Gus G je ubacio u 5 brzinu. Malo je usporio sa solo radom nakon što je upao u Ozzy Osbourne bend, ali čim su obaveze sa Ozzyem stale (i Ozzy ponovo počeo sa Black Sabbath), Gus G se bacio na posao i počeo da štancuje albume pod solo i Firewind etiketom, i dobro došla je ova radoholija. 

"Immortals" je omaž davno prošlim ali ne zaboravljenim vremenima, Grčkim herojima koji su je oblikovali i branili i samom kralju Leonidu. Muzički je više nego obično blizak starom katalogu Ozzy Osbourne i stilu sviranja koji je proslavio Randy Rhoads. Nije cijeli album u tom stilu naravno. Ima sasvim dovoljno Firewinda da svakog starog fana ponovo ozari i obraduje i "Immortals" je Heavy Metal album stare škole u novom ruhu, sa brzim ali izrazito melodičnim pjesmama, ogromnim solažama, instrumentalnim vratolomijama i velikim muškim metal vokalom. Nakon koketiranja sa ukusima isključivo američke publike, ovo je više nego dobrodošla promjena, ili povratak korjenima, kako god da želite da okarakterišete. Pjesme su čvrste, energične i pune elana. Stara formula da album mora imati barem jednu baladu (power baladu - od kada niste čuli ovaj naziv, a?) je isto ispunjena i to u najboljem maniru sa pjesmom "Lady of 1000 Sorrows". Ukratko, svi elementi uspješnog albuma su tu i Gus G zna kako da ih sklopi u dobitnu kombinaciju. Sada je samo na slušaocima da uzmu i slušaju "Immortals".

Nikola Franquelli