Napalm Death – Apex Predator – Easy Meat
Helly Cherry
Gdje Napalmi prođu, trava ne raste. Da li ste znali da su Napalm Death 7 po redu najprodavaniji death metal bend u Americi? Njihov melanž grind cora i death metala neiskusnima izgleda ne baš pretjerano slušljiv, ali kada se malo zagrebe ispod površine čujete i vidite jedan od onih bendova koji čvrsto drže uzde u rukama i vrlo ozbiljno prilaze svemu što rade – bez obzira na svu „buku“. Brojke pokazuju da prodaja i posjećenost koncerata su idalje u najvišim registrima (koji su i dalje totalni haos i stage diving ekstravaganca). Kako nekada, tako i sada. Kako su stariji i kako imaju više albuma u diskografiji, stvara se osjećaj da sve bolje zvuče. U posljednjih desetak godina svaki album je zvučao bolje od pethodnika i taj trend nastavljaju i na ovom novom koji obiluje sa odličnim materijalom natempiran na sasvim dovoljnih 40 minuta. I dalje ima prosječnijih pjesama, ali je glavnica i više nego dobra i bend ima da ponudi album koji će ih držati i dalje na samom vrhu interesovanja široke publike. Primjetno je da je muzička agresija na istom i donekle većem nivou nego na prethodnim izdanjima.
Osvrnuo bih se na njihove tekstove. Neupućeni bi vjerovatno pomislili da i oni pišu o uobičajenim gore djetinjarijama, dok je istina sasvim drugačija. Upravo oni izdvajaju Napalm Death iz gomile drugih metal bendova. Namjerno ne kažem grind jer njihovi tekstovi, tj. njihov stav, njihove ličnosti ih izdvajaju iz mnogo većeg kruga i nad ogromnom većinom današnje štanc scene koja samo reciklira nekoliko utabanih standarda. Pjesme su im kao i uvjek politički, društveno i socijalno angažovane, ali tu je i ličnih tema i razmišljanja o životu, porodici i neizvjesnoj budućnosti i njihovo ne slaganje sa opštim nazadnim trendovima. To njihovo mišljenje je ono što publika prepoznaje i sa njima dijeli i da nije te komponente, ne bi bilo ni Napalm Death kakvog danas poznajemo i bili bi samo još jedna kap u okeanu.
Nema mnogo filozofije oko Napalm Death albuma. Ako ste ih prije voljeli, „Apex Predator – Easy Meat“ vas neće razočarati.
Nikola Franquelli
Osvrnuo bih se na njihove tekstove. Neupućeni bi vjerovatno pomislili da i oni pišu o uobičajenim gore djetinjarijama, dok je istina sasvim drugačija. Upravo oni izdvajaju Napalm Death iz gomile drugih metal bendova. Namjerno ne kažem grind jer njihovi tekstovi, tj. njihov stav, njihove ličnosti ih izdvajaju iz mnogo većeg kruga i nad ogromnom većinom današnje štanc scene koja samo reciklira nekoliko utabanih standarda. Pjesme su im kao i uvjek politički, društveno i socijalno angažovane, ali tu je i ličnih tema i razmišljanja o životu, porodici i neizvjesnoj budućnosti i njihovo ne slaganje sa opštim nazadnim trendovima. To njihovo mišljenje je ono što publika prepoznaje i sa njima dijeli i da nije te komponente, ne bi bilo ni Napalm Death kakvog danas poznajemo i bili bi samo još jedna kap u okeanu.
Nema mnogo filozofije oko Napalm Death albuma. Ako ste ih prije voljeli, „Apex Predator – Easy Meat“ vas neće razočarati.
Nikola Franquelli