„The Terror“ je doista jezovita serija, čak ne toliko zbog čudovišnog bića koje se obrušava na mornare zarobljene u arktičkom ledu, koliko zbog prijeteće atmosfere vječnog leda i hladnoće koja je sjajno i uvjerljivo prikazana…


Priča je strašna sama po sebi: sredinom 19. stoljeća dva broda britanske kraljevske mornarice, Erebus i Terror, krenula su sa 130 ljudi na put preko kanadskog Arktika pronaći sjevernozapadni prolaz kroz beskrajne ledene predjele. Nakon što su isplovili, više ih nitko nije vidio. Organizirane su brojne ekspedicije u potrazi za njima, ali brodovi su pronađeni tek 2014., odnosno 2016. godine, i tek se tada manje-više točno utvrdilo što se dogodilo: dvije zime proveli su zarobljeni i okovani u snijegu, brzo su ostali bez hrane (mnogi su se i potrovali zbog loše zatvorenih konzervi) pa su se okrenuli kanibalizmu i ubijanju, došlo je i do otvorene pobune, neki su poludjeli, a naposlijetku je šačica preživjelih krenula na očajničko putovanje pješice pokušavajući doći do civilizacije, no nitko nije uspio u tome. Dobar dio informacija istraživači su prikupili od Inuita, nomadskog plemena koje živi u tim surovim predjelima, među kojima se desetljećima s koljena na koljeno prenose priče o ukletim brodovima i njihovoj posadi, no tek otkrićem dvaju brodova dobili su se materijalni dokazi o tome kako se cijela priča odvijala.

Poznati američki pisac Dan Simmons 2007. godine napisao je po tom događaju svjetski bestseler „The Terror“ gdje je koristio ono što se do tada znalo o nestanku brodova, a u cijelu priču ubacio je i elemente klasičnog horora i nadnaravnog trilera u liku i (ne)djelu čudovišnog mitološkog bića Tuunbaqa koje u najboljoj „Alien“-ovskoj tradiciji ubija mornare jednog po jednog. Vrlo brzo krenuli su pregovori o ekranizaciji knjige, u početku je bilo zamišljeno da to bude dugometražni kino film, no naposlijetku su se odlučili za TV seriju. Showrunneri David Kajganich i Soo Hugh već su imali gotov scenario temeljen na Simmonsovoj knjizi kada su otkriveni nesretni brodovi, pa su scenarij prerađivali maltene u hodu kako bi uključili što više novih informacija i što autentičnije prikazali što se mornarima događalo. Na kraju su se dosta udaljili od knjige što je čak i dobro: cijela priča toliko je jeziva da joj nikakvo čudovište zapravo nije ni potrebno…


Da serija bude što autentičnija pobrinuli su se time što su svi likovi u njoj dobili imena po stvarnim osobama koje su sudjelovale u toj nesretnoj ekspediciji, ali i sjajnim castingom glumaca koji su svi odreda fascinantni. Glavni lik i vođa ekspedicije je kapetan John Franklin (Ciarán Hinds, TV publici poznatiji kao Mance Rayder iz „Game of Thrones“-a i Julije Cezar iz HBO-ovog spektakla „Rim“), iskusan ali pretjerano tašt moreplovac koji želi ući u povijest otkrićem ovog pomorskog puta i ne slušajući iskusnije odvodi ekspediciju u propast. Njegov zamjenik i kapetan „Terrora“ je Francis Kozier (Jared Harris, najpoznatiji kao Lane Pryce iz sjajnih „Momaka s Medisona“, konačno je dobio odavno zasluženu glavnu ulogu), iskusniji moreplovac od Franklina ali ima dvije falinke: prvo, ispičutura je, što se od mornara možda i očekuje  , ali drugo, ono važnije, Irac je, a Irci u ono vrijeme nisu ni mogli napredovati dalje od položaja pomoćnika kapetana. Treći u nizu je mladi i nadobudni James Fitzjames (Tobias Menzies, najpoznatiji kao Edmur Tully iz „Igara prijestolja“ i kao Brut iz „Rima“ koji je svojim bodežom načeo Cezara) koji se najvećim dijelom ulizuje kapetanu Franklinu, a organski ne podnosi Koziera i ismijava ga kad god može.

