Putrid Blood – Poslednji Pozdrav
Helly Cherry
Šidski Putrid Blood su me potpuno oborili sa nogu sa prethodnim prvim albumom „Absolute Profit“. Kombinacija zrelog instrumentalisanja, vrlo energičnih pjesama podpomognute oštrim tekstovima i sa dva vokala ... vjerujte, ostavili su vrlo upečatljiv trag i to je jedan od albuma kojima volim da se vraćam i da vrtim. Ima onaj kvalitet albuma koji se slušaju jer je veza između benda i slušaoca vrlo tijesna. Ima tu karakteristiku da se jaz između benda i publike ne primjećuje. Ima tu osobinu da se sluša sa ponosom! Zato me je bilo malo strah kako i što će da urade na sledećem albumu. Strah jer živimo tu gdje živimo. Kultura, stil života, okolnosti života i življenja, a i šest godina je prošlo od prethodnog albuma ... sve to utiče i na ljude, na rad, i često puta se događa da nakon prvog entuzijazma, energija splasne. Ne bi bili ni prvi ni zadnji. Ne možete vjerovati koliki kamen mi je pao sa srca nakon što sam prvi put odslušao „Poslednji Pozdrav“.
„Poslednji Pozdrav“ je parola za sve „dripce, džulove, džibere i kurvetine“. Nije baš najpristojnije rečeno, ali je potpuno iskreno i vrlo jasno, i na Srpskom jeziku da nema niti malo dvoumljenja kome je namjenjeno. Kao i prvi album, i ovaj obiluje odličnim i vrlo brzim i jako dinamičnim instrumentalisanjem, uvjek vrlo napeto a niti jednog momenta monotono. Putrid Blood su jedan od onih bendova koji shvataju značaj jednog odličnog rifa ali i potrebe da pored tog jednog rifa pjesma ima i dovoljno dinamike i raznovrsnosti da održi pažnju slušaoca. Znaju vrlo dobro da jedna uspješna pjesma ima nekoliko djelova koje treba uklopiti i povezati kako treba. Pjesma je kao živi organizam. Ima svoje organe, ekstremitete i čula. Sami ne mogu mnogo, ali kada se spoje u jedan organizam, život se stvara i donosi nevjerovatna iznenađenja. Svaka pjesma na ovom albumu ima svoj život. Naveo bih „Ustaj i Gazi“ i njen tuč težak i taman koliko treba brz rif. Pa je tu „Rokenrola“, kidajuća „Mašinerija“, „Odmazda“, „Topovsko Meso“ ... eto, još par pjesama i navedoh cijeli album. Nema prosječne pjesme.
Bend pratim od prvog demo EP-a i primjetan je ne samo napredak u samom muziciranju već i komponovanju i želji da cjelina bude dobro oblikovana. Osnova je ista: čvrsta, brza i bezkompromisna vatrena svirka sa enormnom dozom gruva na koju dva vokala samo dolivaju gorivo, ali ima i ono nešto novo što čini novi album uzbudljivim. Ja sam uvjeren da su Putrid Blood iz New Yorka, Londona ili nekog drugog većeg centra, do sada bi imali vrlo jak ugovor i po cijelu godinu bi bili na turneji. Sa dva albuma i jednim odličnim demo EP-em imaju materijala sasvim dovoljno da budu i headlineri. Rado bih nastavio o ovome, ali bih morao zaći u politiku, a ne želim da prljam ove redove. Poenta je u tome da Putrid Blood sa prethodnim i sa ovim albumom imaju proizvode koji mogu da pariraju bilo kom svjetskom pandanu. Mogao bih navesti i par primjera koji im nisu ni do koljena, a mnogo su poznatiji.
Primjetna je i ohohooo količina soliranja (rak rana mnogim domaćim bendovima), kao i ubitačna ritam sekcija. Srđanov bas i svaki Petrov udarac u bas bubanj su precizno odmjereni i uokvireni vrlo dobrom produkcijom. Tekstovi su jednostavniji, da kažem, siroviji nego što sam očekivao. Nisam veliki pobornik toga, ali razumijem da bijes treba izbaciti. Potreba da se uvrijedi „neprijatelj“ je sasvim normalna, ali sam uvjeren da bi bolje uobličeni tekstovi bili mnogo upečatljiviji i dubljeg traga. Možda malo suviše zalazim u ličnu teritoriju, ali ni meni đavo ne da mira, pa moram da popujem. Omot, iako se slična tematika već gledala, je pun pogodak. Uparen sa nazivom albuma, poruka je vrlo jasna.
