Great Scott! Dočekali smo i taj datum – 21. oktobar 2015., dan kada su Marty i uvrnuti naučnik Emmett u letećem DeLoreanu probili okvire prostorno-vremenskog kontinuuma i došli nam u posjetu, iz daleke 1985. Da li ste ga obilježili na bilo koji način? Možda nekim postom na društvenim mrežama? Ili ste promijenili ime kompletnog grada, kao stanovnici Restona u SAD-u koji se od srijede zove Hill Valley u čast gradiću iz filmova. Bilo je interesantno porediti stvarnu sa filmskom budućnošću i nasmiješeno posmatrati, kroz prizmu 80-ih, taj djetinjasti i šarenoliki 21. vijek. Iako nemamo hoverboard niti više od 4 nastavka filma Jaws, 2015. godina iz filma predstavljena je kao spoj napredne tehnologije i neonske mode 80-ih što, kad malo bolje razmisite, i nije toliko daleko od istine. Međutim, bilo bi neodgovorno od nas zaljubljenika u trilogiju da ne obilježimo još jedan jubilej. Danas je 26. oktobar 2015. – prošlo je tačno 30 godina otkako je Marty prvi put kročio u DeLorean i upustio se u vanvremensku (no pun intended) avanturu i jednu od najkultnijih filmskih adaptacija putovanja kroz vrijeme.


Ideja za „Povratak u budućnost“ nastala je kada je pisac i producent filma Bob Gale pronašao srednjoškolski godišnjak svoga oca. Štreber zalizane kose i debelih naočara (inspiracija koja će kasnije postati George McFly) smiješio mu se sa stare fotografije, a Bob se zapitao kako bi bilo kada bi mogao da se vrati u prošlost i upozna svog oca iz školskih dana? Da li bi postali prijatelji? Da li bi na neki način jedan drugom promijenili život? Sigurno se i mnogima od vas javila slična misao i želja da upoznate roditelje prije nego što su postali roditelji. Film se uspiješno pozabavio upravo tim motivom – sin se spletom okolnosti vraća u prošlost, i mora pronaći način da natjera svoje buduće roditelje da se zaljube jedno u drugo jer od toga zavisi njegovo kasnije postojanje. I da, otežavajuća okolnost je ta što se majka opasno naložila na svog sina iz budućnosti (?!) do te mjere da ga pohotno zaskače u parkiranom autu. Nemojte pogrešno da me shvatite, čitao sam grčku mitologiju i gledao Igru prijestola (između ostalog) tako da incest ne pali moj alarm za odbojnost. Međutim, ima nešto krajnje uznemirujuće u načinu na koji Lorraine (buduća) McFly usplahireno ponavlja frazu: „Isn't he a dream boat?“ (Ovaj odos je za dlaku pobijedio scenu u kojoj Michael J. Fox glumi sopstvenu kćerku iz budućnosti, plasirajući se tako na prvo mjesto moje Povratak-u-budućnost-WTF liste). Marty mora da pronađe način kako da otjera svoju majku od sebe i natjera svog budućeg oca da je osvoji, jer bez njih dvoje u šemi, pogađate, nema ni njega u budućnosti.

Film je postigao ogroman uspjeh te 1985. godine, donoseći preko 210 miliona dolara profita. Nastavak, uveliko predviđen i nagovješten završetkom prvog dijela trilogije, stigao je četiri godine kasnije i nastavio priču na istom mjestu gdje je stala sa prvim dijelom. Dr Emmett Brown dolazi iz budućnosti a Marty i Jennifer kreću sa njim u 2015. da pomognu svom sinu koji će završiti u zatvoru. Prema režiseru, najteži posao bio je predstavljanje vizije budućnosti. On nije želio da ona bude precizna, čak ni izvodljiva. „Učinimo je zabavnom!“, rekao je. I takva je i bila. Iako su znali da se leteći automobili neće pojaviti do 2015., oni su postali jedna od najupečatljivijih slika budućnosti. Retrofuturizam upakovan u celofan 80-ih postaje dominantna tema prve trećine filma, a iskarikiranost budućnosti postaje i više nego vidljiva, što ovom filmu daje duh dopadljivosti koji ga prati i danas.


