Mastodon – Once More Round The Sun
Helly Cherry
Mastodon su zacementirali svoj status velikog benda. Ne govorim o ovom novom albumu. Ne još. Prethodnim albumima su polako i uporno krčili svoj put i vremenom su postajali sve inovativniji i kvalitetniji a da niti jednom nisu napravili kompromis u svojoj muzici. Iz albuma u album je razvoj bio očigledan i upravo sa ovim najnovijim, dostižu kreativni vrhunac, da nazovemo prvog dijela njihovog stvaralaštva. Iako ne mnogo očigledno, Mastodon su sada na raskrsnici, a kojim smjerom će poći, to će biti jako zanimljivo posmatrati i slušati.
„Once More Round The Sun“ je još jedan odličan album ali je očigledno da inovativne ideje polako ponestaju jer album ne donosi više onaj ogroman talas novih i originalnih ideja kao što je bio slučaj sa prethodnicima. Nema tu ničega lošeg. I sami kažu da je „Once More Round The Sun“ logičan nastavak prethodnog „The Hunter“ sa uticajima sa svih prethodnih. Upravo to vraćanje na prethodni album je u prvi mah i bio mali šok, barem meni. Po hiljaditi put sam upao u klopku svojih očekivanja. Greška naravno sa moje strane. „Once More Round The Sun“ ne donosi neke posebne novine u Mastodon sferi, sem još bolje produkcije i izuzetnog zvuka, ali zato donosi, ono što bi na engleskom rekli, „rock solid“ pjesme, kao tuč teške i kvalitetne! Izgubili su elemenat iznenađenja koji su imali sa prethodnim albumima, ali su zato formirali jedan do bola kvalitetan album sa materijalom koji posjeduju. To je ona stara priča između kvaliteta i kvantiteta. Uzmimo za primjer pjesmu „High Road“ koja započinje sa rifčinom da vam plombe poispadaju, ulazi u naglašeno pjevljiv refren pa prelazi u nevjerovatnu solažu tako tipičnu za Mastodon. Odličan primjer su Brann Dailor nevjerovatne bubnjarske dionice tokom cijelog albuma. Njegov jako prepoznatljivi stil je tako visoko očekivano osvježenje. Pa uvodna „Tread Lightly“ … i tako bih mogao o svim pjesmama. Kao što je slučaj i sa svim njihovim prethodnim izdanjima, treba malo vremena da se uho navikne na ono što čuje, ali kada počne da prodire dublje, „Once More Round The Sun“ je doista kao vino – kvalitetniji je kako vrijeme prolazi.
Prije sam spomenuo raskrsnicu. Jedan dobar dio njihovih starijih kolega su odabrali put zadovoljenja širokih narodnih masa i obezbjedili sebi kultni status i ogromne prihode na uštrb muzike. Što će Mastodon uraditi nakon ovog albuma? Kako god da bude, biće jako interesantno, a ako krenu putem kvaliteta i to još bude i dalje originalno i neobuzdano kao što je bilo do sada, moguće da prisustvujemo stvaranju novih Led Zepp, Deep Purple, Metallica, Slayer … kažem vam da će biti jako interesantno.
Nikola Franquelli
„Once More Round The Sun“ je još jedan odličan album ali je očigledno da inovativne ideje polako ponestaju jer album ne donosi više onaj ogroman talas novih i originalnih ideja kao što je bio slučaj sa prethodnicima. Nema tu ničega lošeg. I sami kažu da je „Once More Round The Sun“ logičan nastavak prethodnog „The Hunter“ sa uticajima sa svih prethodnih. Upravo to vraćanje na prethodni album je u prvi mah i bio mali šok, barem meni. Po hiljaditi put sam upao u klopku svojih očekivanja. Greška naravno sa moje strane. „Once More Round The Sun“ ne donosi neke posebne novine u Mastodon sferi, sem još bolje produkcije i izuzetnog zvuka, ali zato donosi, ono što bi na engleskom rekli, „rock solid“ pjesme, kao tuč teške i kvalitetne! Izgubili su elemenat iznenađenja koji su imali sa prethodnim albumima, ali su zato formirali jedan do bola kvalitetan album sa materijalom koji posjeduju. To je ona stara priča između kvaliteta i kvantiteta. Uzmimo za primjer pjesmu „High Road“ koja započinje sa rifčinom da vam plombe poispadaju, ulazi u naglašeno pjevljiv refren pa prelazi u nevjerovatnu solažu tako tipičnu za Mastodon. Odličan primjer su Brann Dailor nevjerovatne bubnjarske dionice tokom cijelog albuma. Njegov jako prepoznatljivi stil je tako visoko očekivano osvježenje. Pa uvodna „Tread Lightly“ … i tako bih mogao o svim pjesmama. Kao što je slučaj i sa svim njihovim prethodnim izdanjima, treba malo vremena da se uho navikne na ono što čuje, ali kada počne da prodire dublje, „Once More Round The Sun“ je doista kao vino – kvalitetniji je kako vrijeme prolazi.
Prije sam spomenuo raskrsnicu. Jedan dobar dio njihovih starijih kolega su odabrali put zadovoljenja širokih narodnih masa i obezbjedili sebi kultni status i ogromne prihode na uštrb muzike. Što će Mastodon uraditi nakon ovog albuma? Kako god da bude, biće jako interesantno, a ako krenu putem kvaliteta i to još bude i dalje originalno i neobuzdano kao što je bilo do sada, moguće da prisustvujemo stvaranju novih Led Zepp, Deep Purple, Metallica, Slayer … kažem vam da će biti jako interesantno.
Nikola Franquelli