Dobar je Igor dečkonja. Možda na fotki deluje malo nadrkano ali je to samo fora. Kako znam da je dobar? Ma znate i vi ako nas redovno pratite. Tako je, Igor je jedan od Helijevaca. Piše o muzici i filmu ponajviše. Specijalizovao se za "Top 10 naj-ovo-ono" liste. Ali pored toga i sjajno crta. I uspešan je u tome. Samo je previše stidljiv da bi se hvalio okolo.
I neko će sad reći: "pih,... guraju svoje ljude preko svog sajta". I možemo odgovoriti: "pa naš je sajt, možemo raditi šta hoćemo". Ali pročitajte intervju, pogledajte njegove radove pa ćete i sami doći do zaključka da Igor i te kako objektivno zaslužuje pažnju. 44.000 pratilaca na instagramu - to ipak nešto govori.

Na početku ovog razgovora moram da te pitam, kako se osećaš - kao gost ili domaćin? :)

U ovakvim situacijama, kada treba da pričam ili pišem o sebi, osjećam se prvenstveno izbezumljeno. Ali obzirom da je Helly Cherry u pitanju, nipošto se ne osjećam kao gost :)

Ako sam dobro skapirao, ti se zapravo ovim baviš relativno kratko - godinu, godinu i po? Skontao sam da je sve počelo kad si nestao sa fejsbuka. Stekao sam utisak da je to bio neki vid eskapizma, beg od stresa. Ispričaj nam malo kako i zašto je Behemot počeo da crta stvari...

Da, ovo je sve počelo prije otprilike godinu i po, sa mojom krizom identiteta haha. Našao sam se u nekom uvrnutom životnom periodu u kome mi je trebao restart sistema. Ugasio sam društvene mreže, ignosrisao mejlove, i dosta se osamio. Paralelno sa tim sam počeo da koristim crtanje kao ventil za nakupljenu kreativnost koju sam godinama zanemarivao. Počeo sam crtati svakodnevno i satima. Na nagovor sam napravio Instagram profil kao platformu gdje bih postavljao te svoje radove i gdje bih imao pregled svega što sam do tada uradio. Želio sam da taj profil bude ne samo kolekcija žvrljotina, već i hronologija mog napretka i razvoja kao ilustratora.



Čini se da si od početka bio okrenut stranoj publici, a jedini kanal preko koga si komunicirao sa publikom je bio instagram. Zašto si odabrao baš ovaj način kao jedini do nedavno?

Instagram sam odabrao jer mi se učinio savršenim upravo za ono što mi je trebalo, neko mjesto gdje bih svakodnevno postavljao crteže i gdje bih imao jasan pregled svega objavljenog. Smatram da je on dosta bolji od većine društvenih mreža ukoliko želite da se fokusirate isključivo na jednu stvar i tako privučete određenu publiku, naročito ako govorimo o vizuelnim umjetnostima. Ciljane publike u mom slučaju nije bilo, barem ne u početku. Međutim, vremenom je i ona pristigla i bila je uglavnom inostrana. Mislim da je probijanje na inostrano tržište donekle i linija manjeg otpora. Putem društvenih mreža stupate u kontakt sa ostatkom svijeta, a šanse da ćete naći nekoga ko će vaš rad prepoznati i zavoljeti su mnogo veće ukoliko mislite i gledate globalno.


U tvojim radovima primetan je uticaj Tima Bartona i njegove estetike. Ko je još uvestvovao u formiranju tvog izraza? Od umetnika, ali i muzičara, pisaca, reditelja...

Tim Barton je bio ogromna inspiracija u početku, do te mjere da sam bio više plagijator nego inspirisani umjetnik. Kod njega me uvijek privlačila ta mračna estetika savršeno iskombinovana sa dječjom naivnošću. Njegov dizaj likova ima savršen omjer jezivog i sladunjavog, a to i sam težim da postignem u svom radu. Naravno, kako sam sve više crtao tako sam i počeo da se udaljavam od Bartona i izgrađujem sopstvenu estetiku, što je prirodan tok za svakog ko ulaže u sebe i svoj rad. Međutim, nijedan čovjek nije ostrvo, tako da je uticaj brojnih drugih umjetnika iz različitih sfera umjetnosti uvijek prisutan i osjetan.

