Sarajevski high voltage rock bend Snake Eater održat će veliki rođendanski koncert kojim će proslaviti pet godina uspješnog rada 15. maja u klubu Cinemas (Sloga). Na ovom koncertu specijalni gosti će im biti grupa Futavci, sa kojima je Snake Eater već dugo u plodonosnom prijateljskom i poslovnom odnosu.
Četveročlana skupina Futavci predvođena je glumcem i pjevačem Kemalom Čebom. Imali smo priliku porazgovarati sa Čebom o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Futavaca.
 

Ko su Futavci, zašto su takvi i kako, kad i zašto je došlo do okupljanja?
Futavci su Chebo, Ismar, Edvin i Čupo, nekolicina entuzijasta koja se okupila 2011. godine ne bi li se malo zezali i sviruckali za svoj hatar. Doduše, Edvin nije od samog početka s nama, ali kao da jeste. Krenuli smo praviti pjesmu po pjesmu, te spontano i šarmantno došli do ušiju publike. Bez velikih očekivanja i pretenzija, zapovili smo u rock'n'roll vode.

2014. ste objavili album "Socijalni Rock". Šta zapravo predstavlja socijalni rock, da li vaš žanr, vaše poimanje rock'n'rolla u zemlji danas ili najdraži mjesec svih studenata?
Album je slučajno dobio ime po pjesmi sa albuma, doduše, modifikovan kao neka igra riječi i slova. Sam pojam se odnosi na septemarski rok na fakultetu, kao metafora u pjesmi. Stariji studenti će se toga sjetiti jer sada ovaj novi sistem studiranja i ne poznaje taj termin našeg zlatnog doba studiranja. Mi žanrom nismo definisani, pa možda da kažemo da je naziv albuma „Socijalni Rock“ jedna sarkastična opaska na sve siromašne što nemaju da si priušte papiriće za motanje.

Kako nastaju pjesme Futavaca? Postoji li posebna strategija ili krećete spontano u kreiranje hitova?
Strategija ne postoji, što možda i nije dobro. (smijeh) Pjesme pravimo na različite načine bez ikakvog pravila, nekad se na osnovu mog teksta napiše melodija, a nekad na melodiju ili rif Ismara i Mirze, ja nešto naškrabam. Na kraju Edvin iskopa dobre temelje i onda odlučimo sva četvorica da li je to nama dobro ili ne. Još uvijek nemamo svog producenta koji će nam govoriti kako i šta treba da radimo, nego se oslanjamo na vlastiti instinkt.

Muzika Futavaca je zanimljiv spoj više različitih žanrova. Da li je publika u BiH otvorena za takve muzičke eksperimente?
Upravo zbog različitih muzičkih premisa u našim pjesmama mi imamo širok dijapazon ljudi koji nas slušaju. Ne bih rekao da je to eksperiment, nego neki način da se izbjegnu granice nečeg određenog. Kombinujemo, probavamo, dodajemo i oduzimamo, sviramo šta mislimo da treba, bez razmišljanja o žanru, ali imamo i fokus, a to su tekstovi i lako pamtljivi i pjevljivi refreni.

Radno koncertno ljeto započinjete sa Snake Eaterom kao specijalni gosti na njihovom rođendanskom koncertu u Sarajevu, u klubu Sloga 15. maja. Kako je došlo do ove saradnje? Vaš bubnjar Ed Buturowitz i Snake Eater su i ranije sarađivali na njihovom video uratku "Oštećena Roba". Da li je ovaj poziv u goste pokušaj da se oduže?
Pa vidite, odbiti poziv Snake Eatera je ravno krivičnom djelu. Kada vas jedan takav bend pozove da svirate kao gosti, možete odmah potpisati da ste napravili nešto u životu, na kraju i završiti karijeru. Sasvim slučajno su članovi benda Snake Eater bili na jednoj našoj svirci, upravo zbog Edvina, te onako klimajući glavama iz pozadine zaključili, ovi klinci nisu loši, trebali bi im dati šansu. Tu šansu jedva čekamo da opravdamo 15. maja u Cinemas Clubu Sloga.

Poslije koncerta sa Snake Eaterom nastavljate sa nastupima. Gdje ćete svirati u bližoj budućnosti?
Dan poslije, šesnaestog maja, putujemo u Zavidoviće gdje sviramo u Retro Pubu, nakon toga ponovo sviramo u Sarajevu i to 22. maja u Underground Clubu. Čekamo potvrdu i junskih datuma, pa čim je dobijemo, obavijestit ćemo raju putem naše Facebook stranice.

Da li se sprema novi studijski materijal?
Radimo nove pjesme, za sada imamo završenih nekih pet-šest pjesama. Malo se zrelije od ovih pređašnjih, ali to je i logično. Radimo punom parom, ali za sve treba vremena. O novom albumu je još rano govoriti, ali ne i nemoguće. Cilj nam je prije svega predstaviti široj publici ovo što smo do sada napravili, dok paralelno radimo i na kreaciji novih stvarki. Sve u svemu -  radi se.

Kao čovjek koji je odabrao dijeljenje ljubavi između bina klubova i daski što život znače, kako je živjeti đekilhajdovski život? Koji je tvoj savjet za sve one koji se žele okušati u umjetnosti, bila ona muzika ili gluma?
Pa nećete mi vjerovati koliko je to dvoje slično, predstava je i jedno i drugo. Nema velike razlike između dobre energične svirke i jedne Čehovljeve drame, osjećaj je jako sličan. Umjetnost je širok pojam, ali opet između svake umjetnosti postoji isti jezik, u teatru je muzika prisutna koliko i teatar u muzici. Nisam ja čovjek od savjeta, ali mogu poručiti da je najljepše raditi ono što volite, ma koliko dugo čekali da vam plate za to.