Kako sam postala... Sara Renar

Sara Renar je kantautorka iz Zagreba, koja hrabro gradi svoju karijeru, menjajući stil i muzičke faze, ali ostajući odana pesmama sa prvog albuma, kao i najnovijim singlovima. Sara Renar je autentična autorka, kako zbog svoje pojave, tako i zbog muzike koju stvara, a svako novo izdanje dokaz je hrabrosti koju ima u otkrivanju inventivnih izraza u muzici, pa tako na prvom albumu uz nju možete da čujete čitav bend, a na poslednjem singlu, „Tišina“, (i poslednja dva albuma generalno) ima puno eksperimentisanja sa elektronikom i efektima. Sara je poželela da i sama napiše uvod u priču i bez daljeg okolišanja dajemo joj reč...

Napisala bih samo kratak uvod. Povijest pišu, ako ne pobijednici, onda svakako kontekst prezenta, što znači da navoditi što me to točno „oblikovalo“ nije baš sasvim precizno niti spretno izraženo jer bih zasigurno tekst drugačije izgledao da ga piše Sara prije samo šest mjeseci ili Sara za godinu dana. Ili Sara koja ne žuri na avion dok piše. Nadalje, ne odrasta se u kutiji: jednako tako me oblikovalo što su moji roditelji, šira obitelj, vršnjaci, prijatelji i ljubavnici gledali/slušali/čitali, ali i opći „duh vremena“, tehnološki napredak i mediji (primjerice nema zadane kategorije „kompjuterske igrice“, a koja uopće nije zanemariva ako govorimo o onome što te oblikuje u odrastanju) – popis koji slijedi je dakle i dijelomično preklapanje svih navedenih inputa. Nadalje, popis je posve sigurno nepotpun, ali obećala sam poslati tekst do određenog roka i sad već stvarno moram na aerodrom!

Nick Cave. Kada sam otkrila njegovo predavanje održano 1999. u Beču The secret life of the Love Song, otvorio se jedan cijeli svemir. Koji se onda dodatno proširio sa filmom 20,000 days on Earth. Primjetit ćete da već prelazim granice zadanih kategorija u naslovu. Referentni albumi: Dig Lazarus dig, Abbatoir Blues, Push the Sky away, ma realno, sve.
Radiohead. Koncerti sa 100% mogućnošću da ću se u jednom trenutku bar malo rasplakati su oni od Radiohead i Pips, Chips i Videoclipsa. In rainbows kao jedan od najdražih mi albuma u svemiru.
Massive Attack. I Blue Lines i Mezzannine, ali i singl The Spoils. Ta stvar.
PJ Harvey: Stories from the City, Stories from the Sea
Cat Power: The Greatest, Sun
Mark Lanegan: Blues Funeral
Bon Iver: 22, A Milion (slušajte tu produkciju)
Kompletna diskografija Pipsa, TBF-a i Goribora. Kompletna diskografija Valentina Boškovića.

Relativno kasno sam otkrila „filmičnost“ kao ključnu komponentu filmskog medija, različitu od scenarija, odnosno književnih. Utoliko mislim da je svaka rasprava „je li knjiga bolja od filma“ potpuno suvišna, naprosto baratamo su dva različita  medija. That said, snažno je vizualno i emotivno na mene utjecao Tarkovsky. Bliska mi je i Sorrentinova i Lyncheva poetika, dok se Woody Allen i Almodovar izmjenjuju kao mogući redatelji vlastitog mi života. Nedavno ponovno pogledana Odiseja u svemiru prisjetila me je kako je nemali utjecaj na mene i SF izvršio. Blade runner. Solaris. Ali La grande bellezza kao životni lajtmotiv. 

Ne mogu reći da sam veliki poznavaoc stripova (čovjek naprosto ne stigne sve!) ali ključnu ulogu u mom odrastanju imali su Bill Watersovi Calvin i Hobbes, strip na koji se i danas rado vraćam i referiram. Osim toga, kao mala i malo veća sam dosta čitala i Garfielda te kompletan serijal Asterixa i Obeliksa i, naravno, Alan Forda. Od suvremene produkcije bih izdvojila „Vučine“ Sonje Gašperov.

Meša Selimović. Ljepota jezika i ljepota bazične ljudskosti. Velika ljubav su „Derviš i smrt“ i „Tišine“. Nekako ti dođe teško išta drugo čitati nakon toga. Neposredno na stvaralaštvo ali zato vrlo posredno na mentalno zdravlje (i očuvanje istog) mi je utjecao Krleža, pogotovo njegova proza (Njegovo Veličanstvo Hrvatski Genije, ej). Ništa ne volim klasificirati a pogotovo ne poeziju pa evo samo brzi popis dragih mi autora: Tin Ujević, Arsen Dedić, Leonard Cohen, Zvonko Karanović, Branko Miljković, Darko Šeparović, Alen Brlek, Saul Williams, Toma Bebić. Čitam i posuđujem misli i stihove u nadi da citati opravdaju posudbu.

Kad smo kod događaja bilo koje prirode - definitivno blokada nastave fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 2009. radi borbe za javno financirano obrazovanje. Kao studentica sam aktivno sudjelovala u istoj na Arhitektonskom i Filozofskom fakultetu, i to je ogromnog traga ostavilo na sve nas uključene, a nije nas bilo malo. Koncert Pips Chips i Videoclips u Gavelli još davne 2004., setlista i uopće mjesto koncerta je za mene kao tinejdžerku bilo prilično iznenađenje. Prva dva Terraneo festivala u Šibeniku (2011. i 2012.), na drugom je ujedno bila i jedna od mojih prvih svirki. Koncert Massive Attacka u Pulskoj Areni lani, koncert Radioheada u Firenci ove godine. Denis Katanec sam s gitarom ispred Francuskog paviljona u Zagrebu na „Sedam sati smaranja“, kad su nas već istjerali zaštitari. Tam-Tam festival i koncert Seine. Ushit pri prvom pogledu na slap rijeke Hubel ove godine na svirci u Ajdovščini. Rundekov apokalipso tour odgođeni koncert na Nišvillu ali zato spontani jam u predvorju hotela. Svijet je pun čudesa.