Sjajni glumci nastanjuju i potpalublje obaju brodova, prije svega brodski liječnik, mladi Henry Goodsir (Paul Ready), čije prezime vam odmah otkriva o kakvoj se osobi radi: suosjećajan, ljubazan, šaputavog glasa, sušta suprotnost alfa mužjacima oko sebe, iako bi zlobnik poput mene svakako primijetio da mu pos’o baš i ne ide najbolje: dvije osobe je liječio u prve dvije epizode i obje su otišle grobaru na lopatu, a broj tijela u narednim epizodama samo će se povećavati. U ovoj izrazito muškoj postavi odskače samo jedan ženski link: Inuitkinja Lady Silence (Nive Nielsen, kantautorica, gitaristica i vokal indie folk benda The Deer Children) koju dovode na brod ne znajući da je za njom u potrazi i misteriozno biće Tuunbaq…


Osim sjajne glumačke ekipe, gledatelje bi moglo privući svakako najzvučnije ime cijelog projekta, ono izvršnog producenta Ridleya Scotta. Redatelja genijalnog „Aliena“ nije bilo teško nagovoriti da se uključi u projekt koji bismo najlakše mogli opisati kao „Aliena na ledu“  , koncept blizak kultnom klasiku Johna Carpentera „Stvar“ iz davne 1982. Tome najviše pridonosi setting: grupa ljudi zarobljena u zatvorenom prostoru koja se mora boriti s užasom koji ih ubija jednog po jednog, taj osjećaj klaustrofobije koji stalno generira napetost. Doduše, kao što rekoh, u prve dvije epizode stvora vidimo samo u djeliću sekunde kako napada jednog člana posade i nismo sigurni ni što je to, mornari također misle da je u pitanju polarni medvjed. No, sjetite se, prvi (i najbolji) „Alien“ također počinje sporo, u prvoj polovici filma gotovo ništa se ne događa, a onda kreće raspašoj, a tako nešto prisutno je i u „Teroru“.

Prve dvije epizode emitirane do sada naglasak stavljaju na građenje odnosa među mornarima i stvaranje prijeteće atmosfere nesigurnosti i očaja. Napetost na zarobljenim brodovima raste, arktička zima je stisla i ne pušta, ledene oluje su svakodnevna pojava, a u zraku se od početka osjeća nešto prijeteće. Brodski pas neprestamo laje upozoravajući na nevidljivu ali približavajuću opasnost, a osjećaju konstantne nelagode i strepnje pridonose i scene poput mladog mornara koji umire u mukama dok mu halucinacija inuitskog šamana poručuje da bježe odatle što prije; mornar koji pada s promatračnice u ledeno more, autopsija koju dr. Goodsir obavlja koja nije za one slabijeg želuca ili za one koji vole nešto pregricnuti dok gledaju seriju  , kompas koji je poludio, surova zimska „idila“ za koju ne znaš kad je strašnija – tijekom dana kada je toliko bijelo da te bole oči ili po noći kada ne vidiš prst pred nosom. U jednoj od najboljih scena u prvoj epizodi ekipa šalje jednog mornara u rudimentarnom ronilačkom odijelu da oslobodi propeler od nakupljenog leda – prizor najcrnjeg mraka duboko ispod zaleđenog mora doista se doima kao da dolazi iz najgore noćne more.


Ono čime se mi Rvati možemo pohvaliti je to da je serija dobrim dijelom snimana kod nas, prošle godine na otoku Pagu, a prije toga, tijekom zime, snimalo se u Mađarskoj gdje su u jednom studiju izgrađene replike brodova, toliko minuciozno, vjerno i bogato detaljima da ništa nije prepušteno slučaju. Pag je odlično poslužio kao nadomjestak za nepreglednu pustoš i ledene tundre Arktika (uz dosta kompjuterski generiranih efekata, naravno) i to sve skupa izgleda doista spektakularno. Produkcija je skupa, angažirani su najbolji ljudi ispred i iza kamere (redatelj Edward Berger, snimatelj Florian Hoffmeister itd.), što je i inače odlika britanskih povijesnih serija.

Na temelju prve dvije odgledane epizode, najtoplije vam preporučam „The Terror“: sjajno dočaran setting surovog Arktika, očajnih mornara zarobljenih u ledenoj zamci i izloženih teroru prirode i mitološkog čudovišta, vjeran do najsitnijeg detalja, s odličnim glumcima i s pametnim scenarijem. Ali serija ima i edukativan karakter: pokazuje koliko su ljudi arogantni i uvjereni da mogu prirodu pokoriti sebi, ali kad priroda uzvrati udarac onda to radi na najokrutniji zamislivi način. I konačno, „The Terror“ je i studija karaktera: kako ljudi reagiraju kad se nađu u pogibeljnoj situaciji, kada se bore za goli život, koji se okidači tu povlače i pretvaraju i najbolje među nama u divlje zvijeri.

Nadam se da će autori tom segmentu nastaviti pridavati najveću pažnju u nastavku serije i da ju neće pretvoriti u još jedan klasičan hororac u kome se samo gomilaju ljudska trupla. Nemojte da vas odvrati pomalo usporen ton prve dvije epizode: investirajte svoje vrijeme u ovu seriju i strpljenje će vam se nagraditi.

Užasnuti Hadžo