Sjeća li se neko od vas benda Entombed, ali prvih albuma. Revolting sviraju upravo to, samo nabrijano modernom produkcijom. Čak je i tzv „buzzsaw guitar“ zvuk isti. Ovdje se postavlja pitanje da li ima smisla praviti album koji toliko liči na neke druge koji se smatraju kultnima, albumi koji su označili početak jedne scene i ere u metalu i za koje znaju milioni fanova? Obično bih rekao da nema baš mnogo smisla, ali ne valja biti ni potpuno isključiv.

Revolting su izdali interesantan album. Jeste da to zvuči kao Entombed sa početka karijere, ali ima nečega novoga što daje posebnu čar ovim pjesmama. Nisu zbrzane i nisu puki plagijat i obiluju melodijskim pasažima. Zvuči mi kao da su ljudi jenostavno želili da nastave Entombed priču koja je bila završena nakon drugog albuma, pa i da je obogate koliko znaju i umiju, omaž „Left Hand Path“ i „Clandestine“. Ako je tako, u potpunosti su uspjeli. Nadam se da je to motiv. Sa intelektualne strane ... tu nema o čemu da se priča. Teme su iz tzv. horror B filmova i ta jedna činjenica će ih čvrsto zadržati u undergroundu.

Ako čeznete za ukusom švedske scene sa početka devedesetih, onda su Revolting bend za vas. Udahnuli su novi život staroj sceni i isplati se čuti i vidjeti.

Nikola Franquelli