Alien (1979)
Helly Cherry
Izdavač: 20th Century Fox, 1979.
Režija: Ridley Scott
Scenarij: Dan O'Bannon
Gl. uloge: Sigourney Weaver, Tom Skerritt
Tagline: In space no one can hear you scream.
Režija: Ridley Scott
Scenarij: Dan O'Bannon
Gl. uloge: Sigourney Weaver, Tom Skerritt
Tagline: In space no one can hear you scream.
Radnja:
Posadu teretnog broda "Nostromo", punoga rudače, brodsko računalo budi iz stanja hibernacije. Kad se posada razbudila, shvate da nisu stigli do Zemlje nego ih je brod probudio jer je presreo nekakvu emisionu zraku koja bi mogla biti SOS poziv. Po zakonima Galaktičkih putovanja, svaki oblik inteligentnog života se treba ispitati. Nakon lociranja zrake spustili su se na planet i započeli potragu. Našli su nešto što predstavlja rukotvorinu drugačije kulture od ljudske i ušli su unutra. Pretragom po unutrašnjosti tog objekta našli su odaju s jajima.Ellen Ripley (Sigourney Weaver), koja je ostala na brodu, počinje sumnjati iz sadržaja navodne SOS poruke da to i nije SOS poruka nego upozorenje. Užas počinje...
Osvrt:
"Alien" rules!Ideja za film je odlična, ali i tricky u isto vrijeme. Zato je sam koncept filma fantastičan. Sa onim tricky mislim da se lako može i zeznuti film, ali ne sa kungfu vještinama velikoga Ridley Scotta. Sličnu ideju je uzeo i Carpenter za "Thing" i, iako je dobar film, nije ni do koljena "Alienu".
Film bi se lagano mogao podjeliti u dva djela. Prvi dio filma je dosta spor, čak u nekim scenama jako kubrickovski. Pod time mislim na "2001: A Space Odyssey" i scene u svemiru i unutrašnjosti broda. Prolaz kamere kroz hodnike svemirskog plovila, kompjuterska sučelja i izgled nekih prostorija mi je identičan onima u "H.A.L.-ovom brodu", čak i "Mother", glavni brodski kompjuter je svojevrsni H.A.L. Ta sporost na početku filma nam služi da se upoznamo sa likovima i da stvorimo neke osnovne utiske o njihovim osobnostima.
Tu vidimo da se ekipa "Nostroma" baš i ne podnosi i svi imaju jako ljudske mane. Konstantne svađe dvoje strojara s navigacijskim i pilotskim dijelom posade, stalna natezanja oko isplate i bonusa na plaću. Stvari na koje nismo navikli vidjeti od "onih posebnih i lijepih" koji plove svemirom. I za razliku od lijepo počešljanih i obrijanih lijepih lica kapetana i njegove svemirske "super" posade, koje i dan danas viđamo po ZF filmovima, ovi doslovno izgledaju k'o zadnji šljakeri. Tim izgledom i nekim tehničkim rješenjima izgleda letjelice i funkcioniranja djelova broda je postignut jedan ogroman efekt realnosti u filmu. Ja sam ostao oduševljen. Sve je samo osnovno: čelična konstrukcija, tu i tam koja lampica koja osvjetljava tek toliko da se vidi gdje se hoda. Jedna užasno realna budućnost sa svim manama ljudskosti. Sve u svemu; usko, hladno i mračno. Ambijent kao stvoren za podizanje panike.
Drugi dio filma je nešto kao ulazak u Gigerov svijet noćne more. Dosta kadrova na tom vanzemaljskom brodu/građevini je pod teškim utjecajem the Majstora čistih noćnih mora, boli i perverzije, H. R. Gigera. Od okamenjenog kostura nečega što bi trebalo predstavljati mrtvog vanzemaljca, preko odaje s jajima pa do samog izgleda svih Aliena; face-huggera koji je bolesni spoj pauka i zmije, maloga aliena koji je "rat based" izgleda i odraslog aliena koji je živuća noćna mora željeznih zubiju i glave oblika muškog spolnog organa. Nisam ja toliko perverzan, ali poznajem Gigerove radove i kod njega to nije slučajno.
Kada krene radnja ganjanja Aliena zaboravimo dosta idilične kubrickovske prizore sa početka i ulazimo u mračni svijet ventilacijskih uskih i slabo osvijetljenih otvora, što je i zaštitini znak Alien serijala. Po tim tunelima natjeravamo nešto što ni sami ne shvaćamo, a što je rođeno da živi u mraku i da ubija. Ništa više, ništa manje. Panika i jeza nam rastu i samim mahnitim paničarenjem posade broda. Vlaga, mrak i hrđa dominiraju svakim kadrom.
