„Counterpart“ je u osnovi old school špijunska serija s malo sci-fi elemenata, istraživanja pitanja identiteta, retro noir atmosfere Berlina i sjajnim J. K. Simmonsom koji cijelu seriju nosi na svojim leđima. 
 

Jedna od najzanimljivijih novih serija koju pratim od početka ove godine svakako je „Counterpart“, prva TV serija koju je napisao i producirao Justin Marks. Marks je najpoznatiji široj javnosti kao scenarist vrlo popularne igrane ekranizacije „Knjige o džungli“, no osim toga relativno je nepoznato ime, barem meni. Kako je dobio u ruke izradu ove serije pojma nemam, ali napravio je vrlo dobar posao.

Radnja serije događa se u današnje vrijeme. Zamislite da osim naše stvarnosti postoji još jedna, paralelna stvarnost, koja je nastala prije 30-ak godina. Do tada je postojala samo jedna dimenzija, a sada postoje dvije koje se sve više udaljavaju jedna od druge. Svi ljudi imaju svoje dvojnike na drugoj strani, a svi stariji od 30 imaju zajedničku povijest, isti život, ali nakon razdvajanja kreću različitim putevima. Između dvaju svjetova postoji samo jedan prolaz, podzemni tunel, jako dobro čuvan, kao i cijela priča o dva svijeta za koju znaju samo odabrani. Prelazak između svjetova moguć je samo uz posebne vize, na vrlo kratko vrijeme.

Glavni junak je Howard Silk (J.K. Simmons), bolje rečeno anti-junak: 30 godina radi u nekoj UN-ovoj agenciji u Berlinu a da ni sam ne zna što zapravo radi, klasičan birokrat i čovjek od rutine: svaku večer nakon posla posjećuje ženu u bolnici koja je u komi, vodi dosadan, bezličan život i pomirio se s time da nikada neće dobiti promaknuće. To će se stubokom promijeniti kad upozna svog dvojnika iz drugog svijeta: Howard 2 je sušta suprotnost – visoko rangirani operativac, iskusan špijun, ciničan, alfa mužjak, a u našu dimenziju dolazi kako bi uhvatio profesionalnog ženskog plaćenog ubojicu imena Baldwin koja je ilegalno prešla u našu dimenziju i ubija određene mete. Obojica Howarda kreću u potragu za Baldwinovom da bi se poslije utvrdilo kako je ona samo vrh ledenog brijega tajnog plana visokih dužnosnika iz paralelne dimenzije da eliminiraju visoko pozicionirane osobe na našoj strani i zamijene ih svojim ljudima. Da bi lakše riješili ovu urotu, pada dogovor da Howardi zamijene mjesta, pa tako naš Howard odlazi u paralelnu dimenziju, a Howard 2 ostaje ovdje.

Ako vam se iz ovog uvodnog opisa učini da imamo posla s još jednom nepotrebnom i zatupljujućom sci-fi serijom kakvih se namnožilo na stotine, moram vas razuvjeriti: ovo je prije svega špijunski triler. Nekome će se motivi učiniti poznatima, da, prepoznali ste „Fringe“, je li tako, ali i „Fringe“ je u osnovi bio detektivska serija s ubačenim sf elementima. Isto je i ovdje. „Counterpart“ najviše nalikuje nekom od romana John le Carréa – špijuni uglavnom rade dosadne uredske poslove, bave se šifriranjem poruka, praćenjem, sastaju se po crkvama i sličnim egzotičnim mjestima, ima tu dvostrukih agenata, mračnih hodnika, ulica i još mračnije diplomacije, velike urote – samo što je u sve to dodana priča o paralelnim svjetovima.
 

