Ross The Boss - By Blood Sworn
Helly Cherry
Ave Ross! Čovjek se vratio! Ako vam je njegovo ime nepoznato, onda Manowar nije sigurno. On je jedan od osnivača benda i jedan od tvoraca prvih pet albuma. Ovaj novi solo "By Blood Sworn" je upravo Manowar u najboljem svjetlu: mišići, pjevljive epske pjesme o hrabrosti i borbi i rifovi za koje je potreban dobro uvježban ručni zglob. Obično bi ovo bila vrlo loša kritika, uporedba sa jednim ovako poznatim bendom, ali kada je čovjek stvorio bend i neke od najboljih albuma u karijeri tog istog benda, nemoguće je ne povući paralele. No, ipak je bolje zaustaviti se sa poređenjima.
"By Blood Sworn" je album krcat hitova i pjesama koje pršte od snage, energije, melodije i elana (poslušaj "Among the Bones"). Kao da ljudi imaju barem trideset godina manje. Jeste, imaju oni iskustva i kilometražu iza sebe, ali da bi se napravio jedan ovako moćan album, potrebno je nešto malo više od same tehnike, umješnosti ili znanja. Ono malo se zove talenat, a Ross The Boss ga ima za izvoz, kao i svi ostali članovi benda koji svoje adute pokazuju u širokom luku. Pjevač Mike Cotoia je posebno iznenađenje. Pored same činjenice da ima glas u rasponu od šest (!) oktava, on bukvalno samelje mikrofon svojim divljačkim pjevanjem. Pobogu, na albumu nema jedne prosječnije pjesme. Sve su odlične, sve su hitovi. Da je ovaj album izašao osamdesetih, pomeo bi cijelu metal scenu, bez imalo sumnje.
Danas je situacija malo drugačija, i najviše zbog fragmentacije scene i zbog ogromne ponude, album će imati manji uticaj, ali nikako zbog kvaliteta koji nije niti malo u pitanju. Bitno je da dođe do ušiju onih koje interesuje ovakav stil, a ne sumnjam da je već raspalio maštu mnogih. Čak što više, ovaj album zaslužuje da ide u deset najboljih za trenutnu kalendarsku godinu i zato vas urgiram da ga slučajno ne propustite. Na kraju albuma je, hmmmm, da li je nazvati obrada, Manowar, Hail and Kill koja reže u ovoj osvježenoj varijanti. Ah, mladosti, mladosti :)
Nikola Franquelli
"By Blood Sworn" je album krcat hitova i pjesama koje pršte od snage, energije, melodije i elana (poslušaj "Among the Bones"). Kao da ljudi imaju barem trideset godina manje. Jeste, imaju oni iskustva i kilometražu iza sebe, ali da bi se napravio jedan ovako moćan album, potrebno je nešto malo više od same tehnike, umješnosti ili znanja. Ono malo se zove talenat, a Ross The Boss ga ima za izvoz, kao i svi ostali članovi benda koji svoje adute pokazuju u širokom luku. Pjevač Mike Cotoia je posebno iznenađenje. Pored same činjenice da ima glas u rasponu od šest (!) oktava, on bukvalno samelje mikrofon svojim divljačkim pjevanjem. Pobogu, na albumu nema jedne prosječnije pjesme. Sve su odlične, sve su hitovi. Da je ovaj album izašao osamdesetih, pomeo bi cijelu metal scenu, bez imalo sumnje.
Danas je situacija malo drugačija, i najviše zbog fragmentacije scene i zbog ogromne ponude, album će imati manji uticaj, ali nikako zbog kvaliteta koji nije niti malo u pitanju. Bitno je da dođe do ušiju onih koje interesuje ovakav stil, a ne sumnjam da je već raspalio maštu mnogih. Čak što više, ovaj album zaslužuje da ide u deset najboljih za trenutnu kalendarsku godinu i zato vas urgiram da ga slučajno ne propustite. Na kraju albuma je, hmmmm, da li je nazvati obrada, Manowar, Hail and Kill koja reže u ovoj osvježenoj varijanti. Ah, mladosti, mladosti :)
Nikola Franquelli