Veliki ulogu u razvoju mog izraza igrao je i Edvard Gori, poznati američki pisac i ilustrator koji se nerijetko bavi motivima djece kontrastirane horor elementima, kao i strip umjetnik Žan Žiro (poznatiji kao Mebijus) i njegova majstorska sposobnost vizuelnog pričanja priče. Stripovi su oduvijek predstavljali bitan kontakt sa umjetnošću, prvenstveno Dilan Dog koji je od ranog djetinjstva hranio moju mračnu maštu. Slično je to činio i Alan Mur.  Na mene su svakako uticali i popularni ilustratori sa društvenih mreža kao npr. Zombijana koja odlično projektuje sopstveni karakter i humor kroz svaku ilustraciju. Od ostalih uticaja, što direktnih što indirektnih, naveo bih svog omiljenog slikara Žđislava Beksinjskog, Joy Divison jer sam emo smeće, Fever Ray jer sam pretenciozno emo smeće, Edgara Alana Poa, Lavkrafta, Stivena Kinga, Nikolasa Vindinga Refna kao trenutno omiljenog režisera, i alkohol.



Tvoji crteži sadrže motive bajki, Alise u zemlji čuda, Lavkrafta, okultnog ali i pop i andergraund kulture. Šta te sve inspiriše?

Od najranijeg djetinjstva sam volio Andersenove bajke i bajke braće Grim, koje su vjerovatno i probudile moju fascinaciju mračnijom tematikom upakovanom u privid nečega što je dječje, pošto su originalne verzije tih priča zaista iznenađujuće mračne. Pop kultura svakako igra veliku ulogu u inspiraciji. Obožavam animaciju i savremene crtane filmove koji u velikoj mjeri pomijeraju granicu onoga što bi većina ljudi smatrala stereotipom crtanog filma. Npr. Adventure Time, Steven Universe, Rick and Morty, Regular Show, Over The Garden Wall, Gravity Falls i brojni drugi. Svi oni imaju dosta kompleksne likove, dubokoumne pouke i „odrasle“ motive vješto skrivene šarenolikom dječjom estetikom. Inspirišu me svakako i tematike okultnog, alhemije, kosmičkog horora, kao i Halloween. Sve je to zbućkano u mojoj glavi i samo čeka da se aktivira.

Jesi li razmišljao da se oprobaš u stripu?

Jesam. Već imam dvije priče više-manje spremne za strip. Međutim, strip-crtanje je veoma zeznuto. Tu morate da vladate brojnim tehnikama, treba znati crtati iz različitih uglova, morate biti majstor crtanja pokreta i emocije. Mnogo ljudi zna dobro da crta, ali biti dobar u crtanju stripa je nešto sasvim drugo. Tako da mislim da još uvijek nisam spreman za strip u pravom smislu. Ipak, postoji šansa da ću uskoro odraditi nešto na fazon zina, ili jedan manji art book. Tu bih stavio dizajn likova, pisao bih o njima i svijetu u kome žive, ilustrovao pejzaže i pojedine scene, a našlo bi se mjesta i za pokoji strip panel. Strip me oduvijek privlačio jer je on upravo ono što ja lično najviše volim – kombinacija crtanja i pričanja priče, nešto što je za mene nerazdvojivo.



Sad kad razmisliš, prokrastinacija se nekad i isplati?

Svakako. Ali kad vam prokrastinacija postane profesija, onda vam treba nova prokrastinacija da odmorite od prethodne. Možda će ta nova biti spremanje ispita, pa da napokon završim i faks.

E, to bi bilo super... I na kraju, jel' te smara urednik? :)

Haha, nipošto. Urednik uvijek ima razumijevanja za zakašnjele tekstove i još uvijek me nije blokirao na društvenim mrežama, iako ga ne bih krivio i da jeste. Prvom prilikom ću ga častiti pivom.

Sa Igorom razgovarao Nenad