Najpre smo je upoznali kao voditeljku HTV-a, pa onda i MTV-ja. Može da bude i menadžer producentske kuće, ili da vodi Demo fest. Sa toliko energije, može da radi šta želi. Mi je ipak verovanto najviše volimo kada praši u bendu Lollobrigida ili solo kao Frau Kasio.
I kada pogledamo šta je sve slušala, čitala i gledala, ova svestranost i ne iznenađuje. Ida Prester, ovonedeljni gost rubrike "Kako sam postala...".

foto: Marko Vučenik

Bendovi, muzičari i albumi


U djetinjstvu sam slušala nevjerojatan kupus, mamine i tatine ploče koje su savršeno odražavale duh vremena. Od Abbe, preko Boba Marleya do Ive Robića. Moje omiljene su bile Novi fosili (onaj album s Djurdjicom u plavoj haljini), Barbra Streisand, Queen, Beatlesi i dječje čitane bajke braće Grimm (Trnoružica, Ivica i Marica, Mačak u čizmama..). Tih nekoliko ploča sam slušala do iznemoglosti. Roditelji su imali debelu knjigu nota pjesama Beatlesa, iz nje sam naučila svirati klavir. Mislim da su mi baš Beatlesi bili prva ozbiljna muzička strast.

U prvom razredu osnovne otkrila sam Michaela Jacksona, taman je izašao Moonwalk. Pogledala sam film s mamom u kinu i zaljubila se do ušiju. Kupili su mi sve njegove do tad izdane albume, znala sam otpjevati svaku riječ na svom iskrivljenom engleskom bez razumijevanja.

Krajem osnovne, početkom srednje zapljusnuo nas je grunge. Nosili smo Marte i posvećeno slušali Pearl Jam i Nirvanu. Michaela Jacksona sam se naravno sramila i općenito prezirala mainstream pop. Polako sam gradila ukus buntovne srednjoškolke - punk, indie, noise.. Sonic Youth, PJ Harvey, Fugazi, Pixies, Pavement... Devedesete su bila predivne godine za alternativu. Mislim da sam bend napravila nakon što sam čula Le Tigre i Peaches - to je bilo presudno. Preko njih sam se opet vraćala popu, sintisajzerima, Ladytron, Miss Kittin... Ima još užasno puno toga što me oblikovalo, ipak imam i dosta godina, dug je to put. :) Aj da tu stanem, smorit ću vas.

Reditelji i filmovi


Film koji sam vjerojatno najviše puta pogledala je Bladerunner. Prvi put sam vidjela takav spoj akcije, sci-fija i emocije. Film koji pogađa na bezbroj razina.
Nakon njega kultni generacijski film bio je Trainspotting. Zbog tog filma punkeri u društvu počeli su slušati tehno i ić' na partije, film je donio pravu malu pop kulturnu revoluciju. Ja sam im se pridružila koju godinu kasnije, najviše zbog Rentona koji je postao sex simbol moje adolescencije.
Treci film koji bi izdvojila kao meni posebno drag je Godardov Breathless. Lik Jean Paul Belmonda, šarmantnog gangstera mekog srca, toliko je romantičan i inspirativan da sam zadnju scenu vrtila milion puta. Nezaboravan film.

Stripovi


Alan Ford bez konkurencije. Starci su mi imali skoro sve brojeve, čitati sam naučila najviše uz Alana, Grunfa i druge sulude likove TNT proizvodnje. Tad još nisam kužila satirične aluzije, bilo mi je dovoljno zabavno pratiti smotane, luckaste i prefrigane stanovnike Cvječarnice, sa svim njihovim ljudskim manama, veseliti se njihovim malim pobjedama i ljutiti zbog poraza. Posebno sam navijala za Boba Rocka, koji nepravedno uvijek nadrapa.
Kasnije su došli Stripoteka, Dilan i Marty, al Alan Ford je najveća ljubav.

Pisci i knjige


Alisa u zemlji čudesa - najdraža knjiga mog djetinjstva. Otvorila mi je svijet fantastike, ludih bića, šarenila.. Pokazuje koliko se važno igrati, stvarni svijet nije jedini, puno toga se dogadja u našoj glavi.

Orvel - Životinjska farma - Knjiga koja i dan danas super objašnjava logiku politike i ljudsku prirodu, puno sam o njoj razmišljala k'o klinka dok sam gradila svoj politički svjetonazor. Neovisno o društvenom uredjenju - komunizam, kapitalizam, feudalizam... Psihologija onih koji drže vlast uvijek je ista. Većinom ispadnu svinje, ko' i u knjizi.

Raymond Carver - O čemu govorimo kad govorimo o ljubavi. Intimne ljubavne priče o malim ljudima, nikakvi veliki heroji ni priče veće od zivota. Najzanimljivije stvari su često neatraktivne, svakodnevni odnosi i situacije, frustracije, strasti... Knjiga koja nas uči primijećivati suptilne odnose, prepoznavati sebe u njima. Ne pametuje, ne daje vrijednosne sudove, samo nam baca golu istinu u lice, na nama je da je interpretiramo.

Događaji


Realno - koncerti. U izložbama nisam jaka, a i predstave mi se rijetko svide.. Bendovi su ljubav, znam potegnuti preko cijelog kontinenta za dobar gig.

Oni koji su mi posebno ostali u sjećanju su prvo Peaches u Kolnu. Nikad nisam cula za tu ženu prije. Popela se na pozornicu, sama, s' tim nekim ogromnim dildom i sljedećih sat vremena svijet je nestao. Karizma kakvu nisam nikad vidjela. To je bio početak moje electro punk faze, otvorila mi je novi svemir.
Interpol u Bruxellesu. Interpol mi je bio najdraži bend jedno vrijeme. Soundtrack jedne faze života dok sam živjela u Njemačkoj. Odlijepila sam kad sam ih vidjela uživo, moćna glazba.
Fugazi u Ljubljani. Najznojniji koncert mog života. Energetska bomba. Pocijepali su nas sve. Kad kultni bend uloviš prije raspada...

Od ostalih dogadjaja mislim da su me i te kako formirali (bar prema javnosti) svi gej prajdovi na kojima sam svirala i bila. Prvi prajdovi nisu bili ‘društveni eventi’ s' estradnim zvijezdama kao današnji, tad je to bilo prilično edgy. Ni jedan bend se nije htio odazvat pozivu da svira, ni jedan celebrity nije htio doć'... Imala sam dosta problema u životu radi pojavljivanja, prajd je bilo prvo što se uvijek vezalo uz moje ime, etiketa je zalijepljena. Al sve bi opet ponovila na isti način, malo pomalo došli smo do ovog veselog, šarenog festivala kakav je danas i kakav je trebao uvijek biti.