Poveznica s le Carréovim romanima je i izostanak James Bondovske akcije – ima akcijskih scena, ali samo kao dodatak narativu serije. Naravno, tu je i setting: Berlin u dvije inkarnacije, sličan ali i podosta različit grad, što je očit hommage gradu u vrijeme Hladnog rata kada je bio podijeljen zidom. Berlin s druge strane je mnogo manje životan i živahan, i dalje je na vlasti rigidni, represivni i paranoični kvazi-komunistički sustav (odmah pored ulaza u podzemni tunel nalazi se restoran „Moskva“) koji je pokrenuo novu verziju Hladnog rata protiv susjedne dimenzije.

Ako još niste sigurni treba li seriju gledati ili ne, nudim vam još jedan razlog, možda i ključni: J.K. Simmons, genijalni britanski glumac koji je nakon sto godina snimanja filmova konačno zasjao prije nekoliko godina u ulozi sadističkog profesora glazbenog u sjajnom filmu „Whiplash“ za koju je dobio i Oscara. Simmons glumi dva totalno različita Howarda: potpuno je razdvojio njihov govor, kretanje, držanje tijela i izraze lica s takvom uvjerljivošću da u svakom trenutku možete pratiti koji je koji bez da na čelu nose etiketu J. Možda ste primjetili da je to postao mini trend u TV serijama posljednjih par godina da jedan glumac glumi identične blizance: Justin Theroux u genijalnim „The Leftovers“, Tatiana Maslany u „Orphan Black“, James Franco u „The Deuce“, Ewan McGregor u trećoj sezoni „Farga“ i Kyle MacLachlan u povratničkoj sezoni „Twin Peaksa“, ali stavljam kitu na panj da nitko nije tako detaljno i kirurški precizno prikazao razlike u karakteru kao J.K. Simmons ovdje.

Zapravo, prve dvije-tri epizode Simmons nosi cijelu seriju na svojim plećima, ostali likovi u početku su tek skice, ali kako serija odmiče tako se i oni otkrivaju i razvijaju, prije svih Howardov nadređeni, mladi i nadobudni direktor odjela Quayle (Harry Lloyd), Howardova žena Emily (Olivia Williams) u drugoj dimenziji te Baldwin (Sara Serracioco) koja se, nakon što su ju njezini nalogodavci pokušali eliminirati, okreće protiv njih.
 

Konačno, ako vam sve ovo nije bilo dovoljno da vas zaintrigira, „Counterpart“ možete promatrati i kao studiju identiteta i karaktera. Marks se bavi pitanjem koliko su naši identiteti urođeni, a koliko stečeni: oba Howarda počeli su kao jedna jedinka, da bi potom, razdvajanjem dimenzija, i njihovi životi otišlo totalno drugačijim putevima. U odličnoj sceni negdje na samom početku serije „naš“ Howard susreće Baldwin nakon što je ubila svog duplikata iz naše dimenzije i pita ju zašto ju nije poštedjela kad joj nije predstavljala prijetnju, na što atentatorica odgovara: „Ne možemo pobjeći od onoga što jesmo“. Ipak, Marks se ne slaže u potpunosti s tom tvrdnjom, pa će biti zanimljivo vidjeti u narednim epizodama, dok dva Howarda borave u tuđoj dimenziji, hoće li se među njima početi pojavljivati i neke sličnosti.

Do sada je emitiramo osam epizoda (u trenutku objave i devet - prim.ur.), Starz ih plasira u tjednom ritmu, ja sam pogledao svih osam i čekam još dvije. Ako vi pak volite binge-watchati, strpite se još malo pa trk do najbližeg Torrenta i ošacujte cijelu seriju, vjerujem da će vam se dopasti. Dajte joj malo vremena jer je početak dosta spor, ali nakon prvih nekoliko epizoda bit ćete uvučeni u zečju rupu poput Alise (ili Howarda 🙂) i htjet ćete vidjeti, kao što Morpheus kaže Neu u „Matrixu“, koliko je rupa zapravo duboka.

No, obzirom da su naručene dvije sezone od po deset epizoda, a priča nudi široke mogućnosti rastezanja, do odgovora na to pitanje mogli bi se načekati…

Hadžin dvojnik