapajućih svjetova koji čine jedan krak priče. No, moj favorit je genijalna sedma epizoda koju je režirao dobitnik Emmy nagrade Greg Yaitanes i u kojoj je glavni lik Ruth: cijelu epizodu pratimo iz njezine perspektive i Spacekica ovdje doslovno jede za doručak sve pored sebe dok skače iz jedne stvarnosti u drugu gubeći orijentaciju gdje se uopće nalazi što će, pogađate, završiti tragedijom. Čak i ako vam se serija kao cjelina ne dopadne previše, ovih sat vremena sedme epizode je najboljih sat vremena koje je TV produkcija iznjedrila u 2018., vjerujte mi na časnu pionirsku.

Na kraju, „Castle Rock“ je jako dobra serija koja funkcionira i kao hommage klasičnim djelima Stephena Kinga, ali i kao samosvojna, originalna i napeta serija koja kvalitetom spada u sam vrh Kingovog velikog kanona. Serija je ujedno i zaokružena priča jer je zamišljena kao antologijska serija, što će reći da će svaka sezona imati svoju priču i svoje likove, pri čemu je vrlo vjerojatno da će se neki likovi ponavljati iz sezone u sezonu. Pripreme za snimanje druge sezone već su krenule, a sudeći po broju obožavatelja Stephena Kinga i hypeu koji se oko prve sezone stvorio, ovo bi mogao biti uspješan TV proizvod. Očekujte da će ova serija biti visoko plasirana na mojoj godišnjoj listi novih serija, možda ne zato što je savršena jer nije, ali ove godine osjeća se da „zlatno doba televizije“ opasno stagnira, kvantiteta je počela jesti kvalitetu i nema izrazitih favorita kakvi su bili „The Leftovers“, „Breaking Bad“ ili „Stranger Things“…

Hadžo, zatočenik u Shawshanku