Putrid Blood su jedni od lidera sada već vrlo dobre i jake Srpske metal scene. Jeste da ta scena ima svojih problema, ne vjeruje sama sebi, ali sa ovakvim albumima nema zime. Rad, red i disciplina su Putrid Blood oblikovali u jednu vrlo žestoku metal mašinu.
Nikola Franquelli
„Poslednji Pozdrav“ je parola za sve „dripce, džulove, džibere i kurvetine“. Nije baš najpristojnije rečeno, ali je potpuno iskreno i vrlo jasno, i na Srpskom jeziku da nema niti malo dvoumljenja kome je namjenjeno. Kao i prvi album, i ovaj obiluje odličnim i vrlo brzim i jako dinamičnim instrumentalisanjem, uvjek vrlo napeto a niti jednog momenta monotono. Putrid Blood su jedan od onih bendova koji shvataju značaj jednog odličnog rifa ali i potrebe da pored tog jednog rifa pjesma ima i dovoljno dinamike i raznovrsnosti da održi pažnju slušaoca. Znaju vrlo dobro da jedna uspješna pjesma ima nekoliko djelova koje treba uklopiti i povezati kako treba. Pjesma je kao živi organizam. Ima svoje organe, ekstremitete i čula. Sami ne mogu mnogo, ali kada se spoje u jedan organizam, život se stvara i donosi nevjerovatna iznenađenja. Svaka pjesma na ovom albumu ima svoj život. Naveo bih „Ustaj i Gazi“ i njen tuč težak i taman koliko treba brz rif. Pa je tu „Rokenrola“, kidajuća „Mašinerija“, „Odmazda“, „Topovsko Meso“ ... eto, još par pjesama i navedoh cijeli album. Nema prosječne pjesme.
Bend pratim od prvog demo EP-a i primjetan je ne samo napredak u samom muziciranju već i komponovanju i želji da cjelina bude dobro oblikovana. Osnova je ista: čvrsta, brza i bezkompromisna vatrena svirka sa enormnom dozom gruva na koju dva vokala samo dolivaju gorivo, ali ima i ono nešto novo što čini novi album uzbudljivim. Ja sam uvjeren da su Putrid Blood iz New Yorka, Londona ili nekog drugog većeg centra, do sada bi imali vrlo jak ugovor i po cijelu godinu bi bili na turneji. Sa dva albuma i jednim odličnim demo EP-em imaju materijala sasvim dovoljno da budu i headlineri. Rado bih nastavio o ovome, ali bih morao zaći u politiku, a ne želim da prljam ove redove. Poenta je u tome da Putrid Blood sa prethodnim i sa ovim albumom imaju proizvode koji mogu da pariraju bilo kom svjetskom pandanu. Mogao bih navesti i par primjera koji im nisu ni do koljena, a mnogo su poznatiji.
Primjetna je i ohohooo količina soliranja (rak rana mnogim domaćim bendovima), kao i ubitačna ritam sekcija. Srđanov bas i svaki Petrov udarac u bas bubanj su precizno odmjereni i uokvireni vrlo dobrom produkcijom. Tekstovi su jednostavniji, da kažem, siroviji nego što sam očekivao. Nisam veliki pobornik toga, ali razumijem da bijes treba izbaciti. Potreba da se uvrijedi „neprijatelj“ je sasvim normalna, ali sam uvjeren da bi bolje uobličeni tekstovi bili mnogo upečatljiviji i dubljeg traga. Možda malo suviše zalazim u ličnu teritoriju, ali ni meni đavo ne da mira, pa moram da popujem. Omot, iako se slična tematika već gledala, je pun pogodak. Uparen sa nazivom albuma, poruka je vrlo jasna.
Putrid Blood su jedni od lidera sada već vrlo dobre i jake Srpske metal scene. Jeste da ta scena ima svojih problema, ne vjeruje sama sebi, ali sa ovakvim albumima nema zime. Rad, red i disciplina su Putrid Blood oblikovali u jednu vrlo žestoku metal mašinu.
Nikola Franquelli