Daleko najnapetija scena je ulazak kapetana broda u te ventilacijske kanale i izlazak Aliena iz mraka. Iako kapetan ima i bacač plamena i pomoć preko komunikacijskih uređaja, nije daleko stigao. Alien, kao pravi lovac, je napravio zamku i kapetan mu se je doslovno spustio u krilo. Fantastično.
Bolesnija scena je kada skidaju zaštitnu kacigu sa pripadnika posade na kojega se naljepio face-hugger. U trenutku kada se kaciga razdvaja i skida vidimo da face-hugger pojača pritisak na vrat ozlijeđenog čovjeka. Taj sitni detalj nekako, uz povećanje jeze, povećava i odlučnost face-huggera da je on došao tu i da će ostati na tom tijelu.
Druga bolesnija scena je borba Ellen Ripley i znanstvenog zapovjednika koji je robot sa teškim psihičkim poremečajima. Neznam zašto, ali mene je ta scena izbezumila. Te neprirodne živčane kretnje robota koji mora ubiti, a ne zna kako. Bol i agonija popraćena odlučnošću i borbom protiv samog sebe je odlično predstavljena tom scenom.
Antologijska scena izlaska maloga Aliena iz tijela oplođenoga pripadnika posade je priča sama za sebe. Iz jedne idilične, opuštene atmosfere, na jako bolan način doslovno izranja zlo koje će ih terorizirati do samoga kraja filma (a i duže) :)
Film je teški masterpiece, mnogi bi ga mogli opisati kao običan "haunted house" film, ali s radnjom u svemiru. No, ovo je puno više. Zamislite sebe kako se osjećate kada otkrijete miša ili štakora u kući/stanu/garaži. Pa onda idete tog maloga glodavca uhvatiti jer osjećate gađenje kad nešto takvo hoda po vašoj "intimi". Iako je to samo mali glodavac, nije vam svejedno i određeno gađenje i jeza vas hvata... i onda te osjećaje pomnožite sa 100 i upakirajte u Ridley/Giger celofan i imate napetost "Aliena".
I naravno, tu se upoznajemo sa Alien motherfucker bitch huntress... besmrtnom Ellen Ripley. Jedinom pravom hardcore svemirskom heroinom!
Daleko najnapetija scena je ulazak kapetana broda u te ventilacijske kanale i izlazak Aliena iz mraka. Iako kapetan ima i bacač plamena i pomoć preko komunikacijskih uređaja, nije daleko stigao. Alien, kao pravi lovac, je napravio zamku i kapetan mu se je doslovno spustio u krilo. Fantastično.
Bolesnija scena je kada skidaju zaštitnu kacigu sa pripadnika posade na kojega se naljepio face-hugger. U trenutku kada se kaciga razdvaja i skida vidimo da face-hugger pojača pritisak na vrat ozlijeđenog čovjeka. Taj sitni detalj nekako, uz povećanje jeze, povećava i odlučnost face-huggera da je on došao tu i da će ostati na tom tijelu.
Druga bolesnija scena je borba Ellen Ripley i znanstvenog zapovjednika koji je robot sa teškim psihičkim poremečajima. Neznam zašto, ali mene je ta scena izbezumila. Te neprirodne živčane kretnje robota koji mora ubiti, a ne zna kako. Bol i agonija popraćena odlučnošću i borbom protiv samog sebe je odlično predstavljena tom scenom.
Antologijska scena izlaska maloga Aliena iz tijela oplođenoga pripadnika posade je priča sama za sebe. Iz jedne idilične, opuštene atmosfere, na jako bolan način doslovno izranja zlo koje će ih terorizirati do samoga kraja filma (a i duže) :)
Film je teški masterpiece, mnogi bi ga mogli opisati kao običan "haunted house" film, ali s radnjom u svemiru. No, ovo je puno više. Zamislite sebe kako se osjećate kada otkrijete miša ili štakora u kući/stanu/garaži. Pa onda idete tog maloga glodavca uhvatiti jer osjećate gađenje kad nešto takvo hoda po vašoj "intimi". Iako je to samo mali glodavac, nije vam svejedno i određeno gađenje i jeza vas hvata... i onda te osjećaje pomnožite sa 100 i upakirajte u Ridley/Giger celofan i imate napetost "Aliena".
I naravno, tu se upoznajemo sa Alien motherfucker bitch huntress... besmrtnom Ellen Ripley. Jedinom pravom hardcore svemirskom heroinom!
Toni