Uprkos činjenici da su kreatori željeli pobjeći od predviđanja i nagovještavanja budućnosti, „Povratak u budućnost II“ precizno pogađa brojne aspekte modernog života. Iza paravana šarenolike karikature, budućnost iz filma prikazuje generaciju koja se u velikoj mjeri oslanja na tehnologiju. Ona se uvukla u svaku poru savremenog postojanja u toj mjeri da su i najbanalnije svakodnevne aktivnosti uokvirene tehnološkim ramom. Spravice su se toliko srodile sa stanovnicima budućnosti da ih koriste u svakom momentu, čak i za vrijeme porodičnog ručka stavljajući razgovor u drugi plan. Zvuči poznato? I mislio sam.

Drugi film ima daleko najkomplikovaniji koncept prostorno-vremenskog kontinuuma i remećenja istog. Dok se u 1. i 3. dijelu vraćamo isključivo u prošlost (1955 za prvi a 1885 za treći film), u drugom filmu sagledavamo u dublje posljedice putovanja kroz vrijeme i rušenje krhke vremenske ravnoteže. Budućnost i prošlost ne treba da se miješaju, naučio je Marty na teži način kada se njegov i očev rival iz 1955. domogne almanaha sportskih događaja koji prognozira rezultate do 2000. godine. Biff ga koristi da se obogati (što je prvobitno bio Martyjev plan) i tako mijenja kompletan tok istorije od 1955 pa nadalje. Naši junaci sada moraju da spriječe Biffa i unište almanah kako bi poništili efekte petljanja budućnosti u prošlost. Događaji iz prvog se stapaju sa drugim dijelom tilogije, radnja jednog filma teče paralelno sa radnjom drugog, a oni su odlično usklađeni i koordinirani u cjelokupni zabavni doživljaj zbog kojeg prestajete da se pitate zbog čega su ljudi i danas ludi za ovim filmom. Poslije svih događaja Marty ostaje zarobljen u 1955-oj, a Doc spletom nesrećnih okolnosti odlazi u 1885., postavljajući temelje za treći i posljednji film.

Pušten u bioskope nepunih godinu dana nakon prethodnog, „Povratak u budućnost III“ zaokružuje priču o našim junacima (i anti-junacima) prebacujući nas u daleku prošlost kao krajnost i antitezu premisi iz drugog dijela. Još jednom, poslije gomile avantura u stilu špageti vestern parodije, Marty uspijeva da se (sada za stalno) vrati u svoju 1985., a vrijeme će za njega i Jennifer nastaviti da teče po neizmjenjenom rasporedu. Čak je i Dr Emmett na divljem zapadu pronašao ženu svog života i dobio dvoje djece – Jules i Verne, čime jedan od najpoznatijih fiktivnih naučnika 20-og vijeka odaje počast još jednom ludom naučniku koji je sanjao o budućnosti. Ovim filmom uspijevamo da sagledamo širok vremenski period višegeneracijskog sukoba između predaka, sukobe koji sežu ne samo u daleku budućnost već i u podjednako udaljenu prošlost, prikazujući možda tako lice i naličje ljudske naravi koja jedina može da učini i samo vrijeme besmislenim, pobjeđujući ga i bez vremeplova. Možda? Ako se krije makar i jedna pouka iza ove naizgled šašave trilogije prepune zabavnih i djetinjastih momenata, to je da je jedino ljudska priroda sposobna da prevaziđe i pobijedi samu dimanziju vremena.

Ok, prestaću sa filozofiranjem. Samo ću vam još poželjeti da vas danas na ulici sretne profesor sa raščupanom kosom i ludačkim sjajem u očima. Udobno se smjestite u njegov DeLorean, spremite se za polijetanje i rečenicu: „Where we're going, we don't need roads.“ Otputujte unaprijed za novih 30 godina i javite nam da li klinci jure ulicama gradova na hoverboardima, ili da li je napokon snimljen Jaws 19. U jedno sam siguran – „Povratak u budućnost“ će biti tu, među novim generacijama čiji automobili napokon lete a patike se same zapertlavaju.
Zato zapamtite – budućnost počinje danas.

Ingvar L