Komedije dolaze sa svih strana svijeta a danas ih je, zahvaljujući blagodatima brzog interneta i streaminga, pronaći lakše nego ikada. Angloameričkih komedija ima pun kua, Francuzi su popularni u ovim krajevima kao i, recimo Česi ili Talijani, a prije par godina sve nas je oduševio film „Hunt For the Wilderpeople“ novozelandskog redatelja Taika Waititija. Zar je onda čudno da dobra i otkačena komedija dođe iz hladne, mračne i sumorne Finske?

A baš je takav setting dušu dao za komediju i to su prepoznali mladi filmaši Juuso Laatio and Jukka Vidgren kojima je ovo prvi film, i koji su zajedno s još dvojicom likova napisali i scenarij. U osnovi, ovo je komedija o heavy metal bendu iz neke finske nedođije, ali je i mnogo više od toga…


Dakle, dobrodošli u ruralnu Finsku – gradić smješten iza sedam brda i iza sedam gora u kome djeluje death metal bend, naravno ekstremnog predznaka – Impaled Rektum (savršen naziv). Zašto naravno? Pa, Finska je zemlja u kojoj su death metalci cijenjena i dosta popularna sorta, kao kod nas Majke ili Pivo, recimo, dok se goth pop/metal bendovi tipa Him ili symphonic metal izvođači poput Tarje Turunen smatraju komercijalom, estradom, pa i „kuruzom“.

Elem, bend čine pjevač Turo (Johannes Holopainen), gitarist Lotvonen (Samuli Jaski), basist Pasi (Max Ovaska) i bubnjar Jynkky (Antti Heikkinen) i ne ide im baš najbolje: već 12 godina sviraju u podrumu lokalne klaonice glazbu koju slikovito nazivaju “symphonic post-apocalyptic reindeer-grinding Christ-abusing extreme war pagan Fennoscandian metal”. U međuvremenu su odrasli pa su se pozapošljavali na zanimljivim radnim mjestima: Turo radi kao pripravnik u ustanovi za mentalno oboljele i čisti govna starih lujki, Lotvonen radi kod svog starog u klaonici gdje vježbaju, dok Pasi radi u gradskoj knjižnici gdje klincima savjetuje da ne posuđuju CD-ove Justina Biebera već nekih nikad-čuo grindcore metal bendova iz Urugvaja. Naravno, ne morate dugo razmišljati da biste shvatili kako lokalna zajednica prihvaća ovu četvoricu dugokosih outcasta i misfita.

Ekipa još nije imala niti jednu jedinu živu svirku, a razlog je taj što piče samo obrade i nemaju nijednu svoju stvar. To će se promijeniti nakon bizarnog događaja u klaonici gdje mašina za rezanje mesa zašteka dok reže tijelo jelena, pa gitarist dobije ideju za riff koji će biti okosnica njihove prve autorske pjesme. Njihov demo snimak dospije u ruke metal promotera s velikim crnim kaubojskim šeširom iz susjedne Norveške koji ih onako usput pozove da nastupe na najvećem norveškom festivalu ekstremnog metala. Vijest se pročuje po gradu i momci odjednom postaju glavne face, no ispostavlja se da od nastupa na festivalu neće biti ništa. Ipak, ne želeći priznati poraz, ekipa odluči da krene u Norvešku da ostvare svoje snove što će dovesti do cijelog niza komičnih situacija, pa umalo i do rata između dviju država…


Film se ugrubo može podijeliti u tri dijela: u prvom se upoznajemo s glavnim likovima, odnosom lokalnog stanovništva prema njima i bullyingom kome je Turo izložen od strane siledžija ali i lokalnog šerifa i taj dio je odličan. Sva četvorica glavnih likova su međusobno različiti ali dobro iznijansirani karakteri, a vrlo dobra gluma čini ih instantno dopadljivima i simpatičnima, posebno bassist Pasi, enciklopedija glazbe, koji izgovara svoje pošalice s mrtvački ozbiljnim izrazom lica. Svi su likovi ovdje pomaknuti, ekscentrični, pomalo twinpeaksovski, setting je također lynchovski (mali gradić okružen gustom šumom i brdima), a niz komičnih situacija u koje ekipa upada pametno je napisan i nije isforsiran samo gega radi.

Drugi dio filma, onaj nakon što ekipa postane popularna u svojoj mahali, je najslabiji, a dodatno ga otežava ljubavna priča Tura i cvjećarke Miie (Minka Kuustonen) gdje najviše dolaze do izražaja slabosti filma, posebice sklonost klišeiziranim i već viđenim situacijama. Naravno da je Miia kćerka lokalnog šerifa, naravno da on ne podnosi Tura, naravno da je tu i konkurencija u vidu ljigavog ali popularnog šlageraša Jounija…

Sreća pa drugi dio kratko traje, a onda prelazimo na urnebesni i manijakalni treći dio filma, suludi road trip koji će količinom apsurda i nebuloza zadovoljiti svakog ljubitelja legendarnih Monty Pythona. Ekipa kreće na put u Norvešku u ukradenom kombiju s mrtvačkim lijesom na krovu, usput će oteti i pravi vikinški brod, a po dolasku na granicu umalo će izazvati rat s norveškom vojskom koja je dobila dojavu da u kombiju stiže grupa terorista. Tu ima i jedna od najurnebesnijih scena filma, kada Pasi, onako mrtav ‘ladan i s Kissovskom šminkom na licu, objašnjava norveškoj pukovnici da su oni na misiji od Sotone, na što ova još mrtvije ‘ladnije odgovara: „Slušajte, ja volim Sotonu koliko i svaka žena u 40-ima, ali svejedno vas moram privesti na ispitivanje“. [🙂]   Ta posljednja trećina filma sumanut je ali uspio miks „Blues Brothersa“ i gore pomenutog „Hunt For the Wilderpeople“.

Takvih bisera ima razasutih kroz cijeli film, uključujući i nekoliko uspjelih pošalica na račun Europske unije, i svakako su mnogo efektniji nego prvoloptaški štosevi za klinčadiju poput bljuvotina u zraku. Pa ipak, ono što „Heavy Trip“ čini toliko zabavnim nisu samo ti komični elementi. Film niti u jednom trenutku ne pada u zamku jeftinog slipsticka, već u priču ubacuje i teme poput prijateljstva, (ne)prihvaćanja različitosti, homofobije, bullyinga, odrastanja u konzervativnoj zajednici i ne odustajanja od potrage za svojim snovima čak i kad ti svi govore da od toga neće biti ništa.

Jest, sve je to pomalo nabacano, na momente klišeizirano i već viđeno, ali što mogu kad sam sucker za filmove o apsolutnim autsajderima i luzerima koji se bore da nešto postignu, vjerojatno zato što sam i ja apsolutni autsajder i luzer koji nikada ništa nije postigao, pa mi je drago kada to netko drugi učini umjesto mene [🙂] . Ovaj će vas film jako dobro zabaviti i nasmijati, a to baš nije čest slučaj kada govorimo o heavy metal žanru, pogotovo ekstremnom metalu made in Finland.

Pod uvjetom, naravno, da volite brutalan i glasan heavy metal jer je film pun takve glazbe (originalnu glazbu za film pisao je poznati gitarist finskog power metal benda Stratovarius Lauri Porra). Film možete naći na torrentima našim svagdašnjim s engleskim subovima tako da nećete imati problema s praćenjem radnje.

Metalhead Hadžo