Asheraah je post-metal/sludge bend iz Rijeke kojeg čine Dubravko (gitara, ritam mašina, sample-ovi), Mario (gitara) i Mirko (vizualni koncept). Bend je prvi album The Mountain izdao 2013. godine pod izdavačem Geenger Records, dok početkom 2018. samostalno izdaje EP Everything Will Fade sa tri nove trake. Bend je 2009. započeo sa tri člana no njihov broj je ubrzo narastao na šest. Kroz godine se postav mijenjao te se u konačnici vratio na tri člana koji danas stvaraju instrumentalnu glazbu u kombinaciji sa video projekcijama. Zvuk benda je sa vremenom postajao „teži“, te, iako i dalje ima elemente post-rocka,  počinje naginjati post-metalu, sludgeu i doom-u.


Kada ste napravili bend, koja je vaša želja bila i kakav smisao on ima? Šta to vama znači a šta bi trebalo slušaocima?
Asheraah je od početka zamišljen kao audio-vizualni projekt u kojem su oba segmenta od iste važnosti. Mi nemamo vokala, ali, pored glazbe, s publikom komuniciramo vizualima koji su nastali kao reakcija na naš zvuk. Privlače nas žanrovi u kojima je razbijena klasična struktura pjesama i gdje se slušatelja uvlači u atmosferu stvorenu zvukom i slikom. Na tragu glazbe koja je utjecala na nas, izvodimo „pjesme“ koje su često rastegnute, repetitivne i imaju oscilacije u dinamici.
Naša glazba je lako dostupna putem interneta, no naši koncerti su jedinstvena prilika da publici predstavimo potpuni zvučni i vizualni doživljaj. Na našim koncertima želimo potaknuti posjetitelje na razmišljanje o odnosu između sluha i vida, umjetnosti i tehnologije, čovjeka i prirode. Cilj nam je da publika sluša i očima, i da doživi naš projekt u potpunosti. Motivi vizualnog izričaja su emocionalna stanja, fizička stanja, elementi prirode te čovjekovog utjecaja na sve što ga okružuje. Na svakom koncertu se VJ-ing radi uživo, tako da svaki live nastup ima svoju osobnost, sukladno limitima prostora u kojima se odvija.

Motivi i filozofija benda...
Volimo glazbu općenito, a posebice glazbu sličnu onoj koju stvaramo u kombinaciji sa vizualnom izvedbom. Ne njegujemo striktnu formu i nismo ograničeni specifičnom tematikom koju pokušavamo predstaviti, ali trenutno njegujemo žešću atmosferičnu glazbu kojoj dajemo jedan introspektivni značaj.

U kojoj meri vam je ovaj bend nekakva spona sa društvom i način komunikacije sa istim, u kolikoj vaše lično ispucavanje energije i lično pražnjenje?
Mi ne komuniciramo s publikom eksplicitnom verbalizacijom, ali trudimo se meditativnom i pomalo hipnotičnom atmosferom zaokupiti pažnju slušatelja koji će možda u tom trenutku preispitati neke segmente svojeg odnosa sa svijetom koji ga okružuje. U našu izvedbu na neki način ugrađujemo stanja kroz koja prolazimo i energiju koju pronalazimo u pojavama koje susrećemo. Svaka skladba koju izvedemo je zasebno, čak i pomalo ritualno iskustvo za nas, a nadamo se i za slušatelja.

Koliko je teško okupiti ljude i održati ih zajedno u jednoj ovakvoj priči?
Dosta teško. Više promjena članova u našem sastavu i činjenica da nemamo live bubnjara i basistu svjedoče tome. Mnogo faktora utječe na (ne)mogućnost kontinuiranog djelovanja benda na alternativnoj sceni. Projekt kao naš ne donosi novac, već upravo suprotno, stoga ako nemate dovoljno strasti i volje žrtvovati neke druge interese, teško ćete dugo izdržati u jednoj ovakvoj priči. Pored toga, u našoj sredini nije lako naći ljude sa sličnim glazbenim interesima.

Problemi sa kojima se suočavate kao bend...
Naše boljke su vjerojatno iste kao i kod većine manjih ili alternativnih bendova: financije, ljudi koji bi se uz određenu žrtvu posvetili bendu te manjak infrastrukture u sklopu koje bi se bend mogao razvijati i nastupati (adekvatni prostori za probe, prostori za svirke, festivali, događanja).

Kome i u kojoj prilici biste pustili vaš bend?
Naša glazba bi mogla biti zanimljiva svima koji vole žešće riffove i imaju strpljenja sa dužim skladbama, a pogotovo onima koji vole bendove iz domene post-rocka/metala/sludgea kao što su Isis, Neurosis, Amenra, Year of no Light, Lvmen, Russian Circles, Rosetta, Pelican...