Holographic Human Element je bend koji dolazi iz Srca. Svira kao četvorka i njihov zvuk se temelji na instrumentalima temeljenim na post-rock osnovama, a prožetim eksperimentalnim i new age elementima. Postoje od prvog dana 2011. godine, a koncertna aktivnost počinje tek negde sredinom 2013. Početkom ove godine imali su evropsku turneju, nakon koje ulaze u studio radi snimanja prvog albuma pod nazivom „Philophobia“. Da stvari nisu baš uvek idealne, svedoče i neka dešavanja koja su im pomerila planove i odgodila planirane datume, a o svemu tome smo odlučili da popričamo sa njima.


HC: Ono što me na početku zanima je odakle takav naziv benda, i šta on znači? Imam par pretpostavki, ali bih voleo da vi čitaocima kažete šta se krije iza naziva?
HHE: Naš pristup je, za razliku od većine: ispričat ćemo vam kratku priču o strahu od nepoznatog, a zatim odsvirati She Got Lost in Paris, na primjer, puštajući vas da se suočite sa vlastitim strahom. Iz kompozicije u kompoziciju vam projiciramo svoje ljudske elemente, puštajući vas da nam ispričate kako se osjećate. Naravno, ta priča je u vidu energije koja putuje na relaciji publika – pozornica i obrnuto. Dakle, nećemo vam reći kako i šta da osjećate, već ćemo uživati u obostranim valovima energije koja se razmjenjuje.

HC: Učestvovali ste na velikom broju muzičkih festivala i gitarijada, i osvojili mnogo nagrada. Izdvojte one najvažnije nagrade, kao i svirke i festivale koji su vam ostali u neizbrisivom sećanju?
HHE: Najvažnija nagrada nam je osvojeno prvo mjesto na 48. Zaječarskoj gitarijadi. Sjećamo se svakog nastupa do danas i smatramo da ne postoji „izbrisivo sjećanje“. Dragi su nam svi nastupi na kojima organizator ispuni sve dogovoreno, jer nam to omogućava da bez loših vibracija učinimo publiku srećnijom.

HC: Poznat je slučaj da Zaječarska gitarijada nije ispoštovala vas kao pobednički bend. Prošlo je tačno godinu dana od vaše pobede, a od obećane nagrade i dalje ništa. Šta je to što vam je obećano, a šta je ono (ako uopšte postoji) što vam je ispunjeno? Kako se uopšte takve institucije danas ponašaju prema mladim bendovima, a kako prema poznatim i starijim izvođačima?
HHE: Zaječarska gitarijada nam nije ništa obećala, već su jasno u tekstu poziva za prijave početkom 2014. godine naveli da pobjednik dobija snimanje i izdavanje albuma, snimanje video spota i PR podršku. Čak je to direktor gitarijade i potvrdio pred kamerama na pres konferenciji koju su upriličili povodom objavljivanja učesnika takmičarskog dijela 48. gitarijade.

Nakon pobjede smo „dobili“ dijeljenje naših statusa o predstojećim nastupima na društvenim mrežama od strane gitarijade. Također smo i 1.6.2015. godine pozvani da učestvujemo na HGF festivalu u Zaboku, Hrvatska, kao dio promocije Zaječarske gitarijade. Nastup je bio 6.6.2015. godine. Zbog takve organizacije smo nastupali u 3:00 ujutro pred petnaestak ljudi iz osoblja festivala, da bi nas policija prekinula nakon dvadesetak minuta.

Kako se gitarijada odnosi prema pobjednicima govori najbolje činjenica da su prošlogodišnji pobjednici sa područja Srbije, D ZOO, nastupali u 20.00 sati otvarajući ovogodišnju gitarijadu, a pobjednik HGF-a, Mr. Albino, dobije udarni termin. Da ne pričamo da ni D ZOO-u nije objavljen album, ali su zato svi headlineri isplaćeni unaprijed.

Da ne bude da pričamo samo o Zaječarskoj gitarijadi, nedavno nas je obezbjeđenje na jednom drugom festivalu izbacilo iz backstage-a, jer: „headlinerima treba 10-tak minuta da dođu sebi poslije nastupa“.


