Nakon nedavnog odličnog predavanja koje je imalo više oblik nekog druženja, ovog ponedjeljka (1.2.) Prostor Čakovec je ugostio pravu legendu hrvatske nezavisne underground scene, pa i šire.

Kao gost stigao nam je Zdenko Franjić, osnivač kultnog labela Slušaj najglasnije. Sa labelom je počeo 1988.godine, te izdao brojne albume nekih kultnih, a nekih i danas velikih bendova i izvođača kao što su Satan Panonski, Majke, Messerschmitt, Overflow, Goribor, kao i ploču legendarne kompilacije Bombradiranje New Yorka, te mnoge druge. Prema vlastitim riječima do sada je objavio preko 1000 izdanja. Važno da label ne funkcionira na principu korporativne izdavačke kuće, već čisto iz ljubavi prema glazbi i vjere da svakom tko se bavi glazbom treba pomoći da objavi svoj rad. Apsolutno sve funkcionira po DIY načelu.

Uz Slušaj najglasnije, Zdenko je osnovao i Bratstvo duša. To je label preko kojeg izdaje prvenstveno zbirke pjesama, izdao je i dvije kojima je on autor, ali ima i stripova i romana. Taj label također počiva na načelima sam svoj majstor, od pripreme pa do prodaje.

Kako kaže, nije glazbenik, naprotiv ne zna svirati. Sa svojim bendom Babilonci objavio je dvadesetak albuma, a poznat je i po radu s bendom Zločesti Dečki. Neki drugi vid nastupanja ima i svojim solo nastupima kao Lutajući DJ Zdena. Uz sve što je napravio za hrvatsku i svjetsku nezavisnu scenu Zdenko je bio i ostao buntovnik, entuzijast prema glazbi i čista ljubav prema sceni omogućila mu je da ustraje sve ove godine i svojim izdanjima možda i promijeni život nekom tko se inspiriran njegovim radom uključio i počeo s aktivnim radom na sceni.

Kao i Zdenko, predavanje zapravo nije bilo predavanje, već nešto posebno, potpuno drugačije. Na početku nam je izrecitirao osebujnim nastupom nekoliko pjesama, što svojih, što drugih autora, uglavnom njegovih prijatelja. U nekom prijateljskom štihu odgovorio je ne nekoliko pitanja posjetitelja o svom radu i životu. Počastio nas je i performansom, koliko sam shvatio, nekoliko stvari iz Lutajući DJ Zdena opusa, moram priznati da se radilo o stvarno posebnom nastupu, tako minimalnom, a opet rječitom. Malo me sve skupa podsjetilo na večer slum poezije, što je u neku ruku i djelomično točan opis performansa.

Ono što je mene osobno najviše natjeralo na razmišljanje i po čemu ću pamtiti ovu večer je trenutak kada je netko od ekipe pitao Zdenka s kojim je svojim izdanjima imao najviše sreće odnosno koja su bila najuspješnija u smislu prodaje i isplativosti. Jedna jedina Zdenkova rečenica u obliku protupitanja ostavila je na mene dojam, a to je: Što je zapravo uspjeh?

Ovo me natjeralo na razmišljanje. Je li to broj prodanih primjeraka albuma u korporativnom smislu? Je li to zarada benda i na nekin način uspjeh i bogaćenje temeljem vlastite glazbe?

Nemojte me krivo shvatiti, nema ništa loše zaraditi neki novac od vlastite glazbe, pogotovo nakon svog uloženog truda i godina rada. Ali, po mom mišljenju neka bit nezavisne kulture mora biti i u sreći i zadovoljstvu onim što radiš. Meni osobno je prekrasan osjećaj kada nastupam s mojim bendom i sa bine vidim zadovoljna lica u publici, koja ti daju taj neki osjećaj energije i volju i inspiraciju za nastavak dalje. To mi je tisućama puta bolji osjećaj od korporativnog biznisa, prožetog sivilom, brojkama na papiru i bezosjećajnošću.

Kao i sve u životu, valjda je pravi uspjeh postići neki balans između te dvije krajnosti.

Dodatni linkovi: