Ako ste u metalu, ali vam black metal ne paše uvjek, ne preskačite ovaj bend koji izlazi iz uobičajenih kalupa pravca. Keep of Kalessin je u stvari projekat gitariste Arnt „Obsidian C.” Grønbech. I više nego očigledno je da čovjek vodi glavnu riječ jer, pored toga što je jedini stalni član od osnivanja benda, iz albuma u album sve pjesme imaju taj jedan izraženi i jedinstven stil sviranja koji odaje samo jednog kompozitora. Komponovanje je vrlo slično već utemeljenim žanrovskim standardima, ali je sliku dodatno obogatio čvrstim i energijom nabijenim melodiskim elementima, te već pomenutim izraženim stilom sviranja. Kako nekada, tako i sada, i Keep of Kalessin nastavljaju u potpunosti isto tamo gdje su stali sa prethodnim albumima. Klasični baraž rifova je prepolovljen melodičnim i sporijim refrenima, koji su dodatno presječeni sa intermez-om od atmosferičnih putovanja i instrumentalnih djelova. Ponovna baraža rifova koja uvjek dolazi nakon ovih predaha je stvarno dobro uklopljena i efektna, mada sada već po malo i predvidljiva. To bi bio ukratko opis ovog albuma, i sve u svemu efektno zvuči. 

Nažalost, čovjek forsira poluproducirani i zujeći zvuk gitare (zaštitni znak većine black metal bendova) i prosječan zvuk bubnjeva. Da, po milioniti put govorim o produkciji. Neiskusnom uhu zvuk izgleda sasvim solidno, ali je istina daleko od toga. Zvuk ova dva instrumenta nije pogođen za vrstu muzike kojom se bend bavi, bez obzira na svo iskustvo muzičara i sa dužnim poštovanjem ka njihovom ukusu. Zujeći zvuk gitare je donekle iritantan a dugačko bubnjarsko zadržavanje na „jedinici“, sa povremenim prelazima, nije dovoljno da drži pažnju slušaoca, nego čak pokazuje i nedostatak ideja. Pojedina rješenja su izuzetna, bez daljnjega, ali su izgubljena u šumi jednoličnog bubnjanja (poslušajte Dirk Verbeuren iz Soilwork i Inferno iz Behemoth za dva izuzetno dinamična bubnjara). Samo ove dvije, na izgled periferne činjenice, mnogo umanjuju doživljaj ovog jednog sasvim korektnog, što više, jako dobrog albuma. Čovjek se ponekad malo pogubi u pretjerivanju pa su pojedine pjesme nepotrebno duže sa praznijim djelovima koji štrče, ali, bože moj, kome to zasmeta neka ne sluša. 

Sa „Epistemology“ Keep of Kalessin se drže jako visoko na stepenicama metal scene, ali ako ne porade na sveukupnom zvuku, neće uspjeti da naprave onaj ultimativni skok u „hiper space“. May the force be with you jer zaslužuju u potpunosti. 

Nikola Franquelli