Film Gospodar rata (Lord of War) redatelja Andrewa Niccola snimljen je 2005. godine. Originalni naziv filma potječe iz nedovoljnog poznavanja engleskog jezika jednog od likova koji glavnog junaka, bolje rečeno anti-junaka, naziva lord of war umjesto u engleskom jeziku uvriježene inačice warlord. 


Yuri Orlov je dijete ukrajinskih imigranta u SAD-u. Njegova obitelj se izjasnila Židovima, iako to nisu,  kako bi lakše dobili azil. S vremenom je njegov otac zaista postao Židov i počeo ići u sinagogu. Yuri živi posve normalnim životom vodeći obiteljski restoran u kojem radi i njegov brat. U biznis trgovanja oružjem ulazi s mišlju kako je oružje ljudska potreba baš kao i hrana. Dok je ljudi, bit će restorana i pušaka. Nije daleko od istine. S tim da se kod restorana i drugih legalnih poslova puno teže probiti jer je konkurencija prevelika dok je kod nelegalnog biznisa to puno lakše, zaključit će poslije u filmu.

U filmu je prikazana Yurijeva prva prodaja. Bila je riječ o samo jednom kalašnjikovu. Glavni lik se tom prilikom ponašao kako bismo se svi mi ponašali. Bio je preplašen na smrt i nije to mogao u potpunosti sakriti. Ova prodaja kao i prikaz Yurijeva života prije postajanja poduzetnikom i Gospodarom rata pokazuje nam da je on sasvim običan čovjek, jedan od nas.

Posao sve više cvijeta. Yuriju pomaže ujak, sovjetski general, koji iskorištava anarhiju prilikom raspada SSSR-a. Dobroćudni ujak, koji voli votku, je prva žrtva kada je pod njegov auto podmetnuta bomba. Glavnom junaku je stalno za petama Interpol i inspektor Jack Valentine kojeg on uvijek uspijeva nadmudriti. Antologijska je scena kad se usred Afrike riješava aviona punog oružja dijeleći ga lokalcima. Kako to obično biva Yuri je uspješan i u privatnom životu. Uspio je osvojiti ljubav svog života, Avu, kojoj se divio još dok je radio u obiteljskom restoranu. Međutim osvojio ju je lažima i namještaljkama koje je mogao izvesti jer je imao jako puno novaca. Naravno, Ava ni ne sluti čim se njezin muž zapravo bavi. Unatoč ostvarenju svih snova, prelijepa žena, dijete, bogatstvo, Yuri nastavlja prodavati oružje. Nakon nekog vremena nije mu bitan novac već hrani svoj ego. On prodaje oružje jer je u tome dobar. 

Yuri sije smrt jer je cijeli svoj poslovni uspijeh i bogatstvo izgradio na smrti tisuća ljudi koje su proizvodi koje je on prodao ubili. On ne ubija osobno, on samo prodaje, sve dok ne sudjeluje u ubojstvu svog glavnog poslovnog oponenta. Glavni lik je cijeli film u odijelu, baš kao i svaki uspješni poduzetnik. U filmu vrijedi ona stara narodna ko s đavlom tikve sadi do podne, popodne mu se obije o glavu.

Iako cijelo vrijeme uspješno izbjegava neuspjehe, na kraju ipak u lancu negativnih događaja Yuri ostaje bez ičega. Brat mu je ubijen od oružja koje je on nabavio, obitelj ga se odrekla, a žena i sin napustili kad su saznali čime se zaista bavi. U najtežem trenutku svoje poslovne karijere kada ga uhapsi Interpol on je sasvim sam. Yuri inspektoru Valentinu priznaje da je izgubio sve, ali da ipak neće u zatvor. Zemljama s jakom vojnom industrijom (SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija itd.) potrebni su ljudi kao što je Yuri Orlov, Gospodar rata. Dok oni uvode embarga na uvoz oružja i posreduju u mirovnim pregovorima njihove proizvode prodaju takvi kao što je Yurij. Postoje i Gospodari heroina, Gospodari seksualnog roblja, Gospodari svega što donosi veliku lovu, a zakonom je zabranjeno. Zadnja rečenica koju Yuriju upućuje inspektor Valentine je: Rekao bih ti da se goniš u pakao, ali mislim da si već tamo. Znakovito je što u filmu Yurij nije izveden pred sud i nije ga dostigla ruka pravde. Redatelj ne osuđuje glavnog lika jer već smatra da je dovoljno kažnjen što mora podnositi vlastitu sudbinu. Na kraju je Yuri Orlov proklet čovjek koji će do kraja života lutati svijetom i prodavati oružje.

Ovo je film o ljudskim slabostima. Svi se možemo prepoznati u Yuriju Orlovu, jer svi težimo uspjehu i tražimo prečace koji do njega vode što je posve normalno. Korisno se s vremena na vrijeme zapitati jesmo li zastranili da ne bismo jednog dana, kao Yuri, postali žrtve vlastitog uspjeha.

Ivo Mišur