HC: Vaše svirke često traju duže nego planirano. Svirka ne može da prođe, a da se jednom ili dva puta ne vratite na binu i odsvirate još po koju pesmu. Šta je to što pružate publici pored muzike i kako publika to prihvata? Sećam se da ste na svirci u Novom Sadu pitali publiku kada je poslednji put bila srećna. Kada ste vi poslednji put bili srećni?
HHE: Pružamo iskrenost. U potpunosti se predajemo. Publika to primijeti i traži još, jer danas je jako malo iskrenosti oko nas. Pogledajte samo naslove današnjih novina i sve će vam biti jasno.

Pretposljednji put smo bili srećni kada smo pročitali ova pitanja, a posljednji prije par sati na probi.

HC: Nakon svirke, publici dajete priliku da na parčetu papira napišu predlog imena za određenu pesmu koju ste pre toga odsvirali. Kakve sve predloge dobijate, koji su najzanimljiviji, i da li će se neki od njih zvanično pojaviti kao naziv numere na albumu?
HHE: Za tu jednu kompoziciju koja će se naći na albumu "Philophobia" dobijali smo puno prijedloga, ali su dominirale riječi: Arctic, Storm, Heaven i Hell. Ono što nam se na kraju učinilo nevjerovatnim je bila činjenica da smo tek nakon završene turneje od 30 svirki širom Evrope, na nastupu u našem gradu dobili prijedlog koji smo prihvatili. Tako će se jedna kompozicija na albumu zvati "Running Away, Reaching For".

HC: Nedavno je vaš bend pretrpeo zamenu postave, pa je u njega ušetala jedna dama, na mestu klavijaturistkinje. Kakav osećaj ostavlja promena člana, i koliko je teško uklopiti se sa novim članom, koji nije toliko „u priči“ kao stari član koji je tu od početaka?
HHE: Ako se sjetite nastupa na prošlogodišnjoj Zaječarskoj gitarijadi, prepoznat ćete i Tihanu, klavijaturistkinju, te Stjepana, basistu. Njih dvoje su odavno u našoj "priči", ali je to malo poznata činjenica. Period "usviravanja" je trajao veoma kratko, jer su oboje jako dobri sa svojim instrumentima.

A imati damu u bendu je donijelo nekoliko promjena: više se peremo, pažljivije biramo riječi i manje prdimo u kombiju. Sada nismo u kombiju, pa ne moramo birati riječi (hehe).

HC: Pošto se niste mogli osloniti na finansiranje snimanja albuma od nagrade, pokrenuli ste internet kampanju u vidu donacije. Prikupili ste samo jedan mali procenat potrebne sume, pa shodno tome, hoće li album biti uskoro realizovan? Takođe, koliko su ljudi spremni da doniraju i pomognu jedan mlad i perspektivan bend u snimanju prvog albuma?
HHE: Nakon nastupa na Lake Festu 12.8.2015. u Nikšiću, Crna Gora, povlačimo se u našu prostoriju za probe i tu ćemo obaviti snimanje. Miksanje i mastering će uraditi Christoph Stepan u Chameleon Studios, Hamburg, Njemačka.

U pitanju ste dali odgovor u vezi sa prikupljanjem sredstava. Koliko god kod naših ljudi bila razvijena individualna svijest, kolektivna je na veoma niskim granama. Tu se ovdašnje politike projiciraju na kulturu. "Ponavljanje je majka znanja". Puste vam muziku lakih nota u šoping centru, čujete to isto na radiju u autu, pa onda kući na TV-u, i ne pada vam na pamet financijski podržati "one tamo kosonje narkomanske što se drogama u oko bodu".

HC: Planirate li novu turneju i nove svirke? Postoje li mesta na kojima želite da svirate? Za kraj, podelite sa čitaocima tajnu kako biti srećan, koja je valuta koju treba uložiti za malo sreće?
HHE: Nakon snimanja albuma planiramo promotivnu turneju. Želimo svirati što je moguće više i gdje god. Do sada smo nastupali u klubovima, čajdžinicama, na otvorenim festivalima, tvrđavama, planetarijumu, tako da nas ništa ne može iznenaditi.

Tajne za sreću nema, a kamoli valute. Kao što Monthy Phytonovci u "Smislu života" kažu: prošetajte, pročitajte koju knjigu i budite dobri prema ljudima svih rasa, zvanja, uzrasta...

Sa HHE razgovarao Tihomir Škara