Izdavač: Italian International Film, 1965.
Režija:Mario Bava
Scenarij: Mario Bava
Gl. uloge: Barry Sullivan, Norma Bengell
Tagline: 10,000 YEARS AGO, or 10,000 YEARS to COME, Are they beings of the Future or of the Past, these "men" who rule the DEMON PLANET?

Radnja:


Dva sestrinska broda, "Argos" i "Galiott" približavaju se Planetu s čije površine dopire signal za pomoć (poznato?). Odjednom, gravitacijsko polje planeta se višestruko poveća i oba broda prisilno ateriraju... odnosno aplanetiraju. Članovi posade "Argosa" odmah po spuštanju postaju iznimno agresivni i pokušavaju se međusobno pobiti. Kapetan Mark Markary (Barry Sullivan) ih sprječava u tome i oni se uskoro prestaju čudno ponašati. Štoviše, ne sjećaju se da su ikad bili agresivni.

Uočavaju srušeni "Galiott", ali kako nitko ne odgovara na njihove radio-pozive, upućuju se u spasilačku misiju. Međutim, na "Galiottu" se cijela posada međusobno poubijala i ne preostaje im ništa drugo nego pokopati leševe.

U međuvremenu, članovi posade "Argosa" jedan po jedan misteriozno nestaju...

Osvrt:


Ako sam u krivu, neka me netko ispravi, ali mislim da prije ovog filma nije snimljen niti jedan koji je na ovaj način kombinirao elemente SF-a i horrora. Slično kao što primjećujemo utjecaje filma Forbidden Planet na većinu SF filmova nastalih kasnije, ovaj uradak poslužio je kao vrelo ideja na kojemu su se napojili gotovo svi autor SF/horror podžanra. Stoga se može reći da je Mario Bava, kultni talijanski redatelj, ovim filmom udario temelje podžanra.

Po tko zna koji put, američka verzija naslova je totalno besmislena. Stvarno mi nije jasno zašto nisu jednostavno preveli izvorni naslov. U tom slučaju, film bi se (na US tržištu) zvao "Terror In Outer Space". Jednako atraktivan naslov, možda čak i atraktivniji, a ne bi morali izmišljati nekakve vampire o kojima nema ni riječi u cijelom filmu. Ako su već pod pritiskom marketinških zahtjeva morali smisliti alternativni naslov, mogli su umjesto "vampira" staviti "zombije".

Maštovitim rješenjima i izbjegavanjem vizalno prezahtjevnih scena, a pogotovo održavanjem izvrsno izbalansirane atmosfere straha od nepoznatog, redatelj vrlo umješno skriva očiti nedostatak budžeta. Svemirski brodovi izgledaju upravo kao što su izgledali svi filmski brodovi tog doba, pa čak i bolje. Površina planeta na kojemu se radnja odvija je uglavnom obavijena mrakom i maglom, što uz raznobojna svjetla i zvučne efekte pridonosi stvaranju već spomenute atmosfere. Gluma je sasvim u skladu s vremenom nastanka filma (drugim riječima, malo previše mašu rukama), uz nekoliko izvrsno interpretiranih scena u izvedbi glumaca u sporednim ulogama. Također, scene ustajanja mrtvih članova posade iz grobova su vrlo atraktivne, prepoznatljivog talijanskog štiha.

Nažalost, izvrsna režija pomalo je potisnuta u drugi plan prilično razvučenim tempom radnje filma. Sama radnja je prilično naivna, uz nekoliko manjih ili većih rupa. Pogotovo upada u oči besmisleni zaplet gdje se posada cijelo vrijeme bori s alienima oko sprave koja čuva brod u svemiru od meteora ("meteor rejecter"). I sad oni prenašaju tu čarobnu spravu s jednog broda na drugi, pa natrag, povuci-potegni. Mislim, spravica je nužna za siguran let broda kroz svemir, stala bi u kutiju za cipele, a ni jedan brod nije ponio rezervnu? No, takve greške i greškice u radnji su ono što daje dodatnu draž ovakvim filmovima, uostalom, kad bi svi filmovi bili savršeno napravljeni, u čemu bismo uživali mi trashofili? :)

Highlightovi:


    Atmosfera na planetu
    Kostimografija
    Audio-vizualna izvedba unutrašnjosti brodova

Oleg Berić