Prethodnih dana imali ste prilike da preslušate sedam stvari sa debi albuma "The Bahanasius" mladog podgoričkog stoner rok sastava Emily Rose. Od nedavno je ovo izdanje dostupno za besplatan download na adresi www.bucanpas.com. U međuvremenu smo popričali sa gitaristom benda Ivanom Vuksanovićem i evo šta je imao da kaže.


Recite nam za početak priču o Emily Rose? Kako je krenulo?
Početak je bio takav da smo basista Luka Bjeica i ja htjeli da napravimo bend, ali nijesmo mogli da nađemo bubnjara, tako da nam je sinula ideja da pitamo Filipa Radevića s kojim se družimo. On je to prihvatio odmah i tako je sve počelo. Može se reći da je bend nastao iz druženja, dogovorili se jarani da sviraju. A sve to iz čiste strasti za muzikom.

Ime benda asocira na egzorcizam i filmsku adaptaciju jednog takvog čina. Je li to inspiracija ili je nešto drugo u pitanju?
Ime benda je nekako najteže dati. Jednostavno nam Emily Rose dobro zvuči. Nemamo mi nikakave veze sa egzorcizmom i tom pričom.

Kad smo kod inspiracije, u vašoj muzici se osjećaju uticaji psihodelije, bluza, ali i zvuka koji nam je vremenski nešto bliži, poput grundža recimo.
Inspiracija se jednostavno dešava kad sjednemo da džemujemo. A najveći uticaji su Pink Floyd, Led Zeppelin, Jimi Hendrix, Alice in Chains, Kyuss... Nijesmo baš birali - e sad ćemo da sviramo bluz. Jednostavno, kad smo počeli, samo smo džemovali, što radimo i dan danas, i to je ispalo kao masu nekih žanrova zajedno.

Ako bi određivali pravac u kom se krećete, najbliži biste bili stoner roku ili psihodeličnom bluzu. Ta scena je prilično razvijena u SAD-u, možete li za one koji bi se upuštili u avanturu otkrivanja novih imena, dati neku preporuku?
Tačno, najbliži smo psihodeličnom bluzu i stoner roku. Kyuss je definitivno broj jedan, a nama najmiliji bendovi su: Samsara blues Experiment i The Re-Stoned.

Kakva je stoner scena kod nas. Ima li kontakata sa nekim sličnim bendovima regiona?
Kod nas u Crnoj Gori je nema, čak i mislimo da smo prvi bend koji se bavi tom vrstom muzike ovdje. A po regionu ima koliko smo čuli dosta stoner bendova.

Ako bi inspiraciju tražili u filmu, koji bi to bio film ili autor?
Postoje neki ljudi koji nam govore da imamo i tripova koji bi mogli da prođu kao filmska muzika. A inspiraciju bi sigurno tražili u nekim Tarantinovim filmovima.

Glavni povod za ovaj razgovor je debi album. Ko, šta, kako... ?
I album i pjesme nastaju tako što se džemuje i svi imaju neku svoju ulogu. Filipova, kao bubnjara je - normalno, ritam, Luka je gruv mašina, a moja uloga je da sve to obojim i ispričam neku priču gitarom.

Nedugo nakon osnivanja, došli ste do prvih snimaka. Radi onih koji se tek upuštaju u muzičku priču, možete li reći kako je došlo do tako brze odluke za objavljivanjem autorskih stvari?
Pristup muzici je bio takav da od početka radimo našu muziku i ono što mi osjećamo. Nijesmo željeli da radimo nešto što je neko drugi nekad odsvirao ili osjetio. Naravno da se mora biti tehnički potkovan da bi se upustili u te vode. Svi mi smo nekad skidali neke pjesme, ali je to više radi vježbe i radi sticanja tehnike.

Tokom jednog našeg razgovora pomenuli ste da bi kada bi videom pokrivali svoj debi album, to bila svemirska odiseja. Možete li nam približiti malo?
Naš je plan da za Enter the Void, Space i Output odradimo animaciju i da to bude konceptualna priča koja se možda dešava tamo negdje u dalekom svemiru. S tim što ovdje ima mali broj ljudi koji to rade, a i skupa je to zajebancija. Možda, ako se nađe neka para ili sponzor ili animator koji će to da posmatra više sa umjetničke strane i kaže "aj da stvorimo nešto što nema cijenu" - budemo odradili to.

S obzirom na to da je na debi albumu sedam instrumentalnih numera, neka video pozadina bi bila idealna tokom živih nastupa. Koliko je realno očekivati da do realizacije toga dođe?
Na Bedem festu smo imali snimak svemira koji je išao iza nas dok smo svirali. Taj snimak i dalje imamo i planiramo da nabavimo projektor kako bi tu magiju iza nas imali na svakoj svirci. Naravno, ako bi se animacije realizovale, da bi i one bile tu.

Zašto baš instrumentalni album?
Jednostavno mislimo da bi bilo suvišno pjevati. Možda ako neko od nas trojice nekad propjeva biće i tekstova, ali neće to biti klasično strofa - refren - solo – kraj. Više će biti kao naricanje neke teme koja pozitivno ili negativno utiče na sve što nas okružuje.

Cijeli materijal je proizašao iz džemovanja, ali opet odaje utisak kompaktne cjeline, priče koja teče iz pjesme u pjesmu. Jeste li od početka razmišljali u tom pravcu ili se i to iskristalisalo usput?
Kod nas je slučaj kada se kući sluša muzika ili kad je slušamo zajedno, da uvijek pustimo cijeli album tog nekog autora i tražimo veći smisao. Možda je iz nas i podsvjesno izašlo to da naš album bude kao jedna priča. Jednostavno se desilo.

Da li nastavljate u ovom pravcu ili još ne razmišljate o novim pjesmama?
Postoje neke teme koje su bile suvišne da se nađu na ovom albumu i planiramo da ih razvijamo za drugi i naravno da će biti isti pravac. Samo druga priča.